Kada u svakodnevnom, neobaveznom govoru želimo prizvati sliku zlatnog doba, izobilja i bezbrižnosti, gotovo instinktivno posežemo za onom čuvenom krilaticom: "Od kulin bana i dobrijeh dana".

Ova rečenica, koja je preživjela stoljeća i usmenu tradiciju, nije tek puki folklorni ukras. Ona je šifra našeg kolektivnog pamćenja i emotivno sidro jedne države.

Ali, ko je zapravo nama Kulin ban? Izvan historijskih čitanki i prašnjavih arhiva, Kulin je mitska i stvarna figura u kojoj se prelamaju korijeni bosanske državnosti, ali i vizija moderne, otvorene Evrope kojoj i danas težimo.

Dan kada je progovorila bosanska država

Da bismo razumjeli njegovu važnost, moramo se vratiti na sam kraj 12. stoljeća. Zamislite srednjovjekovnu Bosnu, stiješnjenu između moćnih susjeda, Bizanta i Ugarske, kako pod vodstvom mudrog i pragmatičnog vladara pronalazi svoj autentični glas. Taj glas formalno je artikulisan 29. augusta 1189. godine, kada nastaje sudbonosna Povelja Kulina bana.

Ovaj dokument nije samo pravni akt; on je matični list bosanske države. Napisana dvojezično – na latinskom jeziku i na domaćem narodnom jeziku, bosančicom – Povelja je najstariji sačuvani diplomatski dokument južnoslavenskih vladara pisan narodnim jezikom. Njome Kulin ban ne ostavlja prostor za historijske nedoumice: ona je neoboriv, živi pisani trag koji svjedoči o tome da je Bosna već u 12. stoljeću imala formiranu teritoriju, uređen pravni sistem, instituciju vladara i potpunu autonomiju u donošenju odluka. Kada Kulin piše Povelju, on ne govori u ime provincije, već u ime države.

Srednjovjekovni šengenski prostor

Ono što Povelju Kulina bana čini fascinantnom iz današnje perspektive jeste njen vizionarski, duboko humanistički i ekonomski karakter. U vremenu kada je feudalni svijet bio obilježen zidinama, nepovjerenjem i pljačkama, bosanski ban vuče potez koji slobodno možemo nazvati – pretečom Evropske unije.

Garantujući dubrovačkim trgovcima potpunu slobodu kretanja i trgovine kroz svoje kraljevstvo, Kulin ban uvodi principe koji su danas temelj moderne Evrope: slobodan protok ljudi, robe i kapitala. Rečenica kojom im obećava da će biti "pravi prijatelj" i da im se neće nanijeti nikakva nepravda, ukidajući im pri tome trgovačke carine ("bez ikakva danka"), predstavlja ugovor o slobodnoj trgovini koji neodoljivo podsjeća na principe Šengenskog sporazuma i zajedničkog evropskog tržišta.

Kulin je shvatio ono što su moderni evropski lideri definisali tek u drugoj polovini 20. stoljeća: napredak, stabilnost i mir ne grade se izolacijom, već otvaranjem granica i ekonomskim uvezivanjem. Bosna je pod Kulinom banom bila kosmopolitski prostor, sigurna luka za biznis i most između istoka i zapada Balkana.

Diplomatska šahovska partija: Kako je ban nadmudrio Vatikan

Međutim, dok je ban gradio ekonomski raj, nad bosanskim planinama nadvila se ozbiljna egzistencijalna prijetnja. Ambiciozni susjedi poslali su 1199. godine panično pismo moćnom papi Inocentiju III optužujući Kulina bana da je sa desetinama hiljada podanika skrenuo u heretičko učenje autohtone Crkve bosanske. Za Vatikan je to bio nedopustiv šamar, a za Ugarsku savršen izgovor da pod krinkom krstaškog pohoda pošalje vojsku i trajno okupira Bosnu.

Suočen s prijetnjom lomača i mača, Kulin ban povlači briljantan, gotovo drzak diplomatski potez. Umjesto rata, bira vrhunski politički teatar. Postavlja se kao neuki vladar koji "ništa ne razumije", te šalje delegaciju u Rim i poziva papske izaslanike da sami dođu i ispitaju stvar.

Kruna ove napete drame odigrala se 8. aprila 1203. godine na Bilinom polju kod Zenice. Pred papskim legatom, Kulin i poglavari Crkve bosanske potpisuju čuvenu Bilinopoljsku izjavu kojom formalno obećavaju da će se odreći zabluda i prihvatiti učenja Rima. Bila je to vrhunska politička prevara. Inkvizicija je otišla zadovoljna, krstaški rat je otkazan, a čim su se izaslanici povukli preko Save, u Bosni se nastavilo živjeti i moliti tačno onako kako se molilo i prije. Ban je ponudio formu da bi spasio suštinu i sačuvao autonomiju svoje vjere i naroda.

Mit o "dobrim danima" kao putokaz

Zato su njegovi dani u narodu i ostali upamćeni kao "dobri". Historija nas uči da je Kulinova vladavina, koja je trajala punih 36 godina, donijela stabilnost kakva se na ovim prostorima rijetko viđa. No, važnije od ekonomije jeste dostojanstvo koje je usadio u biće svoje zemlje.

Kada danas pitamo ko je nama Kulin ban, odgovor nadilazi puku historiju. On je dokaz da naša evropska orijentacija nije uvezeni trend niti politički kapric modernog doba. Mi smo u Evropi, i sa Evropom, trgovali, dijelili vrijednosti i igrali visoku diplomatiju još prije osam stoljeća. Kulin ban nam ostaje trajni podsjetnik: Bosna je nastala na temeljima otvorenosti, slobode i nevjerovatne političke mudrosti. Na nama je samo da te vrijednosti ponovo prepoznamo u sebi i pretočimo ih u budućnost.

Nažalost, nijedan od tri primjerka njegove Povelje nije sačuvan u BiH. Dva primjerka su u Dubrovniku, jedan je u Rusiji - u Sankt Peterburgu. Kopija se čuva u Zemaljskom muzeju BiH.