Najnovije informacije o pregovorima između specijalnog američkog izaslanika Stevea Witkoffa i sekretara ukrajinskoga Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Rustema Umerova otvaraju niz pitanja o realnom dometu i političkoj izvodljivosti novog američko-ukrajinskog mirovnog okvira. Prema navodima američkog portala Axios i drugih zapadnih medija, strane su postigle izvjesno razumijevanje oko određenih elemenata širokog, 28 tačaka dugog plana koji se paralelno razrađuje između Washingtona i Moskve. Iako se ne radi o konačnom sporazumu, intenziviranje diplomatskih kontakata ukazuje na to da Sjedinjene Države pokušavaju ispitati političke granice mogućeg kompromisa.

Liderstvo u krizama

Unutrašnje prijetnje, rat, korupcija i pritisak saveznika: Politički i moralni kapital Zelenskog dramatično smanjen

Prva ključna dimenzija ovog razvoja tiče se statusa Rustema Umerova. Informacije da ga je predsjednik Volodimir Zelenski lično ovlastio da vodi razgovore sugeriraju da ukrajinsko rukovodstvo, unatoč javno tvrdoj liniji, ne isključuje mogućnost detaljnijeg razmatranja američkih prijedloga. Međutim, ukrajinski izvori upućuju na to da Umerov nije primio finalizirani tekst američkog plana, što ukazuje na oprez i možda na namjernu distancu Zelenskog od najkontroverznijih tačaka. Time on zadržava politički manevarski prostor, izbjegavajući da se prerano veže za rješenja koja bi mogla izazvati snažan otpor unutar Ukrajine.

Druga dimenzija odnosi se na strukturu samog plana. Dostupni navodi ukazuju da se dokument dijeli na četiri tematske cjeline: prekid rata u Ukrajini, sigurnosni aranžmani, šira evropska sigurnosna arhitektura i budući odnosi SAD - Rusija - Ukrajina. Upravo ta širina čini plan ambicioznim, ali i izuzetno teškim za provedbu. On ne cilja samo na taktičko zaustavljanje borbi, nego pokušava adresirati strateške tenzije koje su se godinama gomilale i sada kulminirale otvorenim sukobom.

Okončanje rata

Američko-ruski dogovor na pomolu: Trumpov tajni plan za Ukrajinu

Najsporniji element plana, prema dostupnim informacijama, jesu mogući teritorijalni ustupci Ukrajine, uključujući dijelove Donbasa i implicitno priznanje ruske kontrole nad Krimom. Dodatno, navodno se razmatra i smanjenje ukrajinskih oružanih snaga, kao i ograničavanje određenih tipova naoružanja. Ako su ove informacije tačne, one predstavljaju paket koji bi, iz perspektive mnogih Ukrajinaca, bio ravno kapitulaciji. Činjenica da su neke od tih tvrdnji došle iz medija bliskih Rusiji i iz izvora koje Zapad smatra nepouzdanim dodatno komplicira situaciju, jer je teško razlučiti šta predstavlja stvarni prijedlog, a šta politički pritisak ili propagandni manevar.

S druge strane, američka administracija motivirana željom da stabilizira odnose s Moskvom, smanji finansijski teret rata i preusmjeri geopolitički fokus prema Indo-Pacifiku – vjerovatno traži rješenje koje bi zamrznulo linije fronte i otvorilo prostor za šire strateške dogovore. To objašnjava i slanje američke delegacije predvođene sekretarom vojske Danielp, Driscollom u Kijev, što se uklapa u kontinuirani niz američkih diplomatskih aktivnosti posljednjih sedmica.

Ignorisanje rizika

Analiza američkog politologa Mearsheimera: Kako su geopolitičke greške pokrenule rat u Ukrajini

Treća važna dimenzija jest reakcija Evrope i Rusije. Evropske zemlje, posebno istočno krilo NATO-a, skeptične su prema svakom rješenju koje bi legaliziralo ruska osvajanja ili dugoročno oslabilo ukrajinsku državu. Rusija je službeno umanjila značaj medijskih izvještaja, što može značiti ili da nije zadovoljna američkim prijedlogom ili da želi izbjeći prerani politički pritisak. Moskva, kao i obično, nastoji ostaviti dojam da pregovori napreduju samo kada ona to želi.

Politička izvodljivost bilo kakvog dogovora ovisit će prije svega o tome može li ukrajinsko rukovodstvo uvjeriti javnost da pregovori ne predstavljaju prelazak "crvene linije". Nakon godina intenzivne mobilizacije, velikog broja žrtava i snažno ukorijenjenog narativa o otporu agresiji, svaki prijedlog koji uključuje teritorijalne ustupke bit će izuzetno teško prihvatiti u ukrajinskom društvu. Upravo zato pregovori u ovoj fazi vjerovatno imaju karakter ispipavanja terena – testiranja mogućih parametara mira prije nego što se krene u ozbiljnije političke odluke.

U konačnici, može se reći da se nalazimo u fazi u kojoj se diplomatska arhitektura budućeg rješenja tek nazire. Postignuto "izvjesno razumijevanje" nije ni blizu konačnog dogovora, ali jest indikator da su i SAD i Ukrajina spremne razmotriti opcije koje su donedavno djelovale neprihvatljivo. Hoće li to dovesti do stvarnog mirovnog sporazuma - ili samo otvoriti novu rundu geopolitičkih kalkulacija - ovisit će o spremnosti Moskve na kompromis, političkoj snazi Zelenskog kod kuće i o tome koliko daleko Washington želi ići u redefiniranju svojih odnosa s Rusijom.