Prvostepenom presudom Suda BiH, obznanjenom 29. novembra 2021, Dragomir Vasić oslobođen je optužbe da je bio u strukturi udruženog zločinačkog poduhvata koji je u julu 1995. godine počinio genocid nad Bošnjacima u Srebrenici i njenoj okolini, a Miodrag Josipović, Branimir Tešić, Danilo Zoljić i Radomir Pantić da su mu pomagali u izvršenju genocida. Dragomir Vasić bio je komandant Štaba policijskih snaga Zvornik i načelnik CJB Zvornik, Miodrag Josipović načelnik CJB Bratunac i član Štaba policijskih snaga CJB Zvornik, Branimir Tešić zamjenik komandira SP Bratunac, Danilo Zoljić komandant Posebnih jedinica policije CJB Zvornik, a Radomir Pantić komandir Prve čete Posebnih jedinica policije CJB Zvornik. Suđenje im je počelo 2. aprila 2015. godine.
Obrazlažući presudu, predsjedavajuća vijeća, sutkinja Minka Kreho kazala je da Tužilaštvo BiH nije predočilo ni jednu naredbu kojom optuženi naređuju nekoj od policijskih jedinica koje su se nalazile u području izvršenja zločina, a sud je ustanovio da su pripadnici Prve čete PJP-a CJB Zvornik bili pretpočinjeni VRS-u, te da su bili pod komandom Ljubomira Borovčanina. Tužilaštvo BiH nije van razumne sumnje dokazalo, kazala je Kreho, da su optuženi znali da je na djelu genocid, a tvrdnje iz optužnice da je Vasić prisustvovao sastancima u hotelu “Fontana”, u komandi Drinskog korpusa i prostorijama SDS-a u Bratuncu Tužilaštvo je temeljilo samo na svjedočenju njegovog vozača koji ga je do tih mjesta vozio. Iako su se pripadnici policije iz Zvornika i Bratunca nalazili na mjestima gdje su vršena hapšenja, razdvajanja, prevoženje muškaraca, ubijanje i sklanjanje leševa, to nije dovoljan dokaz da su ondje bili pod komandom optuženih, naglasila je Kreho.
Prvostepenom presudom Suda BiH od 25. marta 2019. godine optužbe da je učestvovao u genocidu oslobođen je i Milan Bogdanović. On je bio komandir PS Skelani i komandir 6. čete Posebnih jedinica policije CJB Zvornik. Čekajući pravosnažnu presudu, Bogdanović je preminuo pa je 11. oktobra 2019. obustavljen postupak.
POLICAJCI BEZ MILOSTI
Do sada je za učešće u genocidu u Srebrenici osuđeno 16 pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a i izrečena im je ukupna kazna od 249 godina zatvora. Svima je suđeno pred Sudom BiH i sve su presude pravosnažne. Četvorica su s Tužilaštvom BiH potpisala sporazum o priznanju krivice. Vaso Todorović priznao je 2008. da je kao pripadnik Specijalnog odreda policije Šekovići 13. jula 1995. učestvovao u zarobljavanju i strijeljanju više od 1.000 Srebreničana u hangaru u Kravici, držao je stražu kako niko ne bi pobjegao, te je osuđen na šest godina zatvora. Dragan Crnogorac osuđen je na 13 godina, nakon priznanja da je 13. jula 1995. u Sandićima kao pripadnik Centra za obuku policije na Jahorini, po naređenju komandira voda N. M., učestvovao u strijeljanju šest ranjenika i još četiri civila iz Srebrenice. Pripadnici Centra “Jahorina” bili su i Zoran Kušić i Milivoje Ćirković. Osuđeni su na po pet godina zatvora. Priznali su da su 14. jula 1995, pred Poljoprivrednom zadrugom u Kravici, po naređenju svojih starješina, morali ubiti po jednog čovjeka kako niko iz srebreničkog pakla ne bi izašao neokrvavljenih ruku.
