Kada su se tadašnji britanski premijer Tony Blair i američki predsjednik George W. Bush oglušili o međunarodno pravo i napali Irak u martu 2003. godine, invazija je imala neželjene posljedice kakve danas nosi sa sobom ruska agresija na Ukrajinu. Jedina velika razlika je u tome što je u Ukrajini prevrtljiva međunarodna zajednica izdala potjernicu za Putinom optužujući ga za ratne zločine. Blair i Bush su još uvijek na slobodi, nekažnjeni i nisu se pokajali. Za njima nije bilo potjernica; oni su samo dvojica od mnogih ratnih zločinaca koji su se izvukli.

Spomenik u Japanu svjedoči nedvojbeno najvećem ratnom zločinu od svih kada je u augustu 1945. američki predsjednik Harry S. Truman bacio dvije nuklearne bombe na civile. Ne sumnjam da je Bushov predsjednički proces donošenja odluka koji je doveo njega i Blaira do ilegalnog puta u rat 2003. bez podrške UN-a uključivao istu vrstu rasprava kao one koje su dovele do bacanja atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki krajem Drugog svjetskog rata. Američka vojska i njeni politički šefovi izvukli su se bez ikakvih posljedica iako su na licu mjesta ubili četvrt miliona ljudi, a mnoge osakatili zbog radijacije čiji su učinci vidljivi i danas.

Da li je Putin u stanju upotrijebiti puno, puno jače nuklearno oružje od onoga bačenog na Hirošimu i Nagasaki, kako mediji često nagađaju, a proukrajinski političari tvrde? Ako se dogodi - a moramo se nadati i moliti da neće - presedan su već postavile Sjedinjene Države i njihovi saveznici. Niko nije odgovarao pred sudom za ratni zločin u Hirošimi. Niko nije odgovarao za ilegalni rat u Iraku. I niko vjerojatno neće odgovarati pred Međunarodnim krivičnim sudom (ICC) za napade na civile u Ukrajini. Zapravo, kao što je Izrael pokazao u brojnim prilikama u okupiranoj i opkoljenoj Gazi, čini se da se gusto naseljena civilna područja danas mogu bombardirati bez ikakve odmazde, čak i bez udarca po prstima.

Vlasti u Tel Avivu, oslobođene ikakvog morala, ponovno su se oglasile u srijedu ujutro u Siriji, gdje je stanovništvo još uvijek u šoku i oporavlja se od velikog potresa. Oko četiri sata ujutro, izraelske "odbrambene" snage pokrenule su nove raketne napade na međunarodni aerodrom u Halepušto je drugi napad na civilni aerdorom od zemljotresa magnitude 7,7 koji je razorio regiju.

U ovom najnovijem primjeru agresije bez posljedica, znakovito je da je aerodrom jedna od glavnih ulaznih luka za humanitarnu pomoć žrtvama zemljotresa. Izraelska meta je možda bila "povezana s Iranom", ali će zbog zatvaranja aerodroma stradati civilno stanovništvo. Civili koji očajnički traže hitnu pomoć morat će duže čekati da ona stigne.

Ako ovo nije ratni zločin - a Izrael je godinama bio serijski prestupnik u Palestini - onda su signali koje šalje despotima poput Putina jasni.

Kada su izraelske bombe oštetile pistu i prisilile na zatvaranje aerodroma Halep ranije ovog mjeseca, UN je jasno stavio do znanja da "uticaj ovog zatvaranja ometa humanitarni pristup i može imati drastične humanitarne posljedice za milione ljudi koji su bili pogođeni zemljotresom“. Međunarodna organizacija istakla je da je Halep "jedna od sirijskih pokrajina najviše pogođenih zemljotresom".

Iako je UN poručio Izraelu da napadi nikada ne smiju biti usmjereni protiv civila ili civilnih objekata, okupacijska se država oglušila na takve podsjetnike i uvijek je tako. Najmanje pet osoba je ubijeno, a 15 teško ozlijeđeno 18. februara kada su izraelski ratni avioni granatirali stambenu četvrt u Damasku. Još jedan izraelski ratni zločin, ali nema međunarodnog apetita da se okonča nekažnjivost koju cionistička država aparthejda uživa za svoje najflagrantnije zločine, od etničkog čišćenja i masakra u Nakbi 1948. do ubistava novinara i liječnika iz snajpera kao i hiljada drugih civila.

Posve je jasno da živimo u nepravednom svijetu u kojem su moćni u pravu. Dvadeset godina nakon invazije na Irak, zemlja je još uvijek u haosu. U međuvremenu, čini se da su siromašni ljudi Ukrajine predodređeni za godine rata dok se ruski predsjednik šepuri svjetskom pozornicom bez straha od odmazde. Za nekoga koga je ICC optužio za ratne zločine, njegov prijezir i arogancija dovoljno govore.

I ko će pokušati zaustaviti Izrael, koji je pokrenuo stotine napada unutar Sirije koji traju gotovo desetljeće; bombardirao je, napao i okupirao Liban i nastavit će bombardirati i ubijati Palestince dok im okupira i krade zemlju?

Zemlje za koje se može očekivati da će preuzeti vodstvo u poštivanju međunarodnih zakona i konvencija, uključujući Sjedinjene Države i Veliku Britaniju, sudjelovale su u ilegalnim invazijama diljem svijeta. Oni su, zajedno sa zemljama poput Rusije i Izraela, uključeni u ono što se može nazvati samo državnim terorizmom. Oni su sami po sebi nemoralni i krivi za zločine za koje znamo da nitko neće odgovarati. Zato danas u svijetu ima 100 miliona izbjeglica, nevinih ljudi koji su prisilno raseljeni djelovanjem nacionalnih država čiji čelnici znaju da će njihovi zločini proći nekažnjeno. Hirošima, Nagasaki, Palestina, Sirija, Ukrajina... Lista je duga i raste.

Britanska novinarka i autorica Yvonne Ridley analizira temae vezane uz Bliski istok, Aziju i globalni rat protiv terorizma. Nagrađivana je a njene su članke objavljivali brojni svjetski mediji a producirala je seriju dokumentarnih filmova o palestinskim i međunarodnim pitanjima, od Guantánama do Libije i Arapskog proljeća.