Kultura | 02.04.2022.

Posjeta Tekiji “Šejh hadži Ahmed Nuruddin” u Tuzli

Kod šejha Ediba Kravića: Tekija je hastahana za srce i dušu, to je mjesto gdje se mora poturčiti nefs

“Skupili se ašici, o vjeri besjede, u tekiji staroj Orlovića dede. S ljubavlju u halki čine Rabbu dovu, srčano i džehri svoga Hakka zovu. Osjeti se džezba, mehabet se budi, Božije zadovoljstvo, za čim duša žudi. S ljubavlju ašik u šejh-babu gleda i lijepi sohbet na kalbove sjeda.”

MIRZA ABAZ

Iako se tekije obično grade uz rijeke, stijene, klance ili kanjone, uronjene u prirodno okruženje i okrenute prema njemu, Tekija “Šejh hadži Ahmed Nuruddin” smještena je u strogom centru Tuzle. Raskrižje Jalske ulice i Ulice Kaldrma mjesto je na kojem dobar dio svakog dana provede nakšibendijski šejh Edib Kravić sa svojim učenicima. Ovaj diplomirani tehnolog ima običaj kazati da je tekija hastahana za srce i dušu, a za jedan dio svojih sugrađana kaže da bi što prije trebali svratiti upravo u hastahanu. Komunistički obrazac života koji je nerijetko isključivao Boga iz svakodnevnog života i danas je prisutan ponegdje u gradu soli, a virus korona, koji još uvijek nije iskorijenjen, udaljio je međusobno ljude koji su i dolazili na mjesta na kojima se ibadeti.

Ekipu Stava šejh Edib Kravić ugostio je upravo u Tuzli, u tekiji čiji je pročelnik, i s njim smo ostali nekoliko sati razgovarajući o nastupajućem mubarek mjesecu ramazanu, o tome kako je izgrađena Tekija “Šejh hadži Ahmed Nuruddin”, kako je dobila ime i kako danas funkcionira, ali i o Tekiji Hamza-dede Orlovića u Konjević-Polju.

Šejh Edib Kravić sufijski je učitelj koji daje prednost otvorenosti nad zatvorenosti, inkluzivnosti nad ekskluzivnosti. Kaže da bi svaki derviš danas morao biti aktivni sudionik procesa u svojoj zajednici te da strogi asketizam nije nešto što može koristiti bilo kome. Od 1992. do 1993. godine bio je direktor lista Zmaj od Bosne, a od 1996. do 2006. godine direktor RTV Tuzlanskog kantona. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je komandant Civilne zaštite. Od 1996. do 2000. godine bio je i poslanik u Kantonalnoj skupštini. Više od dvije decenije bio je član Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice u Tuzli, a od 2014. do 2018. godine i sabornik Islamske zajednice u BiH ispred Muftijstva tuzlanskog.

U Tuzli se, s radošću govori na samom početku, situacija dosta promijenila nabolje kada je za muftiju tuzlanskog imenovan Husein ef. Kavazović, sadašnji reisul-ulema, te kada je obnovljena Behram-begova medresa i kada su počele dolaziti softe iz Tuzle i njene okoline. Do tada je bilo vrlo malo učenika u vjerskim školama s ovih područja, ali u tom periodu stvari su polahko krenule naprijed. Također, kaže da je i sadašnji muftija Vahid ef. Fazlović puno učinio, da je čovjek s puno razumijevanja.

“Reis Husein ef. Kavazović i muftija Vahid ef. Fazlović dosta su zajednički radili na unapređenju vjerskog života ovdje. Ja sam im pomagao koliko sam mogao. Kako danas odgojiti muslimana, a samim tim i derviša? Svjedočimo protoku izuzetno složenog doba. Ljudi nemaju vremena. Mladi su ubijeni u pojam, govori im se da u našoj državi ništa ne valja, da ovdje nije ništa lijepo i da je bolja budućnost moguća samo izvan jedine nam domovine. Nekoliko mojih derviša otišlo je u Sloveniju, Njemačku i Austriju, a ovdje su imali stabilne poslove. Čak su nekima porodice ovdje i pitanje je koliko su zaista sretni vani. Njih je na daljinu teško, gotovo nemoguće odgajati. Sve je manje i učenika vjerskih škola u tekijama. Svakako je i pandemija učinila svoje, razdvojila je ljude, tako da se mnogi i dalje čuvaju”, govori nam šejh Edib Kravić o organizaciji vjerskog života u Tuzli, s posebnim osvrtom na tekiju o kojoj brine.

