Elon Musk slovi kao najbogatiji čovjek na svijetu i nedavno je donirao gotovo 75 miliona dolara političkom komitetu America PAC, koji podržava kampanju Donalda Trumpa za predsjedničke izbore 2024. godine. Ova donacija nije samo brojka; ona predstavlja Muskovu otvorenu podršku političkoj agendi koja se protivi trenutnoj administraciji, kao i njegovu želju da utiče na buduće političke odluke u Sjedinjenim Američkim Državama. Musk je, uz to, direktno aktivan u kampanji Donalda Trumpa.
Muskova donacija iznosi tek 0,03% njegove ukupne imovine, procijenjene na 241 milijardu dolara. Ovaj procentualno mali iznos, međutim, može imati značajan utjecaj na Trumpovu kampanju, koja se suočava s izazovima u mobilizaciji birača u ključnim državama poput Pensilvanije. U tom kontekstu, Muskov novac postaje alat za jačanje političkih pozicija i stvaranje atmosfere koja pogoduje njegovim poslovnim interesima.
Osim što donira, Musk također aktivno koristi društvene mreže kako bi promovirao Trumpovu agendu, često dijeleći kontroverzne tvrdnje o protivnicima. Njegova prisutnost na društvenim mrežama, gdje ima oko 200 miliona pratilaca, omogućava mu da direktno komunicira sa javnošću, izbjegavajući tradicionalne medijske kanale u političkim kampanjama. Ova strategija ne samo da povećava vidljivost Donalda Trumpa, već i učvršćuje njegovu ulogu kao političkog influencera.
Šira slika se otvara sa slučajem Andrea Stroppe, nekadašnjeg hakera i sadašnjeg konzultanta Elona Muska u Italiji, koji se suočava s optužbama o korupciji zbog primanja informacija od vojnog zvaničnika vezanih za javnu nabavu za Muskovu kompaniju Starlink. Ova situacija otvara niz pitanja o etici u poslovanju i potencijalnoj zloupotrebi položaja. Dakle, ovo je ilustracija šireg fenomena u kojem se bogati i utjecajni pojedinci koriste svojim resursima za sticanje povlastica u političkom i poslovnom svijetu.
Pitanje koje se postavlja jeste kako bi se demokratija mogla zaštititi od utjecaja onih koji posjeduju ogromne resurse. U SAD-u, gdje su donacije političkim kampanjama legalizovane, bogati pojedinci i korporacije često imaju neproporcionalan utjecaj na donošenje odluka, a to može dovesti do politike koja favorizuje interese bogatih na uštrb šire javnosti.
Miriam Adelson, još jedan značajan donator Trumpove kampanje, donirala je 100 miliona dolara, čime dodatno pojačava utjecaj bogatih pojedinaca. Takve donacije često rezultiraju stvaranjem "političkih klanova", gdje se odluke donose na osnovu interesa donatora, a ne na osnovu potreba građana.
S druge strane političkog spectra Kamala Harris je primila značajne donacije od istaknutih ličnosti iz poslovnog i tehnološkog sektora. Među najpoznatijim donatorima su Reed Hastings, suosnivač Netflixa, koji je donirao 7 miliona dolara za super PAC koji podržava njenu kampanju. Također, Mark Cuban, poznati biznismen i investitor, javno je izrazio podršku Harris. Ostali donatori uključuju Jamesa Murdocha, bivšeg izvršnog direktora 21st Century Fox, Vinoda Khoslu, investitora u OpenAI, a ova imena su samo dio šire grupe koja podržava Kamalinu kandidaturu.
Bogati donatori sa svojom sposobnošću da mobiliziraju ogromne sume novca, igraju ključnu ulogu u oblikovanju političkog diskursa, ali pristupi (Musk je dobar primjer) mogu dovesti do još grubljih podjela unutar društva. Amerika je dobar primjer društva koje je, potvrđuju to analitičari u samoj zemlji, na rubu građanskog rata. Kome oni mogu uopće biti uzor? No, ne brinite, objasnit će nam to novi američki mirotvorac u Bosni i Hercegovini. Novi američki ambasador koji je najavio da se fokus više neće biti borba protiv korupcije nego protiv terorizma. Kojeg? Čijeg? Ako vam je na umu pokoji hrvatski i srpski politički terorist, sasvim je opravdano, ali varate se.
