Među imenice koje se sklanjaju po dvjema deklinacijama spada i vlastito ime Velež. To je ime jedne od najviših planina u središnjem dijelu Hercegovine i ime dvaju nogometnih klubova (u Mostaru – prvoligaš i u Nevesinju – mjesni klub). Planina Velež je bez ljudskih naselja, ali čitav jedan niz naselja ispod Veleži, a iznad mostarske kotline, naziva se Podveležje i njegovi etnici Podvelešci (jednina za muški rod Podveležac, za ženski rod Podveleška).

Prof. dr Tvrtko Kanaet u monografiji Podveležje i Podvelešci piše: “Podveležje je dobilo ime po planini Velež. Sama planina je ženskog roda. Vrlo često se čuje pogrešno: “u Veležu” i sl. Narod s obje strane Veleži upotrebljava tu imenicu uvijek u ženskom rodu. Podvelešci to redovno čine. U svojim ‘kajdama’ pominju je uvijek u ženskom rodu. I za Nevesinjce je Velež ženskog roda. Oni zovu vrhove Veleži: Mala Velež, Velika Velež i Zapadna Velež.

Prikupio sam neke njihove kajde iz kojih se to jasno vidi:

O Veleži, ti se oborila,
što si moje zlato zaklonila...

Burazeru, hajde makni brže,
kobila ti u Veleži hrže.”

U svagdašnjem govoru u Hercegovini, osobito u onom dijelu koji je blizu Veleži, ova je riječ: u ženskom rodu kad se govori o Veleži kao planini: “Ufatila se kora na Veleži.” “Da đavo slomije nogu na Veleži, ja bih bio kriv!” Ali se u novije vrijeme čuje ova riječ i u muškom rodu u govoru doseljenika u krajeve oko Veleži i kad se misli na nogometne klubove u Mostaru i Nevesinju, koji nose ime ove planine.

Najveći broj riječi koje se završavaju na suglasnik ili -o < 1 muškoga je roda, tako da su one ženskoga roda mnogo rjeđe (ćud, kokoš, svijest, bol, misao < misal i sl.).

Prema tome, razumljivo je da oni iz udaljenijih krajeva sklanjaju ime ove planine po deklinaciji imenica muškoga roda, pogotovo jer i ne pomišljaju na planinu nego na nogometni klub. (Pri ovom mi pada na um ona misao suvremenog filozofa koji je konstatirao površnost znanja današnje omladine, da kad čuju ime Sofija i ne pomišljaju na glavni grad Bugarske, nego na Sofiju Loren.) Tako nastaju oblici: “Susret Dinama s Veležom”, “Pobjeda Veleža je zaslužena” i sl. ili “Veležova momčad”, “Veležovi navijači”, “Veležovo igralište” itd.

Govorna praksa iz sportskog života je izvojevala imenici Velež muški rod, što može ostati kad je riječ o nogometnom klubu, ali ime planine treba da je i dalje ženskoga roda.

(Časopis za kulturu hrvatskog književnog jezika, vol. 15, no. 2, 1967)