Trojka. Broj koji će zauvijek nositi teret neuspjeha Naše stranke, Naroda i pravde i SDP-a.

Godina je 2022., izborna. Predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković osvojio je 14.000 glasova za Parlament FBiH u izbornoj jedinici 11 s više od 213.000 registrovanih birača, dakle 6,61 posto. Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić kao nosilac liste za državni parlament osvojio je 5.582 glasa. Ali nije do njega, do izborne je jedinice, specifična je, reći će Nikšić, pa sada nakon najave da će se penzionisati, ipak nije tako siguran da li će se odreći političkog angažmana.

Edin Forto kadar Naše stranke, te 2022. godine kao kandidat za Skupštinu Kantona Sarajevo, osvojio je 7.900 glasova.

-  Ako ostane SDA-HDZ-SNSD, onda ostaje apsolutna politička depresija - rekao je Konaković u oktobru 2022. godine.

Eto, sve se zaista promijenilo. HDZ i SNSD su i dalje vlast, samo sa strankama Trojke kao najpovoljnijim, izabranim partnerom za konačnu sprovedbu svih onih politika kojima se SDA godinama ranije uspješno odupirala.

Onda smo na pozicijama državnih ministara dobili predsjednike manjih političkih stranaka, a na nivou Federacije BiH kao premijera osobu za koju nije glasala ni njena lokalna zajednica, sve nasiljem nad Ustavom FBiH, Izbornim zakonom i voljom Bošnjaka. U suštini, upravo su takva kadrovska rješenja, fokusirana na pozicioniranje stranačkih čelnika, rekla sve o protekle tri godine vladavine Trojke.

Ali to nije sve, gratis smo kao federalnog ministra dobili SDP-ovog Vojina Mijatovića za kojeg nije bilo mjesta u manjem bh. entitetu Rs, gdje je politički djelovao.

Dobili smo i aferu "Spengavanje", potop privrede Federacije BiH, uništavanje energetskog sektora, zaduživanja po nepovoljnim uvjetima na Londonskoj berzi kada su kreditori izgubili povjerenje u aktuelni sastav Vlade FBiH, pa se ona nije svakog petka, redovno, mogla nastaviti zaduživati emisijom obveznica -  da samo nabrojimo neke od poteza koji prijete kolapsom kompletnog sistema.

Na državnom nivou strateške uloge i pozicije moći predate su u ruke HDZ-a i SNSD-a, ali Konaković nije pao u depresiju. Zašto i bi, kada je sa svojim kolegom Denisom Bećirovićem, trenutno predsjedavajućim Predsjedništva BiH, građanima ove zemlje promptno isporučio najgori saziv Vijeća ministara ikada u direktnoj saradnji sa SNSD-om, i tu svakako pronašao mjesto pod suncem u udobnoj fotelji ministra vanjskih poslova.

Od svih državnih poslova, ovo "vanjski" je zajednička nit Konakovića i Bećirovića jer su više vremena tokom mandata proveli van zemlje nego unutar nje, pa su izašli mentalno neokrznuti teretima depresije ili tome sličnih stanja, za razliku od građana koji su svaki dan bili prisiljeni gledati urušavanje kompletnog sistema, dominaciju destruktivnih politika, slabljenje državnih institucija i pad životnog standarda.

Trojka je dozvolila, i direktno omogućila, da čelnici policijskih agencija, poput SIPA-e, na poziv Milorada Dodika (SNSD) napuštaju institucije i onda se vraćaju na radna mjesta bez ikakvih posljedica. Da se broj Bošnjaka zaposlenih u institucijama, preduzećima i agencijama smanjuje te da ključne odluke donose oni bliski HDZ-u ili SNSD-u.

Iako većinu građana na dnevnoj osnovi ne zanimaju krajnje birokratizirani procesi kojima se kroz zakonodavna tijela biraju sudije Ustavnog suda BiH, to se promijenilo nakon slučaja "Vukoja", kada su stranke Trojke omogućile da nekadašnji kadar HDZ-a, sada poznat po prisustvu koncertima s ustaškom ikonografijom, bez dana radnog staža u pravosudnim institucijama postane sudija Ustavnog suda BiH iz kvote federalnih sudija.

No, ni to nije sve. Sjetit ćemo se da je Konaković lobirao u institucijama Evropske unije da se deblokiraju ranije stopirana sredstva za bh. entitet Rs, što je bila mjera EU na zaustavljanju Dodikovih pogubnih, secesionističkih politika. I tokom ovih nekoliko godina, vidjeli smo da, gdje god Dodiku "zapne", tu je Konaković da ga izvuče.

Ako predsjednik SNSD-a želi ministarstvo finansija, dobit će ga, pa uz to i direktorsku poziciju u Upravi za indirektno oporezivanje, čiji Upravni odbor godinama izbjegava utvrđivanje novih koeficijenata raspodjele PDV-a, te posljedično poravnanje dugovanja, zbog čega je entitet FBiH oštećen za stotine miliona KM.

Krah sistema

Kako je došlo do toga da živimo najnesposobniju vlast u BiH ikada?

Za Konakovića je i obilježavanje 9. januara kao neustavnog Dana Rs-a "trivijalna stvar", sve dok su policijske snage manjeg bh. entiteta paradirale u stilu paravojnih formacija. 

Nije Konaković sam u tome, SDP-ovi zastupnici iz Rs-a omogućili su izbor četvrtog delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, što je kasnije poništeno od strane Centralne izborne komisije, no Trojka nije imala namjeru čekati odluku po tom pitanju, odnosno da SNSD-ovu Snježanu Novaković-Bursać zamijeni PDP-ov Nenad Vuković.  I to, nekako u pauzi dok je Saša Grbić (SDP) u NSRs-u glasao za izbor Radomira Lukića za sudiju Ustavnog suda tog entiteta, kojeg je ranije visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown smijenio s pozicije zbog podrške Radovanu Karadžiću. 

Državni ministar saobraćaja i komunikacija, onaj sa 7.900 glasova, Edin Forto, tvrdio je da je SNSD spreman zauzeti proevropski kurs, samo da bi ga stvarnost demantovala, pa se on posljedično žalio kako ta stranka zajedno s HDZ-om onemogućava napredak ka Evropskoj uniji blokadom usvajanja ključnih zakona, pokazujući tako nevjerovatan nivo političkog amaterizma u svemu, osim u borbi za fotelje. 

Trojka je u politički život Bosne i Hercegovine ušla sa narativom promjena i spasa od "političke depresije", a završila kao pouzdani politički servis Dodika i Čovića za ostvarivanje ciljeva od kojih su godinama ranije morali odustajati. Građanima su isporučeni pad standarda, narušavanje ustavnog poretka, ustupanje ključnih državnih poluga i ekonomska nestabilnost, a jedina promjena jeste ona koju su osjetili čelnici Trojke životom u udobnosti ministarskih pozicija i čestim letovima.

Teret neuspjeha koji ostavljaju iza sebe, račun je koji će građani i država godinama morati plaćati pokušavajući se izvući iz svekolikog ponora u kojem se nalaze.