Zastupnici Skupštine Kantona Sarajevo izglasali su danas povjerenje novoj Vladi. Za razliku od Hercegovačko-neretvanskog Kantona koji još uvijek nema vlast, Kanton Sarajevo dobio je treću vladu nakon Općih izbora održanih prije dvije godine. Šestorka pa nakon godinu četvorka.

Nakon što je izglasana Vlada koju će opet predvoditi bljedunjavi Edin Forto, ispostavilo se kako je samo sarajevski Fakultet sporta i tjelesnog odgoja (FASTO) obrazovna institucija koja garantira uspjeh svojim svršenicima. Sport nam je na najnižim granama od okončanja agresije, sveden na stihiju i entuzijazam pojedinaca, bez ikakve infrastrukture, bez sistema i identiteta, ali diploma ovog fakulteta garantira posao. I to kakav!

Ne zato što je to fakultet čiji su neki od čelnika masoni ili, pak, neki za koje se šuška da imaju vatrene predratne veze sa Nišom i tamošnjim specijalnim jedinicama. Nego zato što je sigurnije imati diplomu FASTO nego biti kum generalnog sekretara SDP-a BIH.

Jeste da vam to garantira ministarsku fotelju kao prvi posao u životu, ali kum, iako nije dugme, može izgubiti simpatije predsjednika. Ko ne vjeruje, neka pita Bogića Bogićevića i Zlatka Lagumdžiju. A diploma je za cijeli život. I za razliku od diploma svih drugih fakulteta, diplomu FASTO nostrificira samo Skupština Kantona Sarajevo.

U jednom od svojih sve rjeđih istupa na Facebooku Elmedin Konaković je, prije nekoliko dana, napisao kako su, otprilike, režimski mediji izmislili spin o tome na koji je način i za koliko dana Konaković položio ispite na tadašnjem DIF-u, odnosno, današnjem FASTO.

Konaković računa na ovdašnje kratko pamćenje pa režimskim medijima podmeće da su izmislili kako je on za trinaest dana, od 8. do 22. juna 2006. godine, uspio položiti devet ispita.  

Aferu je otkrila i veoma dobar tekst o tome napisala Belma Bećirbašić, novinarka nekadašnjeg sedmičnika BH Dani. Jeste da su u taj vakat bili bliski Harisu Silajdžiću, jeste da su imali veze sa nekim sumnjivim energetskim projektima ali samo Konaković može reći da su Dani (bili) režimski medij. Barem ne oni Dani koji su pisali o tome kako je Konaković protrčao kroz FASTO, fakultet na kojem se zadržao kraće nego Samir Avdić pod košem "u reketu".

Dok je ispite polagao brže nego što je ispunjavao prijave na Studentskoj službi, u holu je Konaković upoznao nekolicinu studenata, neperspektivnih sportaša kakav je i sam, koje je instalirao prvo u svoju stranku a sada i u kantonalnu vlast.

Znali su preskočiti kozlić. Još kada puste hipstersku bradicu i obuku crno odijelo iz radionice Hame Granova eto alternative. Oho vam se. Prvi posao u tridesetoj godini života i odmah Ministarstvo privrede. Takvu Štetu je do sada samo SDP prepoznao kao potencijal.

Konaković, kao samozvani lider opozicije, imao je zanimljivu taktiku. Svađa. Agresivni nastupi u „nezavisnim“ medijima, brutalna agresija na društvenim mrežama na kojima je svako ko misli drugačije od njega brutalno napadan. Konakovićevi su "Jehovini svjedoci" čak i psovkama kakve više priliče nekom rumunskom kočijašu utjerivali svijet u suru. I uvijek ista priča, kako je za sve kriva SDA i kako će sve biti bolje kada on dođe na vlast. Vidjet će, on će, biće, sigurno će. I tako dvije godine.

Ali medeni je mjesec glasanjem za vladu Edina Forte završio za Konakovića. U Kantonu Sarajevo više nema SDA na vlasti. Konaković je taj ugodni alibi izgubio. Sada treba zasukati rukave i raditi.

Facebook sponzorirane objave o vladi koja, tobože, uživa najveću podršku građana (iako je sam Semir Efendić na Općim izborima dobio više glasova nego sva opozicija zajedno) više ne pale. Konaković, kojem nije padalio na pamet tražiti neku poziciju za sebe, ima sedam ministarstava. Sva je ispunio ekspertima bez dana radnog staža, stručnjacima koji čak i ne žive u Sarajevu, znalcima koji su se proslavili sa 500 glasova na Lokalnim izborima. Ostatak četvorke tu je samo privjesak.

U prvom su mandatu počeli kopati longitudinale pa stali. Dovukli bagere koji još uvijek nisu počeli probijati transferzale. Počeli uređivati Vodovod pa su Sarajlije sretne što uopće imaju vode. (Za razliku od vremena kada je Konaković bio premijer.) Počeli su uređivati GRAS pa kupili trolejbuse sa švicarskog otpada po cijeni novih. „Novonabavili“, kako bi to rekli iz Fortine PR službe.

„Pobjegnimo koji dan na more“, pjevušio je Konaković k'o Čola dok je jurio iz grada u vrijeme Parade ponosa. Sada više nema kuda bježati. Sada ima kantonalnu vlast u svojim rukama, sada treba vidjeti šta i kako ne znaju raditi. Njegovi menadžeri sporta.

A na vratima su već inozemni investitori. Bogati tajkuni iz arapskih zemalja. Građevinari. Finansijeri kampanje. Gazde hotela. Svi nestrpljivo cupkaju nogama. Nekako imamo osjećaj da bi Kanton uskoro mogao postati gradilište za neke nebodere, neke solitere. SPO, kako se to stručno kaže. Vidjećemo. Kada su profesori fizičkog u pitanju, osjećaj gotovo nikada ne vara.