Na optuženičku klupu sjeo je i Duško Jević, komandant Centra “Jahorina”. S njim na optužnici bili su i Mendeljev Đurić, komandir I čete, Neđo Ikonić, komandir II čete, i Goran Marković, komandir II voda I čete. Neđo Ikonić i Goran Marković su oslobođeni, a Duško Jević i Mendeljev Đurić osuđeni su na po 20 godina zatvora. U presudi piše da su svjesno pomagali članovima udruženog zločinačkog poduhvata na čelu s komandantom Vojske RS-a Ratkom Mladićem. Oni su naredili pripadnicima I čete Centra “Jahorina” da učestvuju u prisilnom premještanju bošnjačkog stanovništva iz Potočara, odvajanju vojno sposobnih muškaraca i njihovom zatvaranju u “bijelu kuću” i kasnijem masovnom ubijanju muškaraca u ZZ “Kravica”: 12. jula 1995. učestvovali su u razoružavanju pripadnika UNPROFOR-a, vršili pretres kuća u naselju Budak pored Potočara kada je jedan od pripadnika I čete ubacio bombu u kuću u kojoj je bio nepokretan starac, a u poslijepodnevnim satima rasporedili su I četu duž komunikacije Bratunac – Konjević-Polje da osigura konvoj koji je odvozio žene i djecu. Naredili su pripadnicima I čete da učestvuju u razdvajanju dječaka i muškaraca od 16 do 70 godina, pa su tom prilikom ubili jednog starca, a jedan pripadnik I čete je iz “bijele kuće” izdvojio devet muškaraca, odveo ih do potoka i ubio ih pucnjima iz pištolja. Dana 13. jula I četa je opet raspoređena na cestu Bratunac – Konjević-Polje, ovaj put s ciljem da hvata muškarce koji su se probijali kroz šumu. U kasnim poslijepodnevnim satima 13. jula I četa je bila raspoređena oko ZZ “Kravica”, gdje su pripadnici Drugog odreda SBP Šekovići počeli s pogubljenjem oko 1.000 bošnjačkih muškaraca, a onda su zamijenili pripadnike Odreda Šekovići i nastavali s ubijanjem tako što su bacali bombe u magacine gdje je još bilo preživjelih, dok su istovremeno neki pripadnici I čete ubijali zarobljenike duž komunikacije, pa je tako nekoliko pripadnika I čete, među kojima je bio i Dragan Crnogorac, koji je to priznao na Sudu BiH, na livadi pored puta pogubilo 10 zarobljenika, od kojih je šest bilo ranjeno, a jedan pripadnik I čete ubio je još dvojicu zarobljenika. I 14. jula vršili su likvidaciju zarobljenika koje su pripadnici specijalne policije dovodili u grupama, a najveća grupa brojala je od 50 do 100 ljudi, i ubijali su one koji su preživjeli u magacinu ZZ od 13. jula tako da su ih zvali da izađu pa bi im naredili da kleknu na koljena. Dana 17. i 18. jula 1995. pripadnici I čete učestvovali su u pretresu šume nad cestom Bratunac – Konjević-Polje, kada je zarobljeno više od stotinu muškaraca, među kojima i dosta dječaka, od kojih su neke odmah ubili, a ostale su povezali i predali drugoj jedinici, koja ih je odvezla u pravcu Konjević-Polja, gdje su likvidirani.
Još jedan pripadnik policijskog Centra za obuku “Jahorina” osuđen je na 20 godina zatvora. Zove se Božidar Kuvelja i bio je u II vodu I čete, te je 12. jula 1995. učestvovao u pretresu sela u okolici Potočara, a u popodnevnim satima na razdvajanju žena i djece od dječaka i muškaraca, pri čemu su im oduzimali novac, tukli ih i odvodili u “bijelu kuću“, odakle su prevoženi u Bratunac, a potom na mjesta pogubljenja širom općine Zvornik. U večernjim satima 13. jula 1995. učestvovao je u ubijanjima preživjelih u Kravici. Sutradan je sudjelovao u ubijanju desetak preživjelih koje su pripadnici Centra, obećavajući im da će ih voziti u bolnicu, namamili da izađu iz hangara. Prvo su ih tjerali da pjevaju četničke pjesme, a onda natjerali da kleknu, postrojivši ih u više vrsta, i strijeljali ih. Božidar Kuvelja pucao je iz puškomitraljeza, a ostali iz automatskih pušaka. Kada su počeli s utovarom leševa, ustrijelili su jednog preživjelog koji je pokušao pobjeći.
