Iskusna žena, s dugogodišnjom karijerom, socijaldemokratkinja to je profil osobe koju je francuski premijer želio za premijera. Odnosno, premkijerku, jer nije bilo sumnje da će to biti žena. I našao ju je u liku Elisabeth Borne, nove šefice vlade u Francuskoj. Ovo je drugi put da je žena na ovoj poziciji u Francuskoj. Prva je bila socijalistkinja Edith Cresson koju je Francois Mitterrand imenovao 1991. godine, ali je ona na toj funkciji izdržala manje od godinu dana.

Sada Cresson ima 88 godina i kada je saznala ime nove premijerke, poželjela je "puno hrabrosti" ženi koja utjelovljuje tu poziciju. Izbor žene za premijera ima simboličnu vrijednost u zemlji u kojoj muškarci i dalje većinom drže vrh političke moći. Jelisejska palača je u saopćenju kazala da je Borne "žena od uvjerenja, djelovanja i postignuća".

Elisabeth Borne, 61, inženjerka je s dugom javnom karijerom, ministrica je rada od 2020., a također je s Macronom imala portfelje za ekološku tranziciju i transport. Veći dio svoje karijere posvetila je reformi prometa, mobilnosti i urbanizma sa socijaldemokratskim profilom i velikim poznavanjem javnih politika.

Iz nje se biografije zna da joj je otac, jevrej ruskog porijekla, sa porodicom doselio u Francusku 1939. godine. Bio je član Pokreta otpora i bio je deportiran. Borne je francusko državljanstvo dobila tek 1950.

Radila je kao direktorica strategije za SNCF, francusku željezničku kompaniju, te kao direktorica transportne firme za parišku regiju. Bila je i šefica kabineta bivše kandidatkinje Elysee Ségolène Royal kada je 2014. držala portfelj za ekologiju. Godinama je Borne bila član Socijalističke stranke, no 2017. je glasala za Macrona i pridružila se njegovoj novoj stranci. Sada ju se smatra dijelom lijevog krila Macronovog tima zajedno s drugim ministrima kao što je ministar vanjskih poslova Jean Yves Le Drian.

Njezin izbor znak je onim socijalističkim biračima koji sumnjaju u pakt s evroskeptičnim populistom Jeanom Lucom Mélenchonom. Posebno je dragocjeno njezino iskustvo u suočavanju s kontroverznom reformom penzijskog sistema koja se približava Francuskoj. Borne sada postaje ključni dio majke svih reformi: reforme penzija kojpm, između ostalog, Macron želi povećati dob za odlazak u penziju na 65 godina.

Macron se suočava sa parlamentarnim izborima 12. i 19. juna s rastućom krajnjom desnicom i ljevicom koja je postigla dogovor i okupila se oko Mélenchona.

Kako bi pokrenuo svoju vladu i svoj zakonodavni program, Macron treba podršku Narodne skupštine, a ankete sada upućuju na to da bi njegova stranka, preimenovana u Renesansu, pobijedila s udobnom većinom.

Ako Macron izgubi svoju parlamentarnu većinu u junu, mogao bi biti prisiljen na kohabitaciju s premijerom sa drugog kraja političkog spektra. Posljednji put se famozna kohabitacija dogodila u Francuskoj prije 20 godina kada je konzervativni Jacques Chirac imao socijalistu Lionela Jospina za premijera.