U moru problema koji su pogodili svijet sporta zbog pandemije, novembar je fudbalskoj industriji podario tračak nade. Britanska je vlada omogućila navijačima da se vrate na stadione Premiershipa. Bilo pa prošlo. Premijer Boris Johnson poništio je odluku i zabranio navijačima ulazak na stadione.

Prije zabrane postojala su dva pravila, najviše 4000 gledatelja i to samo u područjima s najboljim podacima o zarazi. Primjerice, Anfield i Stamford Bridge mogli bi ugostiti 2.000, dok se na Old Traffordu moralo igrati iza zatvorenih vrata, budući da je Manchester bio na nivou 3. Kao što se dogodilo Leedsu. Stoga se Marcelo Bielsa, trener Leedsa, požalio:

“Trebalo bi postojati pravilo prema kojem se ulazak navijača na stadione dopušta svima ili nikome. Prisutnost navijača na tribinama utječe na rezultate i klubovi smješteni u područjima s visokom incidencijom bit će kažnjeni ”, rekao je. I u pravu je. Ili barem podaci tako govore.

Prije pandemije domaća ekipa pobijedila je u 45% utakmica, gosti 29% (razlika od 16 posto) a remijem je bilo 26%. Tokom zabrane prisustva, na praznim stadionima, domaći su osvajali 41% utakmica, gosti 33% (8 bodova razlike) a remiija je bilo 26%. Bez publike, prednost igranja kod kuće prepolovljena je: sa 16 bodova na 8.

U španskoj ligi, prije zabrane gostovanja, domaći su pobjeđivali u 47% utakmica, posjetitelji u 28%, a neriješenih je bilo 25%. Nakon zatvaranja, domaći su osvojili samo 40%, a gosti 32%. Prednost za igranje kod kuće pala je s 19 bodova na 8. Što je posljedica prije svega nestanka pritiska publike na suce.

Otkriće je to profesora ekonomije sa Univerziteta Alicante Carlosa Cueve. Kada je proglašena zabrana u martu prošle godine, što je dovelo do fudbala bez publike, Cueva je vidio priliku: "Rekao sam sebi 'To je eksperiment svjetskih razmjera koji moram iskoristiti', prisjeća se. Imao je podatke o 230.000 odigranih utakmica u normalnim uvjetima u 41 profesionalnoj ligi u 30 zemalja između 1993. i 2020. godine, a tome je mogao dodati, sve do prošlog ljeta, onih 2.749 odigranih utakmica u totalnom ili djelomičnom zatvaranju u 28 zemalja.

Cueva je stručnjak za bihevioralnu ekonomiju, područje iz kojeg se desecima puta pristupilo izazovu mjerenja učinka javnog pritiska na rezultate. Ali nikad prije težina gledatelja nije bila tako čisto izolirana.

U drugim okolnostima, godine 2001., Luis Garicano sa Univerziteta u Chicagu objavio je poznatu studiju Favoriziranje pod društvenim pritiskom, koja je pokazala da su španski suci „sistematski favorizirali lokalne timove skraćujući trajanje utakmica kada lokalna ekipa pobjeđuje i produžujući trajanje utakmica kad lokalni tim gubi.

Cueva je želio izmjeriti pritisak u profesionalnom fudbalu tokom zatvaranja zbog Covid-19. "Zanima me proučavanje pristranosti u ponašanju, odnosno neracionalnih faktora koji utiču na donošenje odluka", kaže. Konkretno, pod kojim uvjetima stručnjaci, poput arbitara, donose pogrešne odluke, "kada njihov rad ovisi upravo o njihovom ispravljanju", objašnjava.

"Najjasniji učinak izostanka publike na stadionima je pritisak na suca", kaže Cueva. Bez publike, sudija postaje neutralan. Na praznim stadionima domaćem timu zvižde u prosjeku po 10% više prekršaja nego prije (s 12,73 na 14,80 prekršaja), prikazuje im se 22% više žutih (s 1,79 na 2, 18), a crveni su kartoni povećani za 33% (od 0,09 do 0,12).

Sudijske asocijacije nisu htjele komenatrisati Cuevinu studiju, ali izvori upoznati s metodama treninga sudija tvrde da je pritisak vrlo prisutan faktor. Na primjer, postoji vježba za sudije u kojoj se projicira trenutak u kojem instruktor koji brani očito pogrešnu odluku pita učenika za mišljenje. Riječ je o ispitivanju snage sudačke presude suočene s pritiskom sa tribina.

Podaci jasno ukazuju na sudiju kao element fudbala koji je najpodložniji uticaju tribina, čak i kada je to protiv njegovog interesa. Ali nije jedini. "Također je moguće da bi domaći navijači mogli povećati vjerovatnoću pobjede svog tima na druge načine, na primjer, povećavajući njihov moral ili spuštajući moral rivala“, piše u članku.

Cuevina istraga pronašla je još nešto što podupire Bielsinu zabrinutost za pravednost prvenstva, unatoč činjenici da je samo 2.000 gledatelja na nekoliko utakmica ušlo na engleske stadione. Cuevini brojevi to objašnjavaju ovako: „Djelimično zatvaranje poništava učinak Covida. Kad postoji samo djelimično zatvaranje, manje-više je kao i prije, kao da nije bilo zatvaranja“, kaže.

U Engleskoj je utjecaj javnosti posebno zapažen: na zatvorenim stadionima prednost domaćeg terena ruši se sa 16 postotnih bodova (46% / 30%) na 5 (42% / 37%). Liverpool se 30. decembra vratio na razinu 3 i najavio kraj eksperimenta, a onda je Boris Johnson ponovno naredio zatvaranje Ujedinjenog Kraljevstva. Vraća se jednakost praznine.