ZAROBILI I STRIJELJALI OKO HILJADU BOŠNJAKA
Osuđeno je i osam pripadnika Drugog odreda Specijalne policije SJB Šekovići. Među njima je najviše rangiran Milenko Trifunović. On je bio komandir III voda “Skelani” i osuđen je na 20 godina. S njim su, svi na po 20 godina, osuđeni i njegovi podređeni Aleksandar Radovanović, Slobodan Jakovljević i Branislav Medan, policajci u sastavu voda “Skelani”, te policajac Brano Džinić, koji nije bio pod njegovom direktnom komandom. Oni su učestvovali u zarobljavanju velikog broja muškaraca iz Srebrenice pozivajući ih na predaju, ostavljali ih bez hrane, vode i medicinske pomoći iako su mnogi bili ranjeni. Oko 1.000 Srebreničana sproveli su 13. jula 1995. u skladište Poljoprivredne zadruge Kravica i većinu ubili u ranim večernjim satima. Milenko Trifunović i Aleksandar Radovanović pucali su iz automatskih pušaka, Brano Džinić je bacao bombe, a Slobodan Jakovljević i Branislav Medan su s druge strane skladišta nazorili da niko ne bi pobjegao. S njima na optužnici bili su i Milovan Matić, Dragiša Živanović i Velibor Maksimović, ali su oni oslobođeni.
I Željko Ivanović osuđen je na 20 godina za pomaganje u genocidu. Učestvovao je u pogubljenju u Kravici tako što je stajao iza skladišta i pucao na one koji bi pokušali pobjeći. I Radomir Vuković učestvovao je u cjelodnevnom ubijanju u Kravici. I on je osuđen na 20 godina. U presudi piše da je bacao bombe među Srebreničane zatočene u skladištu. Na optužnici s njim bio je i Zoran Tomić, ali je on oslobođen.
Petar Mitrović bio je pripadnik III voda “Skelani” i osuđen je na 20 godina zatvora. Prvo je pucao iz automatske puške u Srebreničane zatočene u skladištu, a onda je zauzeo položaj sa stražnje strane ubijajući one koji bi uspjeli iskočiti kroz prozor.
Optužbi da su učestvovali u genocidu oslobođeni su još i Goran Sarić, komandant Specijalne brigade MUP-a RS-a i član komandnog štaba policijskih snaga RS-a, čiji je predsjednik Radovan Karadžić u Haagu osuđen na doživotni zatvor; pripadnici Centra “Jahorina”: Dejan Radojković, komandir Trećeg voda, Neđo Ikonić, komandir II čete, Goran Marković, komandir II voda I čete, Dragan Nešković i Zoran Ilić; te Miloš Stupar, komandant Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, i pripadnik ovog odreda Miladin Stevanović.
ODBJEGLI POLICAJCI
Osmorici pripadnika Centra za obuku “Jahorina” Specijalne brigade MUP-a RS-a već pet godina sudi se pred Višim sudom u Beogradu. Na optuženičkoj klupi u slučaju poznatom kao “Kravica” sjede: Nedeljko Milidragović, komandir II voda I čete, Aleksa Golijanin, zamjenik komandira III voda I čete, Milivoje Batinica, Aleksandar Dačević, Boro Miletić, Jovan Petrović i Dragomir Parović, pripadnici II voda I čete, i Vidosav Vasović, pripadnik I voda I čete. Optuženi su da su 14. jula 1995. u hangaru Zemljoradničke zadruge “Kravica” ili ispred hangara ubili 1.313 Bošnjaka. Ne sudi im se za učešće u genocidu, već za ratni zločin nad civilnim stanovništvom. Nedeljko Milidragović zvani Kasapin, a u ratu je imao nadimak Pajo ili Lego, optužen je da je svima naređivao da vrše ubistva, te da je i sam ubijao. Rođen je u Sokocu, gdje je radio kao mesar, a kasnije kao policajac. Poslije rata je parama opljačkanim od Srebreničana otvorio mesnicu u Beogradu.