Kaže nam da je do sada imenovao jednog šejha – Hasana ef. Mustafića, koji je svršenik medrese i diplomant prava. Ima i jednog vekila, kojeg će, priznaje, proizvesti u šejha, a to je Ramiz ef. Nurkić, svršenik medrese te magistrant psihologije i pedagogije, inače pedagog u Behram-begovoj medresi. Njegov murid je, s ponosom veli, i Nedim Čirić, predavač na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću. Govori da svi oni dolaze kod njega u tekiju iz jednog prostog razloga – tu im je lijepo.

“Tekija je hastahana za srce i dušu, to je mjesto gdje se mora poturčiti nefs. Svaki kitab to kaže. Čak i ilahije o tome govore. U toku zikra mi učimo zanimljivu ilahiju koju je napisao za nas jedan pjesnik, a koja šalje vrijednu poruku: 'Skupili se ašici, o vjeri besjede, u tekiji staroj Orlovića dede. S ljubavlju u halki čine Rabbu dovu, srčano i džehri svoga Hakka zovu. Osjeti se džezba, mehabet se budi, Božije zadovoljstvo, za čim duša žudi. S ljubavlju ašik u šejh-babu gleda i lijepi sohbet na kalbove sjeda.' Svi moraju ovo naučiti u našoj tekiji. Ovo je naše, naše i naše”, priča nam kroz smijeh.

ŠEJH BEHAUDDIN EF. HADŽIMEJLIĆ NADZIRAO GRADNJU

Tarikatski centar BiH, tačnije šejh, istinski sufijski velikan Behauddin ef. Hadžimejlić, potpisao je da Edib Kravić, koji je u tom periodu tek dobio šejhovsku idžazetnamu, bude direktor tekije u izgradnji u centru Tuzle. Izvršni odbor Medžlisa Islamske zajednice Tuzla također ga je imenovao za direktora ovog objekta. Pojašnjava nam da je uključen u proces izgradnje od početka i da je tu do dana današnjeg.

“Radovi su bili munjeviti. Godine 1995. dobili smo građevinsku dozvolu, tada je počela i izgradnja, a 17. decembra 1996. godine službeno je otvorena. Nažalost, šejh Behauddin ef. Hadžimejlić nije prisustvovao njenom otvorenju jer je dan prije morao biti primljen u bolnicu u Zenicu. Odredbom Allaha, dž. š., preselio je 18. decembra, dan poslije njenog otvorenja. Sve što vidite pod njegovim nadzorom je rađeno. Stalno je obilazio gradilište, vodio je brigu o ovoj lokaciji sve do svoje smrti. U ovu tekiju, kao i u svaku, potrebno je ulagati, činiti je još ljepšom. U semahani smo prije nekoliko godina oslikali kaligrafske ukrase, promijenili smo tepih, a prije nekoliko dana okončano je potpuno renoviranje abdesthane. I ne stajemo, naravno”, govori nam.

Džematski odbor, kako nam priča šejh Edib Kravić, odlučio je da ova tuzlanska tekija nosi ime po šejhu Ahmedu Nuruddinu. Iako mnogi naprvu pomisle da je ovo svojevrsno odavanje počasti glavnom liku najvećeg romana Meše Selimovića Derviš i smrt, on nam objašnjava da ime ovog vjerskog objekta i lik iz spomenutog književnog teksta nemaju veze jedno s drugim.

“Godine 1996. odlučeno je da će se naša tekija zvati Tekija 'Šejh hadži Ahmed Nuruddin', i to po Ahmedu ef. Mešiću. On je čovjek koji je praktično donio nakšibendijski tarikat u Tuzlu, čovjek koji je utemeljio prvu halku na ovom prostoru. Njegova halka je bila mala, sačinjavalo ju je svega nekoliko ljudi, od kojih, nažalost, niko nije među nama osim jednog čovjeka. Ahmed ef. Mešić je učinio dovu da pravimo ovu tekiju. On je preselio 1994. godine, a naša tekija se začinjala naredne, 1995. godine. Mnogo onih koji nisu upućeni u historiju islama i tesavvufa našeg kraja pomisle da je tekija nazvana po književnom liku iz znamenitog romana Meše Selimovića, također Tuzlaka, ali to nije istina. Ahmed ef. Mešić imao je derviško ime Nuruddin. Inače, završio je Šerijatsku školu u Visokom, a potom i studije orijentalistike. Govorio je tečno arapski, turski i perzijski jezik, preveo je 6.400 bejtova Mesnevije i napisao je nekoliko izuzetno bitnih knjiga. Bio je pun znanja kao šipak”, besjedi nam o čovjeku koji je sa sufizmom upoznao tuzlanski kraj.

