Od svih imena predsjednika u historiji Sjedinjenih Država, Donalda Trumpa bit će vrlo teško zaboraviti. Njegovim pojavljivanjem na američkoj političkoj sceni postavljeni su temelji načina dolaska na vlast i njezina obavljanja koji se proširio i na druge zemlje svijeta. Način vršenja moći koji će ponovo moći demonstrirati od ove srijede nakon što je pobijedio Kamalu Harris na do sada najneizvjesnijim izborima.

Ultrakonzervativizam, desni populizam, nacionalizam, suprematizam, antiimigracijski diskurs, apsolutna diskreditacija protivnika, dezinformacije... Trumpizam. Ovaj posljednji termin, koji su skovali politolozi i koji krije različite namjere ovisno o tome spominju li ga njegovi pristaše ili protivnici, najveći je primjer kako je Donald Trump obilježio prije i poslije u odnosu prema demokratiji.

-izmi koji definiraju ovakav način vođenja politike mogu nas podsjetiti na sumorne evropske 1920-e i 1930-e, godine ekstremističkih previranja i konsolidacije. Mnogi stručnjaci Trumpa opisuju kao neofašistu, no ima i onih koji tvrde da su poređenja s prošlim razdobljima opasna.

U svakom slučaju, tajkun Donald Trump je ovom strategijom uspio doći do Bijele kuće nakon predsjedničkih izbora 2016. godine, a to je učinio i na izborima 2024., postavši, inače, prvi osuđeni predsjednik u historiji Sjedinjenih Država. Njegov izravan, prijeteći i besraman ton odjeknuo je među Amerikancima, a on je tada postao 45. predsjednik SAD-a nakon pobjede na izborima protiv Hillary Clinton. Sada se vraća u Bijelu kuću kao 47. predsjednik zemlje i ponavlja presedan kakav nije viđen od 19. stoljeća, kada je Grover Cleveland bio predsjednik, izgubio na izborima pa pobijedio četiri godine kasnije.

Mit o čovjeku koji je sam od sebe napravio bogatuna iznimno je moćan u Sjedinjenim Državama. Trump zna što Amerikanci cijene - jer je konstrukcija društva u zemlji historijski utemeljena, velikim dijelom, na temeljima ove maksime - primjer self-made mana, iako u sadašnjem kontekstu ima puno onih koji kritiziraju atavizam ovog pristupa.

U svakom slučaju, novi predsjednik hvali se građenjem carstva vrijednog više milijardi dolara znojem i krvlju. Nedvojbeno je da je Trumpova priča priča o poslovnom, ekonomskom i političkom uspjehu, no novinska arhiva je mrska onima koji žele konstruirati narativ i ismijavati stvarnost.

Donald Trump rođen je 14. juna 1946. godine u njujorškoj četvrti Queens, u imućnoj porodici. Njegov otac, Fred Trump, agent za nekretnine, suosnivač je Elizabeth Trump & Son, kasnije preimenovane u Trump Organisation, s bakom novog predsjednika, Elisabeth.

S obzirom na ovu prošlost, narativ Donalda Trumpa ("Sagradio sam ono što sam sam izgradio") blijedi. Njegovo porijeklo odaje najosnovnije načelo mita o čovjeku koji je sam sve napravio, koji dolazi iz "ničega". Istraga New York Timesa iz 2018. otkrila je da je, kada je naslijedio očevo i bakino carstvo, dobio više od 410 miliona dolara.

Taj je novac, prema novinama, također završio u rukama Donalda Trumpa kroz porezne strategije sumnjive legalnosti. Istraga navodi da su djeca Freda Trumpa primila milijardu dolara. Zbog toga su morali platiti 550 miliona poreza zbog stope od 55 posto na donacije i nasljedstva koja je u to vrijeme bila na snazi ​​u zemlji. Međutim, Trumpovi bi platili samo 52,2 miliona, odnosno oko 5 posto.

