Pandemija je zaustavila svjetsku ekonomiju 2020. godine. Kina je prva osjetila njen uticaj, doživjevši veliku ekonomsku recesiju već u prvoj polovici 2020. godine.
Međutim, od posljednjeg tromjesečja 2020. Kina je napravila važan zaokret u svojim akvizicijama, u skladu s snažnim oporavkom svoje ekonomije, zahvaljujući učinkovitim mjerama za suzbijanje virusa, ali i ekspanzivnoj fiskalnoj i monetarnoj politici. To je u suprotnosti sa lošom situacijom u ostatku svijeta.
Brzi oporavak kineske ekonomije, zajedno s mnogo labavijim globalnim finansijskim uslovima i mogućnostima kupovine u zemljama pogođenim virusom doveli su do snažnog oporavka akvizicija kineskih kompanija u posljednjem tromjesečju 2020. Još jedan važan element kineske aktivnosti spajanja i preuzimanja 2020. je povratak operacija namijenjenih Sjedinjenim Državama.
Najveća kupovina do sada je bila kupovina udjela od 10% kompanije Universal Music u većinskom vlasništvu francuske grupe Vivendi. Druga po veličini je bila kupovina 45% firme Grifols Diagnostic Solutions od španske farmaceutske firme Grifols.
Peru je prošle godine bio druga po veličini meta za Kinu, što se odrazilo na akviziciju Luz del Sur (LDS), jedne od najvećih elektroenergetskih kompanija u toj zemlji, od strane Yangtze Power.
Osim akvizicija evropskih kompanija na američkom tržištu, Evropska unija je sada preferirana regija za kineske akvizicije. EU je bila regija s najviše poslova s Kinom 2020. godine, uključujući kupovinu firme Deutsz Hospitality od Huazhu Grupe i poslovanje firme Guangdong Wencan Die Casting Corporation s francuskim proizvođačem autodijelova Le Belier.
Što se tiče sektorske raspodjele kineskih akvizicija, industrija ostaje ključna za kineska spajanja i preuzimanja u inozemstvu, s posebnim naglaskom na EU. Drugi najvažniji sektor je zdravstvo a svjedočili smo nekolicini velikih operacija u energetici i zabavi.
Kada je vlasništvo u pitanju, akvizicije kineskih državnih preduzeća ojačale su 2020. godine s posebnim naglaskom na azijsko-pacifičke regije i druge regije. Posebno se smanjio postotak poslovanja kineskih državnih preduzeća u Evropi. Većina tih akvizicija uokvirena je u sektorima povezanim s prirodnim resursima, dok privatne firme prevladavaju u industrijskom i potrošačkom sektoru.
Evropska unija jedan je od kineskih glavnih ciljeva, što bi također trebalo objasniti veliki interes azijskog diva da potpiše Sveobuhvatni sporazum o ulaganju (CAI) do kraja poslovne godine. Jasno je da je držanje tržišta EU-a otvorenim za buduće akvizicije doista važno za Kinu. Zbog svega toga, ne bi bilo iznenađenje da svjedočimo daljoj prodaji evropskih firmi Kini, u mjeri u kojoj to dopuštaju evropske vlade.