Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine u večeras u 20 sati u Zagrebu igra jedan od dva odlučujuća meča kvalifikacija za Eurobasket 2025. protiv Hrvatske. Bolji iz ovog dvomeča vjerovatno će, uz lidera grupe Francusku, zauzeti drugo mjesto koje vodi na Evropsko prvenstvo. I BiH i Hrvatska su na omjeru jedne pobjede i jednog poraza, s tim što BiH ima malo bolju koš razliku. Drugi meč protiv Hrvatske igraće se u nedjelju, 24. Novembra u Skenderiji.

Kada je riječ o novembarskim utakmicama protiv Hrvatske zgodan je trenutak prisjetiti se 28. novembra 1998. godine i one legendarne utakmice BiH i Hrvatske u Splitu, također u kvalifikacijama za Eurobasket. U tim kvalifikacijama je Hrvatska doživjela dva poraza od BiH.

Ako te utakmice stavimo u kontekst tek završenog rata, još svježih ratnih rana, a moglo bi se reći i međusobne mržnje...možete zamisliti kakva je atmosfera vladala na dupke punim tribinama dvorane Gripe u Splitu 28. novembra 1998.

Hrvatska je u tom trenutku bila jako dobra reprezentacija sa zvijezdama poput Dina Rađe, Gordana Giričeka i, u tom trenutku vjerovatno najomraženijeg košarkaša među navijačima BiH, Damira Mulaomerovića.

U tako naelektrisanoj atmosferi utakmica je proticala u rezultatskoj ravnoteži. BiH je u zadnju minutu susreta ušla sa četiri poena razlike, da bi 30-ak sekundi prije kraja Hrvatska izjednačila. Trideset sekundi vječnosti i nervnih slomova. Pri izjednačenom rezultatu, 20 sekundi do kraja, legendarni Nenad Marković uzima loptu, prenosi preko polovine i cijedi vrijeme za napad, a dobri div Dževad Alihodžić pravi blok, Marković se diže...trojka ulazi k'o kap. Već u slijedećem napadu Dževdo Alihodžić pravi peti faul i izlazi iz igre, a Giriček pogađa jedno od dva sloboda bacanja i to je kraj.

I tek nakon isteka vremena dešava se jedna od vjerovatno najluđih scena u našoj košarci, koja je ime Dževada Alihodžića urezala u srca i memoriju navijača Bosne i Hercegovine kao čovjeka koji ne saginje glavu i ponosno korača svijetom. U tom trenutku parket splitskih Gripa bio je naš cijeli svijet.

Dok su košarkaši BiH na centru terena slavili pobjedu navijači Hrvatske zasuli su ih raznim predmetima. Letjeli su na njih upaljači, ključevi...sve što je moglo letjeti. I košarkaši su, zajedno sa stručnim štabom sa rahmetli Sabitom Hadžićem na čelu, pokrili glave peškirima i potrčali prema tunelu. Na terenu je u tom terenu ostao sam Dževad Alihodžić. Laganim korakom, uzdignute glave, kao da se ništa, ama baš ništa ne dešava, korača prema svlačionici. Dostojanstveno. Uzdignute glave, nemarno mašući peškirom u lijevoj ruci. Hladan k’o led.

Ta nezaboravna scena i cijela ta nezaboravna utakmica natjerale su mnoge nas dječake tog doba da zavolimo košarku. Svi smo tada htjeli šutirati kao Neno Marković i biti planina kao Dževdo Alihodžić.