Ustavni sud RS-a potvrdio je da deklaracije zakonodavnog tijela tog bh. entiteta nemaju nikakvu pravnu snagu, već su isključivo političkog karaktera.

Vrijedi podsjetiti na ovu činjenicu bez obzira na to što vladajuće stranke ili stranka u Rs-u žele predstaviti usvajanje brojnih deklaracija - od onih kojima se zalažu za zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR) u našoj zemlji, pa sve do imaginacije u vezi s konceptom "vraćanja nadležnosti" - zbog pokušaja da se njima dodijeli aura dokumenta s pravnom snagom, upravo iz ustavnopravne nemoći da se željene politike rasparčavanja ovoga društva aktueliziraju i postanu faktičko stanje.

Deklaracije ne stvaraju opće pravne norme te po svom sadržaju i formi nemaju karakter općeg pravnog akta, no vlasti Rs-a, kao i inače, mitomanski percipiraju svaki pojedinačni dokument koji im odgovara za obračunavanje s političkim protivnicima koje prvenstveno čine probosanske snage u našoj zemlji.

Sadržaj deklaracije odnosio se na zahtjeve koji su simbolički i politički kontroverzni te teme koje izazivaju mnogo reakcija javnosti, posebno zbog činjenice da Bošnjaci u Rs-u žive institucionalni, sistematski aparthejd, da im se negira manifestiranje identiteta, zastupljenost unutar administrativnog aparata je na nivou statističke greške, dok se uz sve to osjećaju i posebno targetiranima zbog činjenice da policijski aparat manjeg bh. entiteta iznova plasira narativ o fundamentalističkim grupama koje navodno predstavljaju opasnost za društvene odnose.

Deklaracija bez pravne snage ima simboličku ulogu na koju indirektno ukazuje i Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda RS-a, bez obzira na to što je namjera njenog predlagača, Boračke organizacije Rs-a, da ona bude obavezujuća pri donošenju "važnih i teških odluka, jer ono stvoreno u ratu ne smije biti ugroženo".

Dakle, osim što predstavnici boračkih organizacija iz manjeg bh. entiteta sami, omaškom, a nikako namjerom  priznaju da je administrativni dio Rs nastao djelovanjem separatističkih snaga, suštinski velikosrpskog projekta, oni rušenjem jedne od glavnih teza SNSD-a, predominantno vladajuće stranke u tom dijelu BiH, o navodnoj "sastavljenosti" države od nekih cjelina, ruše vlastitu unutrašnju logiku iluzija.

Cikličan proces

Koga briga za novu deklaraciju iz Rs-a? Repriza već viđene političke predstave

Deklaracija stoga nije samo pravno neobavezujući dokument, ona je suštinski besmisleno djelovanje koje zakonodavni organ koristi kako bi nastavio slati političke poruke jer su pokušaji da se one realiziraju svaki put naišli na jasan odgovor OHR-a ili Ustavnog suda BiH.

Halucinacije u vezi s unitarističkim snagama u BiH koje stoje na istoj strani gdje i predstavnici međunarodne zajednice u našoj zemlji, jedino za cilj imaju doprinijeti izbornom rezultatu SNSD-a i njegovih satelita jer se deklaracije pokušavaju izdići na nivo koji im statusnim odredbama ne pripada, ali se zdušno koristi pri propagandnim aktivnostima.

Bombastična najava predlagatelja, ostrašćeni govori i sukobljavanje sa strankama opozicije u NSRs-u, sve fino upakovano u stotinu priloga režimskog RTRs-a, otprilike je formula djelovanja destruktivnih politika u manjem bh. entitetu.

Cinično pozivanje na unutrašnji dijaloge o kojem se govorilo u dokumentu kojeg je obezvrijedio i Ustavni sud Rs-a, na čiji se pravni autoritet poziva onda kada se njegovo djelovanje može instrumentalizirati, u prijevodu je zamaskiran pokušaj da se dominacija nad Bošnjacima u manjem bh. entitetu prenese na cijelu državu uvjetovanjem podrške onim principima koji bi svakako u projekciji htjeli maksimalno oslabljenu ili BiH koja ne postoji.

Članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović (SNSD) istakla je kako smatra deklaracije i slične akte najpovoljnijim načinom kanaliziranja mišljenja.

No, čini se kako to također smatra i najpovoljnijim načinom pridobijanja podrške javnosti, jer da nije tako, kanaliziranje mišljenja ostalo bi na nivou stranačkih organa SNSD-a i prelijevalo bi se javno samo u slučajevima da se ona kao politike jasno definiraju zakonodavnim rješenjima.