U Cazinu i u Bužimu tokom maja održane su dvije promocije knjige Zemlja krajiška autora Ramiza Durakovića. Ova porodična hronika na 578 stranica opisuje porodične, vojne, političke i druge društvene događaje u Cazinskoj krajini u periodu od gotovo stotinu godina. Knjiga je objavljena u izdanju “Grafisa” iz Cazina, u tiražu od 300 primjeraka. Urednik izdanja jeste dr. Fehim Rošić, dok su recenziju potpisali dr. Dušan Uzelac, te akademik dr. Mujo Demirović, koji je preminuo 29. oktobra 2020. godine.

Zemlja krajiška historijski je roman čiji su akteri stvarne historijske ličnosti. U duhu književnog realizma, roman opisuje vojne i političke prilike te kulturu življenja u Cazinskoj krajini u periodu od Gradaščevićevog pokreta za autonomiju Bosne pa sve do kraja Prvog svjetskog rata. Glavni junak romana jeste Salih Duraković, koji se rodio u naselju Elkići, na tromeđi Cazina, Velike Kladuše i Bužima, a koji je nakon vrlo sadržajnog i dramatičnog životnog puta život skončao kao austrougarski soldat u Prvom svjetskom ratu.

Salihov četrdesetšestogodišnji život obilježen je odrastanjem u rodnim Elkićima, odlascima u susjedna mjesta i gradove, trogodišnjim služenjem vojske u Banjoj Luci pa sve do boravka na raznim frontovima Austro-Ugarske. Pored Saliha, jedna od centralnih ličnosti ovog romana jeste i njegov djed Mehmed, kroz čija se sjećanja i zanimljiva pripovijedanja unuku Salihu čitalac upoznaje s događajima i dešavanjima iz tridesetih godina 19. stoljeća, ali i s okolnostima izbijanja velike bune Krajišnika i surove Latasove ekspedicije iz 1850. i 1851. godine.

Početak romana Zemlja krajiška vezuje se za Salihovo djetinjstvo s početka sedamdesetih godina 19. stoljeća, i odrastanje uz djeda Mehmeda i njegove prijatelje, ali i ostale članove porodice. Bilo je to vrijeme izbijanja Velike istočne krize i ustanka pravoslavnog stanovništva, kao i austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, koje će svoj konačni epilog imati u velikom otporu Krajišnika austrougarskom okupatoru. U nekoliko žestokih bitaka, od kojih se posebno ističe ona na Šehitima, brdu između Cazina i Bužima, stradalo je na stotine hrabrih Krajišnika. U ranom djetinjstvu unuk Salih kao spužva upija djedove mudrosti i poučne priče o bunama Krajišnika iz 1830. i 1850. godine, o krajiškim junacima Hasan-agi Pećkom, Alijagi Kediću, kadiji Ibrahimu Kapiću i bajraktaru Omeru Redžiću, ali i krvnicima kakav je za Krajišnike bio Mihajlo Mićo Latas. Salih od dida dobiva pregršt savjeta koji će mu pomoći da formira stavove o važnosti školstva, poštivanju države, o radu i čestitom držanju.

Odrastanje uz djeda, slušanje o slavnim precima kakav je bio i Mehmedov djed Elko Duraković, prvi muderis bužimske medrese, te brojna putovanja i boravak u društvu djedovih ahbaba poput načelnika Cazina Ahmetage Pozderca Saliha će odrediti kao čovjeka s najljepšim manirima. Salihov život uokviren u period od 1870. do 1916. godine topla je i dirljiva priča velikog raspona razumijevanja i trpljenja, u kojoj glavni junak s lahkoćom izlazi nakraj sa svakojakim neugodnostima koje mu životna realnost nameće. U besprijekornom poštovanju prema starijim, u ogromnom saburu prema nepravednom ocu Jusi i mlađem bratu Huseinu, u “crnom” težakluku pri obradi zemlje i sabiranju ljetine, u odgovornosti za vrijeme vojne službe i požrtvovanosti na brojnim ratištima od Galicije i Karpata do sočkog i tirolskog fronta, u mudrim savjetima kojim oplemenjuje svoje ukućane, ali i sve one s kojima besjedi najbolje se ogleda prototip glavnog junaka Saliha Durakovića.