Međutim, Republika Srbija ne pokazuje volju da pred lice pravde izvede visoke oficire MUP-a RS-a. Još 18. januara 2018. Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv Tomislava Kovača, zapovjednika Štaba policijskih snaga i zamjenika ministra unutrašnjih poslova RS-a. Optužnica ga tereti da je komandovao i držao pod nadzorom sve policijske snage koje su sudjelovale u genocidu u Srebrenici. Policijske jedinice pod Kovačevom kontrolom sudjelovale su u zarobljavanju muškaraca i dječaka, njihovom prisilnom zatočenju, transportu i masovnom pogubljenju na više lokacije, uključujući skladište ZZ “Kravica”, Cerska, Dom kulture u Pilici, ekonomija Branjevo, lokacije u Sandićima i Konjević-Polju. Kovač se 12. juna 2019. pojavio pred Višim sudom u Beogradu kao svjedok u predmetu “Kravica”.
U bjekstvu je i Milisav Gavrić. On je bio zamjenik komandira Policijske stanice Srebrenica. U optužnici potvrđenoj od Suda BiH još u junu 2008. piše da je 12. i 13. jula 1995. bio u Potočarima, gdje se sklonilo oko 40.000 bošnjačkih civila, i pomagao u transportu nekoliko hiljada žena, djece i staraca na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH; da je učestvovao u izdvajanju civila kojima se gubi svaki trag; da je prisustvovao nestanku jednog civila koji je s grupom od 16 civila zarobljen u kući drugog civila, te da je istog dana u krugu fabrike akumulatora izdvojio jednog civila kojem se gubi svaki trag sve do 2003, kada je ekshumiran iz masovne grobnice Zeleni Jadar 5; da je u popodnevnim satima 12. jula, skupa s nekoliko pripadnika VRS-a, ušao u prostor Cinkare u Potočarima i u dva navrata izveo grupu od po pet do deset civila kojima se gubi svaki trag. U vrijeme podizanja optužnice već se nalazio u Srbiji.
U bjekstvu je još jedan visoki dužnosnik MUP-a RS-a optužen za ratne zločine u Srebrenici. Optužnica potvrđena od Suda BiH 12. maja 2017. tereti Bogdana Stevanovića za zločine protiv čovječnosti iz 1992. Stevanović je bio komandir SJB Skelani i član Kriznog štaba tzv. Srpske opštine Skelani, a u optužnici piše da je učestvovao u široko rasprostranjenom i sistematičnom napadu vojnih, policijskih i paravojnih snaga s ciljem pomaganja u ubistvima i naređivanju ubistava, deportacije ili prisilnog preseljavanja stanovništva i progona bošnjačkog stanovništva iz više mjesta na širem području Skelana i Srebrenice. Progoni su činjeni organiziranim napadima na sela i naselja, potpomognuti artiljerijskim djelovanjem, prisilnim odvajanjem muškaraca te ubistvima više osoba pucnjima iz vatrenog oružja iz neposredne blizine. Progoni su činjeni i zatvaranjem u prostorijama SJB Skelani i Združeni dom u Skelanima te prisilnim progonom žena i djece prema Bajinoj Bašti u Srbiji. Ubijeno je najmanje 35 osoba te deportirano i zatvoreno više stotina ljudi. Sud BiH je 9. februara 2018. raspisao međunarodnu potjernicu. Pretpostavlja se da živi u Srbiji.
