Čini se da rat u Siriji traje vječno. Počelo je 2011. godine, nakon pobune protiv vlade predsjednika Bashara al-Assada, a 2020. godine, s prekidom vatre, bilo je na korak od kraja. Ali nije stalo. S različitim intenzitetom, oružani sukob je nastavljen. Sirija, nekada primjer prosperitetne zemlje (iako ne baš slobodne i demokratske), još uvijek nije u miru.
Samo nekoliko sati nakon primirja između Izraela i Hezbollaha u Libanu, 27. novembra, počela je ofanziva protiv Assadovog režima. Koalicija većinskih sekularnih grupa predvođena Oslobodilačkom organizacijom Levanta (bivši ogranak Al Qaide u Siriji) zauzela je Halep. Sirijska vojska nije pružala otpor, pa se radije povukla čekajući pojačanje.
Pobunjeničko preuzimanje drugog po veličini sirijskog grada najveći je uspjeh za borce protiv Assada u posljednjih nekoliko godina. Vladine snage držale su punu kontrolu nad Halepom otkako su ga zauzele u opsadi 2016. godine, što je bila jedna od glavnih prekretnica u ratu u kojem su poginule stotine hiljada ljudi.
Šef glavne opozicione grupe u Siriji, Hadi al-Bahra, rekao je da su se pobunjenici počeli pripremati zauzeti Halep prije godinu dana, ali ih je unazadio rat između Izraela i Hamasa. "Onog trenutka kad je došlo do prekida vatre u Libanonu, oni su pronašli tu priliku... da počnu", rekao je.
Damask sada tvrdi da se priprema za "kontraofanzivu" uz vojnu podršku Irana i Rusije, kao i iračke šiitske milicije. Na taj se način nadaju zaustaviti napredovanje džihadista prema sirijskom gradu Hami. Posljednjih sati ruske i sirijske snage izvele su desetke zračnih napada kako bi pokušale ograničiti napredovanje pobunjenika, nanijevši brojne žrtve.
Zapanjujuće napredovanje pobunjeničkih snaga prema Halepu došlo je u trenutku kada je nekoliko ključnih igrača u sirijskom sukobu ometeno ili oslabljeno različitim faktorima, ali prvenstveno izraelskom ofanzivom u Libanu. Zato su se ovih dana dogodili najžešći sukobi od prekida vatre 2020. godine koji je donio relativno smirivanje sjevera zemlje.
Iran, koji poput Hezbollaha podržava režim, oslabljen je nedavnim izraelskim zračnim napadima. U ponedjeljak su stotine boraca iz iračkih milicija koje podržava Teheran prešle u Siriju kako bi pomogli u borbi protiv islamističkih pobunjenika. Hezbolah također. Ranije ove godine, izraelski zračni napadi u Halepu pogodili su, između ostalih ciljeva, njegova skladišta oružja i snage sirijske vlade. Izrael rijetko priznaje napade na Halep ili druga područja u Siriji pod kontrolom vlade.
Rusija, glavna Assadova međunarodna podrška, više je zabrinuta zbog rata u Ukrajini. Država koja pokazuje snagu je Turska koja želi eliminirati jednu od svojih glavnih briga na svojim granicama: paravojne grupe predvođene Kurdima.
Trupe sirijske vlade, predvođene predsjednikom Assadom, već dugo kontrolišu veći dio zemlje, gotovo dvije trećine, zahvaljujući savezničkim snagama koje su poslali Rusija i Iran. Ove snage kontroliraju većinu glavnih naseljenih središta, uključujući glavni grad Damask i gradove u središnjoj, južnoj i istočnoj Siriji.
Ovakve ili onakve pobunjeničke snage zauzele su više od trećine Sirije. Najmoćnija od njih je Oslobodilačka organizacija Levanta (Hayat Tahrir al Sham). Dugo su bili ogranak Al Qaide u Siriji i UN i SAD ih smatraju terorističkom grupom.
Kontrolišu veći dio sjeverozapadne Sirije i 2017. su stvorili "vladu spasa" za upravljanje svakodnevnim poslovima u regiji. Sada su stigli do Halepa, pokrajine Halab, sada dio pokrajine Hama, ali glavno uporište Oslobodilačke organizacije Levanta je u pokrajini Idlib. U julu 2017. zauzeli su cijelu sirijsko-tursku granicu u toj pokrajini i glavni grad, na štetu bivšeg saveznika Ahrar al Shama.
Ostale pobunjeničke grupe uključuju Noureddinea el-Zinkija, kojeg su prethodno podržale Sjedinjene Države prije nego što se pridružio savezu koji vodi Tahrir al-Sham. Tu je i koalicija koju podržava Turska, poznata kao Nacionalna vojska, i Sirijske demokratske snage predvođene Kurdima, koalicija koju podržava Washington, a koja kontroliše velike dijelove istočne Sirije.