Istina je da se, u svakom slučaju, Trump penjao i umnožavao natpise na zgradama na kojima je bilo otisnuto prezime Trump, ne bez teškoća i kriza koje je morao prebroditi, poput recesije iz '90-ih, koja je devastirala tržište nekretnina i prouzročila nagomilavanje dugova od stotina miliona dolara .

Njegova je ozloglašenost s vremenom rasla, a uspio je spojiti posao poduzetnika s radom u svijetu zabave. U 2000-ima mu je slava porasla kada je postao glavno lice reality showa The Apprentice i učvrstio svoj imidž uspješnog poslovnog čovjeka.

Donald Trump bio je i najveći dioničar firme koja organizira izbor Miss SAD-a i Miss Universe između 1996. i 2015. godine. Danas njegov portfelj uključuje golf terene, odmarališta, poslovne zgrade, restorane... zbog čega njegova neto vrijednost prema Forbesu iznosi 2,5 milijarde dolara.

Donald Trump počeo je koketirati s politikom krajem 1990-ih. Tih godina rođena je Reformska stranka koju je osnovao Ross Perot s ciljem da se obračuna s demokratima i republikancima. Godine 1998. stranka je ostvarila svoju najznačajniju pobjedu: Jesse Ventura postao je guverner Minnesote. U tom kontekstu Trump se zbližio sa strankom. Tajkun je ozbiljno razmišljao o kandidaturi za predsjedničke izbore 2000. godine, na kojima je George W. Bush pobijedio s famoznih 537 glasova na Floridi. Međutim, nakon što je razmislio, odlučio je da se neće kandidirati za predsjednika.

Od tada se tajkun približio Republikanskoj stranci, a da nikada nije preuzeo vodeću ulogu u stranci. Bilo je to 2011. kada su počele glasine da bi mogao izazvati Mitta Romneya na predizborima za izbore 2012. godine. Ipak, Trump je konačno podržao svog stranačkog kolegu, koji će izgubiti izbore od Baracka Obame.

Trump je već počeo pokazivati ​​znakove svog političkog stila: bio je jedan od glavnih zagovarača teorije zavjere o Obaminom porijeklu. Tajkun je insistirao na tome da tadašnji demokratski predsjednik i kandidat za reizbor na izborima 2012. nije Amerikanac i da je rođen u Keniji, pa nije mogao pretendirati na mjesto predsjednika zemlje (Ustav zahtijeva da se samo neko ko je rođen u SAD-u može kandidovati na izborima). Prevara je duboko odjeknula u dijelu društva i Obama je bio prisiljen objaviti svoj rodni list kako bi dokazao da je porijeklom s Havaja.

Donald Trump službeno je najavio svoju kandidaturu za izbore 2016. u junu 2015. s porukom koja je odisala nacionalizmom i koja je postala njegov veliki slogan: "Učinit ćemo Ameriku ponovno velikom. Amerika prije svega." Takođe je počeo širiti svoju antiimigrantsku retoriku. Na dan objave optužio je Meksiko za slanje "droge i silovatelja" u Sjedinjene Države i obećao izgraditi čuveni zid od 3000 kilometara na granici, infrastrukturu koju će, kako je rekao, ta zemlja platiti.

Njegovi rasistički i ksenofobni komentari tada su počeli rasti, što se poklopilo s valom džihadističkih napada u Evropi. Nakon onog koji se dogodio u Parizu u novembru 2015. godine, otišao je toliko daleko da je rekao da bi Sjedinjene Države trebale zabraniti ulazak svim muslimanima kako bi spriječile terorističke napade. "Sve dok ne shvatimo prijetnju, naša zemlja može biti žrtva užasnih napada", rekao je. S druge strane, tajkun je tokom kampanje predstavio imigracijski plan u kojem je obećao deportovati 11 miliona ljudi bez dokumenata ako stigne do Bijele kuće.