Salih je uvijek pribran, uvijek s vjerom u Boga, poštenje i dobrotu. Vrhunac sabura pokazuje prilikom smrti kćerke Fatime i supruge Hate, u situacijama drskog i grubog ponašanja pojedinih oficira u vojsci, ali i očeve nepravde u podjeli poslova i imetka između njega i mlađeg mu brata Huseina, koji, unatoč lijenosti i nepoštivanju roditelja, bolje prolazi u svakoj diobi. U jednoj od takvih situacija, ucijenjen od oca da će mu oduzeti dio imetka ako ga ne posluša, Salih pristaje biti bratova zamjena za odlazak u rat iz kojeg se neće živ vratiti i gdje će časno poginuti prilikom osvajanja planine Monte Meletta 6/7. juna 1916. godine. Stoga i ne čudi što je Salihov uzor djed Mehmed, nikako otac Juso, s kojim, unatoč svemu, održava korektan odnos. Glavni junak Salih Duraković kroz cijelu fabulu romana prikazan je kao darovit i poslušan dječak, pa onda pošten i vrijedan sin, suprug, otac, komšija i domaćin, te na koncu kao odan, hrabar i razborit soldat austrougarske vojske. U najkraćem, snažna i poštena bošnjačka junačina koja junački gine i iza koje ostaju četiri lijepo odgojena sina: Mehmed, Mujaga, Hasan i Juso.

Osim  kazivanja o navedenim događajima i istaknutim ličnostima, roman Zemlja krajiška vrvi opisima tradicije i običaja iz svakodnevnog života krajiškog čovjeka, počev od stanovanja i ishrane, obrade zemlje i mlinarenja, običaja radovanja prilikom rođenja i tugovanja kod smrti ukućana i rodbine, pa sve do svake druge pojedinosti koje su činile narodnu svakodnevnicu. Ako bi se tragalo za ključnom porukom romana, onda bi to bila zapitanost glavnog junaka nad nasušnom potrebom za školovanjem muslimanskog stanovništva i bržim uključivanjem njegovih sunarodnjaka u nove društvene tokove koje je sa sobom donijela nova imperija. Vrijednost knjige ogleda se i u njenom prilogu porodičnoj genealogiji prezimena Duraković, s akcentom na one Durakoviće koji danas nose predivku Elkići. U tom smislu jeste i hvalevrijedno autorovo istraživanje i izrada porodičnog stabla u kojem je prikazana porodična loza u rasponu od preko četiri stoljeća.

Pojava romana Zemlja krajiška Ramiza Durakovića velika je kulturna činjenica za Cazinsku krajinu, ali i Bosnu i Hercegovinu. To je roman koji na dopadljiv, ali i krajnje autentičan način oslikava duh i običaje nekoliko generacija krajiškog stanovništva. Ovo vrijedno literarno djelo doprinosi oživljavanju mnogih zaboravljenih dionica iz života Krajišnika, otima od zaborava stotine narodnih izraza, mudrosti i priča, opisuje običaje koji su na talasu ubrzane modernizacije i globalizacijskih procesa nesvjesno potisnuti iz sjećanja, a mnogi nisu nigdje ni zabilježeni. Stoga se i vrijednost ove knjige ne treba sagledavati samo kroz prizmu njenog književno-umjetničkog značaja, već naprotiv, iz mnoštva različitih uglova.

Riječ je o  vrlo vrijednoj studiji o kulturi stanovanja, rada, ishrane, veselja i radosti, tugovanja i žalosti, kulturi ophođenja u porodici i zajednici, ženidbama i udajama, savjetovanjima krajiških prvaka po svim važnim pitanjima i općenito o kulturi življenja krajiških Bošnjaka prije gotovo dva stoljeća. Knjiga popunjava ogromnu prazninu koja je primjetna u mnogim dosad objavljenim putopisima i kulturnim studijama koje tretiraju narodne običaje, tradiciju i kulturu krajiškog čovjeka. Zato je Ramizov roman i jedan neobičan vremeplov, koji, kako je to i ustvrdio jedan od recenzenata dr. Dušan Uzelac, “podsjeća na velike romane, čuva prošlost i objašnjava budućnost”.

Ramiz Duraković, autor romana Krajiška zemlja, rođen je 1948. godine u zaseoku Elkići, mjesna zajednica Gornja Koprivna. Osnovnu školu završio je u Liđanima i Pećigradu, a srednju, smjer hemijski tehničar, u Bihaću. Nakon toga, završio je višu tekstilnu školu, a potom i vojnu akademiju smjera pješadije kopnene vojske u Beogradu. Petogodišnju komandno-štabnu akademiju također je završio u Beogradu 1986. godine. Početkom agresije na Sloveniju i Hrvatsku napušta JNA i ubrzo se priključuje Armiji RBiH. U Armiji RBiH obavljao je dužnosti glavnog operativca u Okružnom štabu Bihać, potom komandanta Okružnog štaba Bihać, komandanta Unsko-sanske operativne grupe te načelnika štaba i  zamjenika komandanta 5. korpusa ARBiH. Poslije rata vratio se porodici u Novu Goricu i civilnom sektoru, gdje je radio do penzioniranja 2012. godine.