Ostoja Stanišić, koji je 2018. godine pravosnažno osuđen na pet godina zatvora za pomaganje genocida u Srebrenici, poginuo je u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila proteklog vikenda.

Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine osudilo je u oktobru 2018. godine Stanišića na pet godina zatvora za pomaganje genocida u Srebrenici.

On je proglašen krivim da je, kao komandant Šestog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike srpske, svjesno pružio pomoć pripadnicima vojske i policije Republike Srpske koji su 1995. godine imali plan istrebljenja Bošnjaka u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica.

Ranije je, prvostepenom presudom, bio osuđen na 11 godina zatvora.

- Poslije toliko ubijenih žrtava, ratni zločinci se tako malo kazne. To je nepravda iznad svih nepravdi - kazala je nakon te presude majka Srebrenice Fazila Efendić. 

Srebrenica

Činjenice i svjedočanstva preživjelih žrtava su štit za buduće generacije: Istina o genocidu ne smije biti predmet "debate"

Na suđenju je tada rečeno da je kao komandant Šestog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske svjesno pružio pomoć pripadnicima vojske i policije Republike Srpske u provođenju plana trajnog i prisilnog uklanjanja bošnjačkog stanovništva iz zaštićene zone UN Srebrenica u julu 1995. godine.

Utvrđeno je da su 14. i 15. jula 1995. godine pripadnici Šestog bataljona, pod njegovom komandom i nadzorom, učestvovali u prihvatu i obezbjeđenju više stotina zarobljenih bošnjačkih muškaraca dovezenih iz zaštićene zone UN-a Srebrenica u Petkovce, općina Zvornik, znajući da će nakon privremenog zatočenja biti strijeljani.

Najmanje 20 zarobljenika ubijeno je u blizini tzv. Nove škole u Petkovcima, nakon čega su zarobljenicima vezane ruke i prevezeni su kamionima na lokaciju Crvena brana, gdje je od večernjih sati 14. jula do popodnevnih sati 15. jula izvršeno strijeljanje više od 700 zarobljenih bošnjačkih muškaraca.

Utvrđeno je i da je Stanišić, s ciljem prikrivanja zločina, angažovao pripadnike Šestog bataljona da zajedno sa pripadnicima inžinjerijske čete Zvorničke brigade, uz upotrebu mehanizacije, tijela ubijenih sakriju u masovnu neobilježenu grobnicu na Crvenoj brani, te naredio uklanjanje tragova krvi i tijela ubijenih zarobljenika oko Nove škole i drugih lokacija u Petkovcima i njihovo zakopavanje u masovnu grobnicu.

Stanišić je maju 2007. godine u Haškom tribunalu svjedočio na suđenju "Srebreničkoj sedmorki". Tada je ispričao da su 15. jula 1995. godine, mještani Petkovaca došli u njegovu komandu i tražili kamion "da očiste školu i odnesu neke leševe". 

- Odobrio sam da im se da kamion…Pretpostavljao sam da su to tijela muslimanskih zarobljenika koji su bili tamo, u školi - izjavio je svjedok, dodajući da je kasnije o tome obavijestio i komandanta Zvorničke brigade, pukovnika Vinka Pandurovića.

Stanišić je govorio kako nije vidio leševe i dodao da je to saznao tek kasnije iz "priča na slavama" te da je čuo kako ih je bilo "dva – tri". 

Transkript Stanišićevog iskaza uveden je u spise na suđenju generalu VRS-a Zdravku Tolimiru, bivšem pomoćniku Ratka Mladića za obaveštajno-bezbjednosne poslove u Glavnom štabu VRS-a.

U kratkom sažetku koji je na suđenju pročitao tužilac, Stanišić je tvrdio da nije znao za zatvaranje i pogubljenje zarobljenika, budući da je 14. 15. i 16. jula uglavnom boravio na isturenom komandnom mjestu (IKM), braneći liniju fronta od napada snaga Armije Bosne i Hercegovine koje su se iz Srebrenice probijale ka Tuzli.