Nakon ovih komentara uslijedile su druge ekscentrične izjave. U Iowi je, naprimjer, samo četiri dana prije predizbora na kojima će na kraju pobijediti, govorio o lojalnosti svog biračkog tijela i kazao: "Imam najlojalnije ljude. Jeste li ikada vidjeli tako nešto? Mogao bih stajati nasred Pete avenije i pucati u ljude i ne bih izgubio birače."

U sjećanju i u novinskoj arhivi ostao je i dan kada se na skupu u Južnoj Karolini rugao Sergeu Kovaleskom, fizički hendikepiranom novinaru The New York Timesa. Sa svojim ekscentričnostima, svojim stavom "Amerika na prvom mjestu", svojim populističkim, supremacističkim i nacionalističkim diskursom, kao što je to učinio sada, Trump je pobijedio na izborima u novembru 2016. protiv Hillary Clinton i postao predsjednik Sjedinjenih Država.

Njegove prve mjere bile su usmjerene na zaustavljanje useljavanja iz Meksika. Trump nije izgradio obećani zid (Kongres je odbio izdvojiti veliki dio budžeta za tu svrhu), ali je izgradio krutu administrativnu barijeru koja je za migrante bila gotovo nepremostiva. Ubrzo nakon dolaska u Bijelu kuću, tajkun je angažirao 15.000 agenata za Ministarstvo domovinske sigurnosti i pojačao graničnu patrolu. U tom kontekstu, Američka unija za građanske slobode procjenjuje da je 5500 djece migranata odvojeno od svojih roditelja u samo dvije godine.

S druge strane, unatoč činjenici da je dolaskom pandemije zemlja ušla u recesiju, Trump se isticao učinkovitom ekonomskom politikom. Nezaposlenost u Sjedinjenim Američkim Državama dosegla je 3,5% u 2019. godini, a plaće radnika doživjele su najveći porast u 10 godina. Taj se ekonomski rast odvijao paralelno sa insistiranjem na izolacionističkoj politici. S Trumpom u Bijeloj kući, Sjedinjene Države doživjele su jedno od razdoblja u kojem su bile najdalje od međunarodnog konsenzusa.

Na primjer, u junu 2017. SAD su objavile da se povlače iz Pariškog sporazuma o klimi, navodeći hipotetsku štetu za svoju ekonomiju. Takođe nije oklijevao napasti ni UNESCO, Svjetsku zdravstvenu organizaciju pa čak ni NATO. Takođe je zategao odnose SAD-a s Kinom i EU-om nametanjem trgovinskih sankcija i carina, napravio simbolično - ali neučinkovito - približavanje Sjevernoj Koreji i bio je - i još uvijek jest - ambivalentan prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

S njegovom uvjerljivom pobjedom na jučerašnjim izborima i s također osiguranim Senatom i Zastupničkim domom, moć tajkuna još je veća nego što je bila prije osam godina i on će moći činiti i poništavati što hoće. Mnogi strahuju da će ovakvim scenarijem započeti još žešći međunarodni trgovinski rat.

Tokom svog vremena u Bijeloj kući, Donald Trump također je iskoristio priliku da izgradi pravosuđe po svojoj mjeri. Do kraja svog mandata obnovio je trećinu Vrhovnog suda Sjedinjenih Država s konzervativnim sudijama, koji danas čine jasnu većinu od šest prema tri.

Slučaj Stormy Daniels najveće je iskušen je koje ga čeka u narednim  mjesecima kada je pravosuđe u pitanju. Sud u New Yorku ga je proglasilo krivim jer je prikrio isplate toj porno glumici kako njegova izborna kampanja 2016. ne bi bila isprljana skandalima koji bi ga mogli spriječiti da postane američki predsjednik.

Kazna je trebala biti izrečena u julu ove godine, no sud je udovoljio zahtjevu Trumpovog advokatskog tima i odgodio presudu do 26. novembra. Trump je postao prvi predsjednik u historiji SAD-a koji je osuđen... a mogao bi biti i prvi koji će biti presuđen.