Velikom brzinom, bijeli pramac moćnog broda kineske obalske straže presijeca putanju broda "Teresa Magbanue". Trup se glasno trlja o najmoderniji brod filipinske flote. Nekoliko minuta kasnije, oštećeni pramac broda s brojem 5205 udara u krmu protivničkog broda, ostavljajući rupu od 90 cm, tik uz palubu za helikoptere, kako pokazuju snimci iz broda.

Tri puta su kineski brodovi tog 31. avgusta došli u sudar s brodovima svog susjeda iz jugoistočne Azije, u blizini Sabina Shoala, 140 kilometara od ostrva Palawan, u arhipelagu Spratley. Ovaj pijesak, koji izranja iz kobaltnoplavih voda, postao je nova tačka napetosti u Južnom kineskom moru, dok Sjedinjene Države s neskrivenom zabrinutošću prate događaje, posebno uoči završnice svoje predizborne kampanje.

Manila je u ovom tropskom lagunu postavila veliki brod Teresa Magbanua, dug 97 metara, u strahu da druga najveća svjetska sila ne preuzme kontrolu nad njim kako bi izgradila trajnu strukturu unutar filipinske isključive ekonomske zone (IEZ), koja se nalazi više od 1.200 km od kineskog ostrva Hainan. Peking optužuje Filipine za iste namjere i za „kršenje“ svoje suverenosti, tvrdeći da se predstavljaju kao žrtve dok su „pravi izazivači problema“, kako navodi People's Daily. „Naša tolerancija ima granice. Filipini moraju povući svoj brod sa Xianbin Jiaoa (kineski naziv za ovaj pijesak, nap. red.) što je prije moguće“, upozorio je 29. avgusta Wu Qian, glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova, obećavajući „protumjere“.

Kao znak odlučnosti Pekinga, deset kineskih brodova opkolilo je BRP Teresa Magbanua poput roja, prema snimcima koje je podijelio komandant filipinske obalske straže Jay Tarriela. Pored tri broda obalske straže i pet brodova „komunističke pomorske milicije“, uočena su i dva tegljača, rijetka pojava. Ovo sugerira prijetnju da bi brod mogao biti nasilno odvučen, što bi predstavljalo novu eskalaciju. „Situacija postaje ozbiljna u Južnom kineskom moru. Kinezi su spremni da guraju svoju 'sivu taktiku' do krajnjih granica, ali ispod praga koji bi izazvao američku intervenciju. Žele podsjetiti Filipince na svoju nadmoć“, smatra Richard Heydarian, profesor na Univerzitetu na Filipinima. Iako je Manila uspjela vratiti svoj brod u luku na popravke, obećala je da će žestoko braniti svoju suverenost.

Kina polaže pravo na 90% Južnog kineskog mora, ignorišući Konvenciju UN-a o pravu mora (UNCLOS) i presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu iz 2016. godine, koja je osporila njena „istorijska prava“ nad tom zonom. Ova „linija s deset crta“ i dalje je vruća tačka sukoba s priobalnim zemljama poput Vijetnama, Malezije i Indonezije, kao i sa Sjedinjenim Državama, koje redovno patroliraju tim područjem pod zastavom „slobode navigacije“.

Ovaj sukob na otvorenom moru povećava rizik od ozbiljnih posljedica, dok su Sjedinjene Države obavezane odbrambenim ugovorom da pomognu Filipinima, arhipelagu od 115 miliona ljudi, u slučaju agresije. Pentagon je krajem avgusta ponudio dodatne mjere sigurnosti svom saveznika, predloživši da prati filipinske brodove obalske straže kako bi odvratio eventualne prijetnje. „Pratnja broda je razumna opcija“ koja je u skladu s odbrambenim ugovorom, izjavio je admiral Samuel Paparo, šef indo-pacifičke vojne komande tokom svoje posjete regiji. Od tada je imao „konstruktivan“ razgovor putem videokonferencije s generalom Wu Yananom, zapovjednikom južnog kineskog vojnog teatra, upozorivši na „prisilne“ poteze kineske mornarice.

Ugovor potpisan 1951. godine obuhvata i ratne brodove i „bijele trupove“ obalske straže, što je administracija Joea Bidena već pojasnila u upozorenju kineskoj mornarici. Američka komanda „pomno prati“ porast tenzija, prema ocjeni vojnog stručnjaka u regiji, u osjetljivom trenutku pred završnicu predizborne kampanje između Donalda Trumpa i Kamale Harris. Incident koji bi doveo do smrti filipinskog mornara mogao bi izazvati diplomatsko-vojnu krizu između dvije najmoćnije svjetske sile.

