Vi što hitate kroz riječi prolazne,

Imena svoja uprtite i nestanite.

Vaše sahate iz vremena našega odvojite i idite.

I uzmite od morskog plavetnila i pijeska sjećanja koliko

god možete.

Uzmite i slike koje želite, da spoznate

Da nikada spoznati nećete:

Kako kamen zemlje naše sazdava taven nebeske.

 

Vi što hitate kroz riječi prolazne,

Od vas sablja je – od nas krvca naša.

Od vas čelik i vatra – od nas meso naše.

Od vas još jedan tenk – od nas kamenje.

Od vas bojni otrovi – od nas kiša.

A nad nama i nad vama nebesa i zrak.

Pa, uzmite danak nam u krvi i idite

Idite potom na veselja i plešite... pa nestanite.

Na nama je, da zalijevamo cvijeće šehida.

Na nama je, da živimo kako želimo.

 

Vi što hitate kroz riječi prolazne,

Poput gorke prašine, idite gdje želite,

Ali među nama poput letećih insekata ne prolazite više.

Pustite nas. Toliko toga na zemlji našoj uraditi treba.

Imamo žita oko kojeg se brinemo

I rosom ga tijela naših napajamo.

Imamo i onoga što vam se ne sviđa:

Kamenja i ponosa.

Pa, odnesite prošlost, ako već želite, u antikvarnice

I vratite kosti pupavcu, ako baš želite,

I to na pladnju glinenome.

Imamo i onoga što vam se nikako ne sviđa:

Budućnosti i dosta posla nezavršena.

 

Vi što hitate kroz riječi prolazne,

Nagomilajte opsjene vaše na osamljenom pustopolju i

Idite.

 

Vratite kazaljku vremena zakonu zlatnog teleta

Ili vremenu puščanih melodija!

Jer, imamo onoga što vam se nikako ne sviđa.

Stoga, nestanite.

Imamo ono što i vama nedostaje:

Domovinu u krvi i narod krvavi,

Domovinu kojoj i zaborav i pamćenje odgovara.

Vi što hitate kroz riječi prolazne,

Došlo je vrijeme da odte,

I da živite gdje god želite, samo ovdje ne.

Došlo je vrijeme da odete,

I da umrete gdje god želite, samo ovdje ne.

Jer, mi imamo dosta posla nezavršena.

 

Ovdje je prošlost naša

I prvi glas života našeg.

Ovdje nam je sadašnjost, danas i sutra.

Ovdje naš je i dunjaluk i ahiret.

Stoga, idite iz naše zemlje,

Sa kopna našeg, sa naših mora,

Sa naših žitnih polja,

Sa naše soli i sa naših rana,

Sa svega našeg.

Napustite uspomene i sjećanja

Vi što hitate kroz riječi prolazne.