(Dio govora književnika Dževada Karahasana na sesiji Conciliumove konferencije “Religija i identitet” koja se održavala na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 2014. godine)
Ja sam, elhamdulillah, musliman. Imam aktivno neposredno iskustvo katoličanstva, imam aktivno neposredno iskustvo pravoslavlja, nažalost, manje neposredno i duboko iskustvo judaizma.
Ni to što katoličanstvo poznajem, poštujem i volim, ni to što pravoslavlje poznajem, poštujem razumijem i volim, nije dovelo u pitanje nimalo moje muslimanstvo.
Naprotiv!
To što svaki treći dan razgovaram sa svojim najboljim prijateljem, fratrom Milom Babićem, nije nipošto dovelo u pitanje činjenicu da sam musliman, pisac, navijač Čelika i Frajburga, kao što nije dovelo u pitanje činjenicu da je on teolog, filozof ili navijač ne znam koje nogometne reprezentacije.
Naprotiv!
Jednom sam imao čast primati u Italiji jednu nagradu i u govoru sam neoprezno rekao da je Mile Babić svoga katoličanstva vjerovatno svjesniji nego tadašnji kardinal Ratzinger, kasnije papa Benedikt XVI.
Kada tako nešto kažete u Italiji, naravno morate odmah to objašnjavati. To sam objasnio. Kardinal Ratzinger, kojeg visoko poštujem, katolik je u Vatikanu, okružen je samim katolicima. Kada bi moglo, u Vatikanu bi i golubovi i kamenje i drveće bili katolički. Tu vam prijeti opasnost da osjećanje da ste katolik automatizirate i izgubite.
Mile Babić je katolik u Sarajevu. On svaki dan ima posla s muslimanima, pravoslavcima, židovima, ateistima, agnosticima, on svaki dan svoje katoličanstvo osvješćuje. Kulturnog identiteta moramo biti svjesni.
Iz te perspektive drame, odnosa dvaju subjekata, razumijevam i religijske identitete, kulturne, ustvari sve je identitet. Jer vi i svoj ljudski identitet, činjenicu da ste čovjek, osvješćujete i prepoznajete, preko razlika od drugih formi postojanja.
Zahvaljujući tome što imamo oko sebe drveće, ptice i krave, razumijevamo da smo ljudi. Zahvaljujući tome što nasuprot nas imamo žene, razumijemo da smo muškarci. I obrnuto. Zahvaljujući tome što preko puta sebe imamo katolike, osvješćujemo svoj muslimanski ili pravoslavni ili koji već identitet.
Postoji Jedan Jedini identitet koji nema granica i ne živi od granica.
To je ono starozavjetno “Ja sam Onaj koji Jesam”.
Tako može govoriti samo Bog, jer je On Izvor svih identiteta. On se prema identitetima na stvarnom svijetu odnosi kao vječnost prema vremenu.
Bog je Izvor postojanja. On ne postoji, On daje postojanje. I zato On može reći “Ja sam Onaj koji Jesam”.
Svi mi koji postojimo moramo reći ja sam ja jer si ti ti, i ti si ti jer sam ja ja.
DŽEVAD KARAHASAN je bio redovni profesor na Odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, akademik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Njemačke akademije za jezik i književnost te predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Bio je jedan je od ključnih, temeljnih autora savremene književne prakse u Bosni i Hercegovini, s izuzetnom pozicijom i u širem južnoslavenskom kontekstu, kao i autor izrazito cijenjen u međunarodnim okvirima, gdje funkcionira kao najreprezentativniji predstavnik savremenog bosanskohercegovačkog književnog stvaranja.
Riječ je, dakle, o piscu izvanrednih književnih vrijednosti i postignuća i u Bosni i Hercegovini i u inostranstvu, o čemu svjedoči i bogata kako domaća, tako i međunarodna recepcija njegova književnog djela, s prijevodima na većem broju stranih jezika, kao i brojne domaće i, posebno, inostrane nagrade koje su mu dodijeljene za njegov književni rad, među ostalim i nagrada “25. novembar”, koju je "Stav" dodijelio Karahasanu 2016. godine.
Karahasan je rođen 25. januara 1953. godine u Duvnu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je komparativnu književnost i teatrologiju 1976. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a doktorirao iz oblasti drame i teatra na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1986. godine. Niz godina bio je urednik za kulturu sarajevske revije Odjek te urednik časopisa za književnu i umjetničku kritiku Izraz iz Sarajeva, kao i dramaturg Narodnog pozorišta u Zenici, Narodnog pozorišta u Sarajevu i Društva za muziku i teatar “Arbos” u Salzburgu, a predavao je i na Akademiji scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu te na brojnim inostranim univerzitetima, između ostalog i u Salzburgu, Innsbrucku, Berlinu, Baselu, Grazu, Göttingenu i Beču.
Na ahiret je preselio u petak, 19. maja, u Grazu.