Manila je za sada odbila ponudu pratnje, preferirajući da se sama brani, ali ne isključuje zajedničke operacije s partnerskim zemljama radi odvraćanja Pekinga, kao što je to učinila u proljeće tokom vježbe Balikatan, zajedno s američkom i australskom mornaricom. Pentagon je potvrdio da Filipini „ostaju odgovorni za svoju odbranu u Južnom kineskom moru“, ali je ponovio da će pružiti savjetodavnu podršku tokom ovog napetog perioda.

Komunistički režim je osudio američka obećanja, optužujući ih za poticanje „provokacija“. „Nijedna zemlja ne čini više da izazove nemir i podriva mir i stabilnost“ u regiji, izjavio je Wu, insistirajući da Kina neće popustiti pred „zastrašivanjem“.

Napetosti u blizini Sabina Shoala nastavak su dugogodišnjih sukoba u blizini Second Thomas Shoala, 60 kilometara dalje, gdje je filipinska mornarica namjerno nasukala stari ratni brod BRP Sierra Madre kako bi služio kao garnizon u sučeljavanju s moćnim susjedom. Nekoliko incidenata sa sudarima desilo se ove godine, pri čemu su kineski obalski stražari spriječili snabdijevanje tog starog broda, simbola filipinskog otpora.

Nakon krhkog dogovora postignutog u julu, napetosti su se preusmjerile na Sabina Shoal, uporište za filipinsku obalsku stražu naspram masivne kineske baze Mischief Reef. Ovaj greben je pretvoren u umjetno ostrvo s pistom za avione i snažnim radarima, pod upravom Xi Jinpinga. Bivša američka kolonija želi spriječiti još jedan 'fait accompli', kao što je bio slučaj sa Scarborough Shoalom, plodnim atolom koji su kineski brodovi zauzeli 2012. godine, dok je američka administracija Baracka Obame ostala pasivna.

Za razliku od svog prethodnika Rodriga Dutertea, Marcos Jr., izabran 2022. godine, pokazuje odlučnost u odbrani suvereniteta arhipelaga, oslanjajući se na rastući anti-kineski sentiment među narodom. Sin diktatora računa na medijsku kampanju kako bi „razotkrio“ kinesku „prisilu“ i pridobio međunarodnu diplomatsku podršku, umjesto da odgovori silom. Manila se oslanja na „transparentnost“ i čak se uzdržava od odgovora na kineske napade vodenim topovima, kako bi zauzela ulogu „Davida protiv komunističkog Golijata“.

Ova strategija „viktimizacije“ povećala je vidljivost starog spora i donijela nove diplomatske podrške, posebno u Evropi. Međutim, ona se muči da zaustavi kinesko napredovanje na moru, „pokazujući ograničenja filipinske strategije“, napominje Evan Laksmana, stručnjak iz Međunarodnog instituta za strateške studije. „Kinu ne zanima njena loša reputacija. Ona kontroliše tempo eskalacije. Zna da Amerikanci ne žele krizu usred predizborne kampanje“, dodaje stručnjak sa sjedištem u Singapuru. Ovaj problem bio je u centru posjete Jakea Sullivana, savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika Bidena, Pekingu krajem avgusta. Kineski režim se može osloniti na jasnu nadmoć u broju brodova kako bi izazvao svog susjeda čak i na rubu njegovih obala, kao i na nenadmašnu ekonomsku moć.

U veličanstvenom zaljevu Manile, desetine barži kopaju dno kako bi izgradile nove poljoprivredne površine i buduće stambene projekte, odmah ispred američke ambasade. Barže pripadaju kineskoj inženjerskoj kompaniji, koja je pod američkim sankcijama zbog učestvovanja u izgradnji umjetnih ostrva, čime se krši suverenitet arhipelaga. Ovo je simbol kineske moći, koja se oslanja na bilateralnu trgovinu od 41 milijardu dolara, što je dvostruko više u poređenju sa Sjedinjenim Državama.

„Kinu ne zanima njena loša reputacija. Ona kontroliše tempo eskalacije. Zna da Amerikanci ne žele krizu usred predizborne kampanje“, zaključuje Evan Laksmana, stručnjak iz Međunarodnog instituta za strateške studije sa sjedištem u Singapuru.

(Le Figaro)