Afganistanska pokrajina Kunduz danas je bila poprište napada bombaša samoubice iza kojeg je ostalo najmanje 100 mrtvih u šiitskoj džamiji tokom džuma namaza.

Odmah su društvenim mrežama počele kružiti slike unutrašnjosti džamije na kojima se može vidjeti veliki broj beživotnih tijela dok je vani vladala panica.

Šiiti su progonjena manjina u pretežno sunitskoj zemlji kakva je Afganistan. Manjina Hazari, koja predstavlja približno 10% stanovništva zemlje, pripada šiitskoj manjini stalna je meta napada kako talibana tako i terorističke grupe takozvane Islamske države.

Prije današnjeg, posljednji bombaški napad dogodio se prošle nedjelje u glavnom gradu Afganistana. Meta je bila također džamija ispred koje je u tom trenutku klanjana dženaza.

Hazari govore perzijskim jezikom i žive uglavnom u planinskom središtu Afganistana, u regiji Hazarayat (zemlja Hazara).

Njihov tačan broj se ne zna, procjenjuje se da čine oko 10% afganistanskog stanovništva od oko 38 miliona ljudi i treća su po brojnosti etnička manjina u zemlji nakon Paštuna i Tadžika. Takođe žive u provinciji Balochistan u Pakistanu i Mashadu u Iranu.

Hazari su potomci Mongola i njihove orijentalne fizičke karakteristike i svijetla koža značajno ih razlikuju u ostalih u regiji. Postali su najveća etnička grupa u zemlji, čineći 67% ukupnog stanovništva prije 19. stoljeća. Ali više od polovine ih je pobijeno 1893. kada su izgubili autonomiju.

U Afganistanu su Hazari poznati po svojoj muzici i poeziji te po poslovicama iz kojih je takva poezija izvedena.

Hazari su trpili sistematsku diskriminaciju što je kao posljedicu imalo manji kulturni utjecaj a njihov identitet ostao je relativno statičan. Zbog privrženosti šiizmu, zajednica Hazara već je stoljećima žrtva progona, masakra i prisilnog raseljavanja.

Krajem 19. stoljeća paštunski emir proveo je nad njima masovna ubijanja i prisilno raseljavanje. Mnogi od njih su postali roblje a žene su bile žrtve silovanja i seksualnog zlostavljanja. Zbog progona su bili prisiljeni da se presele u glavni grad Kabul, u drugoj polovini 20. stoljeća, a njihov nizak društveno-ekonomski status stvorio je klasnu i etničku podjelu između njih i ostatka gradskog društva u zemlji.

Posljednjih desetljeća Hazari su bili žrtve talibana, Al Qaide i takozvane Islamske države.