BRINE O TEKIJI HAMZA-DEDE ORLOVIĆA

Tarikatski centar BiH je na zahtjev Muftijstva tuzlanskog obnovio Tekiju Hamza-dede Orlovića u Konjević-Polju, a 26. jula 2019. godine šejhu Edibu Kraviću povjereno je da vodi brigu i o ovom derviškom okupljalištu u zaseoku Orlovići, koje je podignuto u 16. stoljeću.

“Ovo mjesto danas je tačka susreta derviša nakšibendijskog bratstva. Moji derviši i ja svake prve subote u mjesecu idemo u Konjević-Polje. Išli smo dva puta mjesečno, ali kako je počela napredovati pandemija virusa korona, reducirali smo odlaske na jednom mjesečno. Ako Bog da, u toku nadolazećeg mjeseca ramazana tamo ćemo organizirati jedan iftar, planirali smo da to bude 9. aprila, gdje će biti prisutni vjerski službenici i ostali iz Konjević-Polja. U tamošnjoj džamiji ćemo klanjati jaciju i teraviju. U augustu, kada pravimo mevlud, dođe i veliki broj lokalnih stanovnika Konjević-Polja kod nas u tekiju. Tada ona zaista bude krcata. Naša halka poznata je i po tome što ide na sve aktivnosti koje organizira Tarikatski centar BiH. Noć uoči 11. jula zajedno sa svojim muridima i muhibima također idem u Potočare. Na musali, kada su tabuti ispred, kada 5.000 ljudi u 'Maršu mira' ulazi u Potočare, ječi šehidska, herojska dolina spominjanjem imena Allaha, dž. š. Naravno, umjereno i na način na koji se i treba izvoditi ovaj obred”, priča.

Kada su u pitanju planovi za nastupajući mubarek mjesec ramazan, šejh Edib Kravić napominje da je danas vrlo teško bilo šta planirati kako zbog još uvijek prijetećeg virusa korona, tako i zbog na globalnom nivou ugrožene sigurnosne situacije.

“Mubarek noći u toku mjeseca ramazana posebno ćemo obilježiti, a svake nedjelje imat ćemo i iftar. Tekija je, svakako, otvorena, ko god bude u mogućnosti doći, mi ćemo mu kazati 'Dobrodošli', 'Welcome', ' Willkommen' i 'Hoş geldin'. Ove godine, jer prošle nismo, otići ćemo u Konjević-Polje, organizirati jedan iftar na koji ćemo pozvati i džematskog imama i njegove džematlije, tako da ćemo se fino družiti. Znači, naša halka će ramazan obilježiti svečano, sigurno će biti posebna atmosfera. Voljeli bismo da u našoj tekiji bude i itikaf, ibadet u posljednjih deset dana mjeseca ramazana, ali još uvijek razmatramo na koji način bismo to mogli organizirati”, kaže šejh Edib Kravić iz Tekije “Šejh hadži Ahmed Nuruddin” Tuzla.

“KOJI ĆE PAŠA IMATI SVOJ PAŠALUK?”

Na samom kraju, zamolili smo ga da s nama podijeli svoja razmišljanja o trenutnom stanju u kojem se nalaze muslimani u BiH, ali i u svijetu. Rekao nam je da niko naš položaj neće popraviti dok se mi sami ne zauzmemo za sebe, dok ne počnemo aktivnije učestvovati u društvu. Kako objašnjava, šejh Ahmed ef. Mešić, poznat i kao šejh Ahmed Nuruddin, često bi govorio da derviši trebaju izbjegavati politiku. Ipak, ističe da bi njemu kazivao da bude aktivan jer je bilo evidentno da svojim djelovanjem može doprinijeti zajednici.

“Ja sam kao član Stranke demokratske akcije bio zastupnik u Skupštini Tuzlanskog kantona od 1996. do 2000. godine. Jedno vrijeme sam bio i dio Koalicije za cjelovitu i demokratsku BiH. Znate, ja sam čovjek tekije. Mnogi nas derviše opisuju kao konzervativne, s čim se ne bih u potpunosti složio. Mi smo vrlo napredni ljudi koji mogu povlačiti fantastične poteze. Derviši, iako posvećeni nutrini, duhovnosti, mogu biti od ogromne koristi i za svjetovne stvari. Primjerice, Ćazim Hadžimejlić, šejh, vrsni je kaligraf i univerzitetski profesor. Ako se držimo striktno politike, Izet Hadžić, isto tako čovjek iz sufijskih krugova, bio je guverner ovog kantona. Kako je vrijeme prolazilo, mi smo se sve više povlačili i prepuštali političke tokove drugim ljudima. Bio sam i sabornik Islamske zajednice od 2014. do 2018. godine. Zanimljivo je da nijedan šejh prije mene nije bio u ovom tijelu. Čim su mi konstantno davali povjerenje, to je znak da je moj rad ipak dovodio do nekih rezultata”, nastavio je šejh Edib Kravić.