KORAK OD PRAVDE
Među bjeguncima pred pravdom optuženim za učešće u genocidu nalazi se i pet oficira VRS-a. Radoslav Janković bio je član Odjeljenja za obavještajno-bezbjednosne poslove u Glavnom štabu VRS-a. Optužnica potvrđena pred Sudom BiH 14. januara 2016. tereti ga da je pomogao učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, znajući da im je namjera bila djelomično istrijebiti grupu bošnjačkog naroda ubijanjem, prisilnim premještanjem i nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda. Između ostalog, optužen je da je grupi vojnih policajaca Bratunačke brigade VRS-a naredio da u okolini Potočara skupe civilno stanovništvo i dovedu ga pred bazu UNPROFOR-a kako bi bilo transportirano, organizirao sastavljanje spiskova muškaraca, žena i djece koji su ukrcavani u autobuse, te da je bio u pratnji tri autobusa s kojima su muškarci prebačeni u Orahovicu, znajući da će biti pogubljeni. Živi u Srbiji.
Svetozar Kosorić bio je načelnik Odjeljenja za obavještajne poslove i član Štaba Drinskog korpusa. Optužnica potvrđena od Suda BiH 20. decembra 2016. tereti ga da je učestvovao na sastancima na kojima je odlučeno da se muškarci od 16 do 60 godina odvoje od porodica, pronalazio lokacije za njihovo privremeno zatvaranje i kasnije za pogubljenje te je učestvovao i u organiziranju transporta za civile, predvodeći veću kolonu autobusa i kamiona kojima su žene i djeca prebačeni na teritoriju pod kontrolom ARBiH. I on živi u Srbiji.
Milomir Savčić bio je komandant 65. zaštitnog motorizovanog puka Glavnog štaba VRS-a, u čijem je sastavu bio i bataljon Vojne policije. Sud BiH je 13. januara 2020. potvrdio optužnicu koja ga tereti za pomaganje u genocidu, odnosno da je naredio nezakonito zatočenje više stotina muškaraca bošnjačke nacionalnosti na više lokacija na području Nove Kasabe, koji su mučeni i na kraju pogubljeni. Savčić je bio predsjednik Boračke organizacije RS-a i Sud mu je zabranio obavljanje te dužnosti. Suđenje mu je počelo 22. juna 2020, a on se branio sa slobode. Prekršio je mjere zabrane pa mu je 9. augusta 2021. određen pritvor, ali je on nakon ročišta uspio pobjeći i prebaciti se u Srbiju.
I Savčićev podređeni Zoran Malinić, komandant Bataljona Vojne policije 65. zaštitnog motorizovanog puka, nalazi se u Srbiji i već treći put se ne pojavljuje na izjašnjenju o krivici. Sud BiH je 16. oktobra 2020. potvrdio optužnicu koja ga tereti da je pomagao u izvršenju genocida, odnosno da je naredio pripadnicima Vojne policije da ubiju grupu od 12 civila, među kojima je bilo i žena i ranjenika, te da su zlostavljali skupinu od 20 zarobljenika, koju su zarobili i smjestili u školu u Novoj Kasabi, kao i da su zarobili više stotina civila koji su držani u nečovječnim uvjetima na stadionu u Novoj Kasabi te su na kraju dana transportirani u pravcu Kravice i Bratunca, držani u objektima za zatočenje, nakon čega su strijeljani na različitim lokacijama. Po pisanju medija, nastanjen je u Beogradu.
Utočište u Srbiji pronašli su i Borislav Stojišić i Rajko Drakulić, optuženi za učešće u genocidu. Sud BiH je 31. januara 2018. potvrdio optužnicu koja ih tereti da su, skupa s Milom Kosorićem, komandantom Vlaseničke brigade Drinskog korpusa VRS-a, i Momčilom Tešićem u julu 1995. u mjestu Luke kod Vlasenice formirali punkt na kojem su zaustavili konvoj u kojem su prevoženi civili iz Potočara, te su ih opljačkali, izdvajali, razdvajali muškarce od djevojaka, djevojke su silovali, a muškarce zatvorili u školu, a onda odveli na lokalitet Mršića i Jarovlja, gdje su ubijani. Na lokalitetu Mršića nakon rata pronađena je masovna grobnica. Ovdje je ubijeno oko 30 ljudi. Mili Kosoriću i Momčilu Tešiću suđenje je počelo 12. juna 2018. i trenutno je u fazi izvođenja svjedoka odbrane.