Iako dobrodošla ova je deklaracija ipak i ponešto zakašnjela. Ima skoro i četri godine da smo na stranicama Stava upozoravali na Amira Reku zvanog Makedonac, tada još ponešto zagonetnu pojavu i lidera političkog projekta Most-21, koji, srećom, nije zaživio kako je to planirano. Vrlo brzo ispostavilo se da je Reko kontroverzna osoba sklona izmišljotinama, poput one, na osnovu koje je i katapultiran u javni i politički prostor, da mu je naređeno ubijanje srpskih civila u okolini Goražda. Upozoravali smo i da je politički projekt kojem je Reko tek paravan prepun mračnjaka poput bivšeg oficira VRS-a Dušana Šehovca, koji kontinuirano dovodi u pitanje broj ubijene djece u opsadi glavnog grada Bosne i Hercegovine te tvrdi da zločinačka VRS nije opsjedala Sarajevo.
No, i bez takvih upozoravajućih signala, bilo je od početka vrlo sumnjivo što se Reku neuobičajeno mnogo promoviralo i reklamiralo istovremeno kao žrtvu, heroja, a na kraju i pomiritelja, da bi sve kulminiralo političkom aktivacijom koja na izborima 2018. godine ipak nije krunisana uspjehom, kako su se to nadali Rekini sponzori iz sjene. Da je Reko uistinu neka vrsta “mandžurijskog kandidata”, potvrdio je i on sam prošle godina jer je bio jedna od rijetkih osoba van kruga (veliko)srpske politike negatora genocida koja je sebi dopustila tu blamažu da se pojavi na otvaranju takozvanog “spomenika miru” u Srebrenici.
Za svoju tadašnju ulogu “bošnjačke mečke”, koja mumljanjem s govornice legitimira pokušaj velikosrba da fokus s Memorijalnog centra u Potočarima, a time i Genocida nad Bošnjacima, preusmjere na nekakav “spomenik miru” i koncept “stradanja naroda”, Reko je pobrao aplauze, ali i vjerovatno posprdne osmijehe okupljenih velikosrba. Tim više što je i sam tom prilikom navaljao gomilu patetičnih gluposti promovirajući i sebe i stranku pričom “ko nas, bre, zavadi”.
Ipak, Reko nije bio tako neartikuliran kada je trebalo napadati na bošnjačke interese, što je pokazao i kada je 10. septembra 2020. godine na svom profilu na Facebooku osuo drvlje i kamenje po probosanskim strankama zbog formiranja i okupljanja probosanskog političkog fronta u Foči. Borbu bošnjačkih povratnika za politički opstanak na Drini Reko je nazivao “suludim kursem za uništenje države”. Čini se da ga je ponajviše bilo isprovociralo to što se probosanski skup održao u Aladža džamiji, što je u “frontu” učestvovala SDA te prisustvo goraždanskog muftije. Reko je bio stava da povratnici ne bi trebali glasati za probosanske stranke jer je to put u propast, već bi trebali davati glasove njegovom pokretu koji ima "multietničku listu" na kojoj se okupljaju “svi dobri ljudi bez obzira na vjeru i naciju”, pri čemu se valjda mislio na Rekine drugare iz tzv. VRS-a koji negiraju Agresiju i Genocid.
No donesena deklaracija u Goraždu pokazuje da je konačno svima postalo jasno da su Amir Reko i njegov Most-21 parapolitički i paraobavještajni projekt koji imaju dvostruku ulogu, prvu političke neutralizacije bošnjačkih povratnika na Drinu te drugu legitimiranja revizionističkog narativa o dogovorenom ratu. Tužno je što je trebalo gotovo četri godine da se poslušaju dobronamjerna upozorenja, za koje vrijeme je Reko nesmetano širio pometnju u bošnjačkoj javnosti. No, kako to kaže narodna poslovica: "Bolje ikad, nego nikad".
Prvo upozorenje na lik i djelo Amira Reke iz 2017. godine: MOST NA REKI