Vildana Pečenković, “Autentičnost književne riječi Bajruzina Hajre Planjca”, “Planjax”, 2021.
Još jedan naš savremeni književnik, a ovaj put radi se o Bajruzinu Hajri Planjcu, piscu za djecu i mlade, svojim je djelom zaslužio monografsku književnokritičku studiju: ova knjiga sadrži ukupno 65 tekstova (osvrta, kritika, studija) o pripovjedačkoj i romanesknoj prozi i o poeziji za djecu ovog autora, tekstova koji su, po logici tematsko-motivske usmjerenosti, u knjizi grupisani u tri odjeljka: u prvom je devet tekstova o najtiražnijem u nas romanu za djecu i mlade “Habetova koliba”, u drugom je 40 tekstova koji u najširem zahvatu kritički promišljaju djetinjstvo u Planjčevim romanima, dok je 16 radova u posljednjem odjeljku posvećeno pripovjedačkoj prozi i poeziji za djecu. Svi su ti tekstovi objavljivani u književnoj periodici ili namjenski pisani kao recenzije (pogovori i predgovori) Planjčevim knjigama.
Ovaj zadatak preuzela je na sebe dr. Vildana Pečenković, profesorica na Univerzitetu u Bihaću, a u posljednjih nekoliko godina i dekanesa Pedagoškog fakulteta u Bihaću. Ona je autorica instruktivnog predgovora (“Autentičnost književne riječi ), u kom je obrazložen ovakav sintetski pristup, a u knjizi je zastupljen i jedan njezin studijski tekst (“Djetinjstvo u romanima Bajruzina Hajre Planjca”). Priređivačica je okupila skoro 40 autora (kritičara, esejista, književnika, profesora), od kojih je nekolicina njih zastupljena s dva ili više tekstova (čak su četiri kritička osvrta tu Mustafe Smajlovića, dok M. Džanko i Ž. Grahovac potpisuju po tri), među njima su brojna ugledna imena naše književne scene (najznačajniji pisci za djecu i mlade, kao i književni znalci iz ove oblasti): Advan Hozić, Kemal Mahmutefendić, Almir Zalihić, Vojislav Vujanović, Šimo Ešić, Muhidin Džanko, Ibrahim Kajan, Ismet Bekrić, Hadžem Hajdarević, Mirsad Kunić, Rizo Džafić, Zorica Turjačanin, Zejćir Hasić, Miljko Šindić...
U samom pristupu djelu ovoga pisca većina interpretatora i kritičara usmjerava se na nekoliko stvari, koje možemo smatrati dominantnim ravnima, ključnim problemima ili najznačajnijim aspektima njegovih proza. Prije svega, riječ je o ambijentaciji (pitomina bosanskog Pousorja, uglavnom) tih romana i pripovijedaka: najčešće je to prirodno okruženje koje plijeni svojim darovima (potoci, rijeke, šume, plodne oranice, voćnjaci, raskošni pejsaži), s naporedo oslikanim povijesno-socijalnim kontekstom (teškog, napornog rada poljoprivrednika ili radnika u fabrikama i oskudnog materijalnog statusa njihovih porodica). Planjac je u svojim prozama uspio dočarati atmosferu i ambijent odrastanja generacija bosanske djece u drugoj polovini 20. vijeka – ostajući u okvirima realističkog prikazivanja povijesno-socijalnog konteksta i, istovremeno, poetski uzneseno i podsticajno oslikavajući bogatstva i ljepote svijeta prirode (s kojima se u ogledalskoj relaciji izražavaju i očituju ona druga blaga, unutrašnja bogatstva i ljepote djetinje duše).
Druga bitna stvar ka kojoj su usmjereni kritički tekstovi iz ove knjige jeste ravan motivskosadržinske profiliranosti i artikuliranosti njegovih proza: s jedne strane, Planjac doista jeste na strani autora i djela klasične književnosti za djecu i mlade, gdje, kao što znamo, dominiraju teme i motivi zanimljivih, dinamičnih i uzbudljivih dječijih avantura (dogodovština, nestašluka, natjecanja, doživljaja), koji se moraju ispričati na onaj jedino mogući, podsticajan i atraktivan za ciljanu čitateljsku grupu način. Najčešće su to uzbudljive avanture dječaka (kako se već u djetinjstvima svih nas i dešavaju ta prva sučeljavanja sa svijetom stvarnosti, za koji tek treba izrasti u “odraslog muškarca”), ali nimalo nisu zapostavljeni ni ženski likovi (djevojčice koje u “ženski svijet” i senzibilitet isto tako postepeno ulaze, kroz one prve uspostavljane drugarske, prijateljske ili “neprijateljske”, pa i emotivne odnose sa svojim drugovima, dječacima).