Muslimani su, kaže nam, razjedinjeni i toga smo svi vrlo dobro svjesni. U Saudijskoj Arabiji, Iranu, Jemenu, Siriji, Palestini, pa sve do našeg topraka.

“Što se tiče situacije u kojoj se muslimani nalaze u svijetu, svi vidimo da je ona daleko od dobre. Pojedini muslimanski 'lideri' svilenim maramama vežu ruke s neprijateljima islama. To je posebno vidljivo na slučaju Palestine, kojoj mnogi ti isti 'lideri' rade o glavi. Naravno, mi s ovih prostora smo uvijek bili za Palestinu. Ko je protiv Palestine, on nije dobar za nas. Ako ovu priču vratimo u okvire naše zemlje, jasno nam je da razjedinjenost nikada veća nije bila. U narodu je uvriježeno mišljenje da nas u BiH jedino može ujediniti neka velika kriza, havarija, ali svjedočimo pandemiji i velikim ratom na tlu Evrope, a mi opet isti. Kada sam već spomenuo politiku, koja nam svima kroji kapu, i slijepac vidi da imamo milion nekakvih državotvornih stranaka koje se ne mogu međusobno dogovoriti”, konstatirao je.

S druge strane, priča šejh Edib Kravić, postoje srpske i hrvatske političke organizacije koje su uvijek jedno, bez obzira na to jesu li pozicija ili opozicija, kada je riječ o vitalnom nacionalnom interesu. Ističe da probosanski blok stranaka uvijek vaga i ratove vodi oko pitanja “koji će paša imati svoj pašaluk”.

“Ja ne mogu shvatiti pojedine Bošnjake u politici koji optužuju druge Bošnjake da su krivi za apsolutno sve. Dok to govore, ne mare za činjenicu da su s tim istim ljudima u ne tako davnoj prošlosti bili bliski, čak se i dobro okoristili od tog drugovanja. Jasno je da to nisu 'nove snage', to su grupe jedinki željne vlasti. Ne bih volio da me bilo ko shvati kao propagatora bilo koje politike. Ovo što govorim gola je istina. Ja sam se počeo baviti politikom kada je politika bila ideja, a ne interes. S rahmetli Alijom Izetbegovićem počinjao sam 1990. godine. Bio sam jedini na izbornoj listi u Tuzli, u vrijeme kada je još bilo aktuelno Vijeće građana. Dakle, ideje i zajedničko dobro nam trebaju biti prioritet, a ne partikularni interesi. Tek kada to shvatimo možemo se dobru nadati”, poručio je.

Ramazanska poruka šejha Ediba Kravića

Ramazan je mjesec insana, ljudi. Taj mjesec je Allah, dž. š., dao ljudima. Nije dao nikome drugom. Dao im je način da “otkupe” ono što su činili a nisu trebali činiti u proteklom periodu. Allah, dž. š., ljudima u ovom mubarek mjesecu dao je i dvoje posebne noći, da ibadetom u tim noćima uspiju neke stvari podići na veći nivo kod sebe. Na kraju, Allah, dž. š., ramazan je dao ljudima da “poturče svoj nefs“, da ne poste džaba, već u ime Gospodara i da od toga imaju dobro djelo. Oči ne trebaju gledati ono što ne treba, usta ne trebaju “mljeti” ono što ne treba i uši ne trebaju slušati ono što ne treba. Duša treba žudjeti samo za Allahom, dž. š. To je ramazan i muslimani ga trebaju iskoristiti. Ustanite na sehur, ustanite na sabah i klanjajte! Otiđite na jaciju, otiđite na teraviju i klanjajte!

Stavovi koje zastupaju autori nisu nužno i stavovi uredništva. Nijedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati, kopirati ili na bilo koji način reproducirati i koristiti bez izdavačevog pismenog dopuštenja.

Povezani članci

Mostarska promocija knjige ˝Tradicionalno i subverzivno u usmenoj poeziji Bošnjaka˝

Admiral Mahić: Dvije pjesme

Admiral Mahić, autsajder koji to nije bio

Manifestacija 512. Dani Ajvatovice: Konjanici iz Karaule krenuli ka Pruscu