Mještani Koraja najavili su da će u narednim danima ukloniti spomenik Ljiljan u Gajevima, s mjesta odakle je 1992. godine stanovništvo ovog kraja krenulo u zbjeg pred agresorima. Uklanjajući spomenik i izmještajući ga na drugu lokaciju, Korajci ističu da će postupiti u skladu s rješenjem koje je izdala Opština Lopare, a u kojem se, između ostalog, naređuje njegovo uklanjanje jer je izgrađen bez odobrenja za građenje.

Koraj je mjesna zajednica (MZ) u Sjeveroistočnoj Bosni u kojoj najvećim dijelom žive Bošnjaci, a nalazi se u sastavu općine Lopare, naseljene građanima srpske nacionalnosti.

Izgled spomenika Ljiljan, koji je visine šest metara i širine od krila do krila oko četiri metra, nastao je kao ideja prema već postojećem spomeniku Abdulahu Kovačeviću, prvoj žrtvi Agresije s ovog prostora, izgrađenom u Vražićima. Oko spomenika Ljiljan, koji je nedovršen, uređen je i plato površine oko stotinu i pedeset kvadratnih metara, a namjera je bila da se na ovoj lokaciji u budućnosti naprave poligon za male sportove, igrališta za djecu i manji park.

NIJE BILO NAMJERE DA SE PROVOCIRA

“U samom smo startu napravili grešku jer nismo tražili saglasnosti i dozvole Opštine Lopare za izgradnju jednog takvog objekta. Godinama unazad ta je lokacija bila u vlasništvu Korajske zadruge, a što se tiče pojedinih natpisa u medijima, mislimo da je sva situacija ispolitizirana. U toku predizborne kampanje Opština Lopare donijela je ovakvo rješenje i mislimo da je to klasično političko prepucavanje preko naših leđa. To je simptomatično i iz razloga jer se spomenik na ovoj lokaciji nalazi duže od godinu, a prije dvije godine smo počeli s uređivanjem parcele i okoline i sve to vrijeme nikome nije smetao, da bi se sada pojavili ljudi koji tvrde da on vrijeđa njihove osjećaje i koji navode neke izmišljotine o ubistvima srpskih civila od Armije Republike Bosne i Hercegovine, a podsjećamo, Armija Republike Bosne i Hercegovine jedina je priznata vojna organizacija koja je branila svoju domovinu. Osim toga, sam simbol ljiljana nalazi se i na zastavi Republike Srbije i Republike srpske, kao i na grbu Doboja. Ovo je srednjovjekovni simbol koji svjedoči o historiji Bosne i smatramo da on nema nikakvu provokativnu namjeru, niti želimo upućivati bilo kakve provokacije našim komšijama Srbima s kojim živimo otkako smo se vratili u Koraj, o čemu svjedoči i izuzetno dobra saradnja s lokalnom upravom, tj. Opštinom Lopare i načelnikom Radom Savićem”, pojašnjava Mahir Ćejvanović, mještanin MZ Koraj.


Mahir Ćejvanović

Spomenik Ljiljan, dodaje Ćejvanović, nije spomenik ni civilnim niti vojnim žrtvama Agresije na Bosnu i Hercegovinu, nego je to trebao biti spomenik koji će obilježiti mjesto s kojeg su 15. juna 1992. godine ljudi krenuli ka slobodnoj teritoriji kako bi se spasili. S lokacije Begluk tog je dana put Čelića, udaljenog nekoliko kilometara, krenulo oko dvije i po do tri hiljade stanovnika, pretežno majki s djecom i starijih osoba.

“Oni koji su ostali, mahom stariji i iznemogli koji ne bi uspjeli preći put spasa, odvedeni su u logore ili su poubijani ni krivi ni dužni. S te lokacije ljudi su gledali kako gori Čaršijska džamija, kako im pale kuće djedova i očeva i iz tog je razloga cilj bio da se ova lokacija obilježi. Što se tiče spomenika, mi ćemo, kao savjesni građani, postupiti u skladu s rješenjem, a pokrenut ćemo i proces traženja dozvola i vjerujemo da ćemo ih i dobiti, kao što smo dobili i za spomenik civilnim žrtvama u Koraju”, ističe Ćejvanović.

HUŠKAČKE IZJAVE U MEDIJIMA

Zijad Smajić iz mjesne zajednice Koraj navodi da se i nakon trideset godina nekima mora “crtati” šta se dogodilo u ovom podmajevičkom mjestu koje je u bivšoj državi bilo prepoznatljivo po voćarstvu.

“Od 1992. pa čak do 2000. godine u Koraju su se dešavala ubistva i stvari koje nisu išle u prilog bošnjačkim povratnicima. Imali smo opstrukcije i rušenja i nakon Dejtona, a mislili smo da je to vrijeme iza nas. No, ponovo moramo dokazivati da objekt Ljiljan nije uperen ni protiv koga, nego je njegov cilj da opominje na tragedije koje je doživio korajski narod. Nismo trebali biti protjerani, ali kada smo već to doživjeli, dužni smo budućim generacijama ostaviti trag o tome, bez vrijeđanja naših komšija. Mislim da vizura spomenika ne vrijeđa nikoga, jer je pod zastavom sa simbolom ljiljana Bosna i Hercegovina primljena u Ujedinjene nacije”, pojašnjava Smajić.

Pojedine komšije srpske nacionalnosti su, navodi Smajić, u nekim medijima iznosili huškačke izjave te on poziva nadležne da se angažiraju tim povodom. Naime, pojedinci su lažno tvrdili da su Bošnjaci u Koraju zaklali i kastrirali jednog čovjeka.


Zijad Smajić

“Umjesto da ja pričam o svojoj tragediji, jer mi je 23. juna 1992. godine ubijen otac Velid na kućnom pragu, a majka mi je teško ranjena, iako je i dan-danas, hvala Bogu, živa, mi slušamo te laži od pojedinaca, a većina naših komšija Srba i sami govore da to nije istina, da su to laži i propaganda. No, kada to vide ljudi dalje od Koraja i Lopara, dalje od naših mjesta, oni se pitaju šta su to divljaci u Koraju radili. Mi ćemo poduzeti određene korake da se spriječi širenje međunacionalne mržnje kojom se ugrožava suživot. U Koraju nemamo nikakvih problema, ali je pitanje poslije ovakvih laži šta će se ubuduće dešavati, a nadamo se da se neće desiti ništa ružno. Uvijek smo otvoreni za dijalog i pričat ćemo s našim komšijama, mada je i laiku jasno da su sve u vezi s ovim pitanjem samo niski politički udarci”, tvrdi Smajić.

S druge strane, na području Federacije Bosne i Hercegovine, konkretno na teritoriji Grada Lukavac, u proteklom su periodu podignuta dva spomenika vojnicima Vojske Republike srpske i civilima stradalim u tom periodu. Iako oblik spomenika i imena vojnika na njima vrijeđaju osjećaje Bošnjaka, za navedene spomenike nije izdato rješenje o uklanjanju.