Likovi iz tog konteksta (Bracika, Habe, Mirza, Kike i ostali) imaju sve osobine najupečatljivijih i najpoznatijih junaka iz klasičnih djela književnosti za djecu i mlade – radoznali su, hrabri, iskreni, uvijek agonalno (natjecateljski) raspoloženi, socijabilni, puni životne snage i radosti, uporni i nepokolebljivi u svojim nastojanjima da vidike i horizonte oko sebe prošire, da pomjeraju granice i da sami postanu dijelom toga svijeta odraslih u koji tek ulaze. Međutim, Planjac nije zazirao ni od onih težih, mračnih ili traumatičnih tema i motiva, u koje je znao “uplesti” i kroz koje je umio provesti svoje junake (više u pripovijetkama, ali i u romanu, naprimjer, o srebreničkoj golgoti, s dječacima i djevojčicama kao njezinim žrtvama); u tom smislu se Planjac kao pisac za djecu i mlade očitovao i dokazao autorskom odvažnošću i preuzimanjem rizika, na koje većinom nisu spremni njegove kolege autori (uz rijetke izuzetke): da pristanu na model i na kontekst drastičnog sučeljavanja djece ili mladih s tegobnošću, s tragizmom ili sa zlom svijeta odraslih.
Treći aspekt oko kog se ponajviše okupljaju kritičkointerpretativni tekstovi iz ove knjige jeste gradnja likova, profilacija duševnosti, osjećajnosti i svijesti djece i mladih kao Planjčevih literarnih junaka. Tu je na djelu i ono što se može izdvojiti kao najveći i najdragocjeniji spisateljski dar ovog autora: teško da ima (osim klasika kao što su Ćopić, Hozić, Hromadžić) tolikog, tog i takvog intenziteta uživljenosti pripovjedačkog subjekta u nutrinu djetinje duševnosti – koji je i kakav je prisutan u većini Planjčevih romanesknih i pripovjedačkih ostvarenja. Autentičnost, kolorit, upečatljivost svojih likova i njihovih dogodovština pisac i ne može graditi “spolja”, u tom smislu da bi se odnekud “unosio”, približavao tim likovima ili “svodio” na njihovu mjeru – uvijek to mora biti iznutra evociranje, oslikavanje i očitovanje punine djetinjeg osjećanja i doživljaja života i svijeta. A to je ono najteže, što malo kom piscu pođe za rukom: da misli, da osjeća i da se izražava upravo onako kako bi to bilo primjereno mladom biću, čiji put ulaženja u svijet prati kroz svoje proze.
I, napokon, u tijesnoj vezi s prethodnim, tu je i četvrti bitan aspekt kome se posebno obraća pažnja kritičara: jezik, stil, način formiranja rečenice, leksika, kolorit, dijalozi, sintaksa njegovih tekstova. Vrlo je teško zadovoljiti oba, jedan naspram drugog okrenut, pa i jedan drugom suprotstavljen izražajno-stilistički imperativ proze za djecu i mlade: s jedne strane, nikada ne izaći iz okvira autentičnosti jezičkog izraza mladog bića (dakle, ne “dodavati” mu ništa od onoga što pripada i što može pripadati samo jeziku i izražajnosti svijeta odraslih), a, s druge strane, ipak iznaći i uobličiti one supstancijalizacije, kondenzacije i poetizacije koje “prave razliku” u odnosu na sva očitovanja što ne spadaju u jezičku izražajnost književne umjetnosti. Tu posebno dolaze do izražaja snaga i sugestivnost Planjčevih poetskih deskripcija, stilizacija i oduhovljenja (koji ne smiju biti i koji nikad i nisu nametljivi ili nisu “sami sebi cilj”) – koji su kao po pravilu sažeti na najmanji mogući prostor izraza, a ipak uspijevaju ostati u okvirima ili na frekvencijama metaforičkosimboličke, ekspresivne i idejnoznačenjske postamentiranosti i usmjerenosti dostupne djetinjoj ili mladalačkoj vizuri, recepciji i interpretaciji.
Da zaključimo: ova je knjiga dragocjena kao polazna građa za brojne buduće tekstove, radove ili studije iz domena književnosti za djecu i mlade, i to iz više razloga: jer okuplja na jednom mjestu veliki broj književnih znalaca, interpretatora i teoretičara književnosti; jer sa svih strana osvjetljava književno djelo jednog od najplodnijih savremenih bosanskohercegovačkih pisaca za djecu i omladinu (uz Nuru Bazdulj Hubijar možda i najplodnijeg); jer ukazuje na moguće produktivne kritičkointerpretativne kodove (pristupe) tumačenju i vrednovanju ove literature; i napokon, jer apostrofira i afirmira na pravi način književnost za djecu i mlade (u posljednjim decenijama sve više zapostavljanu i neadekvatno vrednovanu književnu vrstu). Na taj je način i jubilej ovog našeg pisca i izdavača (35 godina književnog rada i 30 godina uspješnog djelovanja “Planjaxa” kao izdavača) najdostojnije obilježen i uveličan izdanjem koje je, između svega ostalog, i sjajno grafičko-dizajnerski opremljeno.