Stručnjaci iz Istanbula nedavno su otkrili svijetu veličanstvene spomenike pronađene u mjestu Karahantepe, u jugoistočnoj Turskoj. Iako su iskopavanja započela 2019. godine, nakon deeskalacije sirijskog sukoba, tek je ove godine tim profesora Karula Necmija došao do hramova i otkrio stotine stubova i skulptura.
Rani neolitik je vrijeme kada su brojna naselja nastala u tadašnjoj Anadoliji i Mezopotamiji. U blizini današnje Sanliurfe sredinom 10. stoljeća p.n.e. izgrađeni su hramovi u Göbekli Tepeu, mjestu koje je postalo epicentar kulture u kojoj su se isticali kružni kameni hramovi ukrašeni antropomorfnim stupovima isklesanim sa svim vrstama slika.
Bilo je to u vrijeme kada je na brdu Karahantepe, udaljenom samo 32 kilometra, podignut još jedan grad koji je za mnoge naučnike prvi grad u historiji, sa rezidencijama datiranim stoljećima prije nove ere i artikuliranim oko svetišta.
Iako je ovo mjesto poznato od 1997. godine, tek je u novije vrijeme tursko Ministarstvo kulture počelo s iskopavanjem tog mjesta otkrivajući opsežni sakralni kompleks koji parira glasovitom Göbekli Tepeu.
Radovi su započeli 2019. godine i nastavljaju se do danas. Iako prvi slojevi nisu previše obećavali, nedavne kampanje otkrile su više od 300 stela i stubova zajedno s mnogim skulpturama svih vrsta isklesanim u krečnjaku.
Sve te predmete sutanovnici pažljivo zakopali kada su ritualno prekrili mjesto u vrijeme njegovog napuštanja. Tako su ljudskim kipovima odrubljene glave, odsječeni nosevi i glave okrenute naglavačke, okrenute prema zidovima.
U središtu iskopane površine nalazi se velika kružna prostorija promjera 23 metra. Poput onih u Göbekli Tepeu, težinu njenog drvenog krova držala su dva velika stuba u obliku slova T, koji su kasnije pali slomljeni pritiskom sedimenta. Prema istraživačima, na zidovima su bili postavljeni nešto manji stubovi, odvojeni klupama uklesanim u stijenu ili izgrađenim pločama.
Na stražnjoj strani ovog velikog ograđenog prostora nalazio se podij ukrašen stelama i totemskim stubovima na kojima se uzdizalo prijestolje.
Uz ovu prostoriju, stari stanovnici mjesta isklesali su dva bazena u stijeni napajana cijevima koje su prikupljale kišnicu. Jedan od njih, na kojem je tajanstvenom muško lice, bogato ukrašen stelama, povezan je s dnevnim boravkom kroz mali prozor kroz koji su se vjernici spuštali da se okupaju, nakon čega bi se popeli na svijetlo stubište uklesano u stijeni.
Prve umjetnine grada bile su usredotočene na životinje, što je tipično za polunomadsku kulturu koja se temelji na lovu na gazele i sakupljanju šumskog voća i žitarica.
Na taj način skulpture ranog Karahantepea spajaju ljude s grabežljivcima, što se može vidjeti na brojnim totemima koji se nalaze na tom mjestu. Ti su prikazi ponekad postavljani prema ulazu u sobu, kako bi svojim žestokim izgledom uplašili sve što je htjelo ući bez dopuštenja u živote mještana, od prirodnih katastrofa do zlih duhova.
Međutim, s vremenom je proširenje poljoprivrede odvojilo čovjeka od njegovih nomadskih korijena, čime su životinje postupno nestale iz vjerske ikonografije a ljudske maske i portreti tako su istisnuli grabežljivce.
Tako su nedavna otkrića svijetu otkrila izuzetno važno mjesto. Svetište u Karahantepeu omogućit će istraživačima da bolje razumiju kulturu koja se pojavila prije više od 11.000 godina na području današnje Turske.
