U skladu s odredbama Konvencije iz Montevidea iz 1933. o pravima i dužnostima država, da bi se suverena nacija smatrala takvom, ona mora biti međunarodno priznata. Nije dovoljno imati zastavu, himnu, pasoš i ostale simboličke i birokratske elemente. Međutim, postoje neka područja koja, sa većim ili manjim stepenom ozbiljnosti, teže djelovanju suverenih država u međunarodnoj sferi. Od svihtakvih teritorija postoji jedna koja se zbog svoje veliline zdvaja od ostalih: Kneževina Sealand.
Ova ostrvska mikronacija, koja se prostire na 550 kvadratnih metara, vjeruje da zaslužuje titulu nezavisne nacionalne države. Nalazi se oko 13 kilometara od jugoistočne obale Velike Britanije (izvan njenih teritorijalnih voda). Ima nešto manje od 50 stanovnika i ima vlastitu valutu, Sealand dolar. Da bismo razumjeli kako je nastala ova mikronacija, moramo se vratiti nekoliko decenija unatrag. Tačnije, u vrijeme Drugog svjetskog rata.
Strah od njemačkih zračnih napada naveo je britanske vlasti da donesu odluku o izgradnji nekoliko plutajućih tvrđava oko svoje obale; kako bi mogli postaviti protivzračno oružje sposobno oboriti neprijateljske avione prije nego što uđu na britansku teritoriju i izvedu napad. No, kada je rat završio, ovi ogromni betonski blokovi postali su prava smetnja za plovidbu.
Ali kao što se često događa, ono što je za neke smeće, za druge je blago. Bivši oficir Kraljevske mornarice Paddy Roy Bates uočio je beskonačne mogućnosti koje nudi jedna od ovih pomorskih platformi, "HM Fort Roughs", izgrađena u međunarodnim vodama.
Drugog septembra 1967. Paddy Roy Bates odlučio je otići korak dalje u svojoj libertarijanskoj fantaziji i proglasio Sealand nezavisnom teritorijom a sebe njenim monarhom. Malo po malo, uključio je i druge elemente tipične za države, poput zastave, himne a imao je čak i moto “E mare, Libertas”, odnosno “S mora sloboda”. Godine 1970. usvojen je Ustav Kneževine Sealand, koji je odredio da će se njome upravljati kao parlamentarnom monarhijom.
Historija Kneževine Sealand veoma je zanimljiva, ona je čak pretrpjela državni udar. Godine 1978. advokat njemačkog porijekla, ali sa Sealandovim pasošem pokušao je silom preuzeti kontrolu nad platformom. Beuzuspješno iako je imao podršku nekolicine istomišljenika.
Paradoksalno, u ovom najkritičnijem trenutku u svojoj historiji, Sealand je ostvario jednu od svojih najvećih pobjeda. Izaslanici njemačkog diplomatskog kora smatrali su potrebnim sjesti za sto kako bi pregovarali s vlastima Sealanda kako bi pregovarali o puštanju advokata i to na ravnopravnoj osnovi. Što bi se moglo protumačiti kao službeno priznanje suverenog statusa kneževine.
Paddy Roy Bates preminuo je 2012. godine. Ali njegovo djelo nije umrlo sa njim. Kruna je prešla na njegovog najstarijeg sina, koji od tada poznat kao Mihael I, šef kraljevske kuće i porodičnog posla izvoza piletine. Svakog dana Kneževina Sealand prima više od 100 e-mailova od ljudi iz cijelog svijeta, spremnih zakleti se njenoj zastavi. Princ Michael objasnioo je to za BBC: "Živimo u društvu u kojem ljudi ne vole da im se govori šta da rade, a svi vole ideju slobode."
