U Hrvatskoj se razmatra mogućnost povećanja radnog vijeka na 72 godine za dvadesetogodišnjake, s obzirom na automatsko produženje životnog vijeka. Radni vijek, naime, povećavao bi se automatizmom, ovisno o produljenju životnog vijeka, otprilike 1,5 mjeseci godišnje. Već bi 2039. ljudi odlazili u mirovinu sa 68 godina, a do 2063. radili bi do najmanje 72 godine. Prema prognozama, do 2039. godine ljudi će odlaziti u mirovinu s 68 godina, a do 2063. s najmanje 72 godine. Svjetska banka predlaže novu formulu za usklađivanje mirovina, povećanje najnižih mirovina za tri posto i povećanje dodatka na mirovinu za radničke mirovine.
U Japanu se, na primjer, radni vijek u prosjeku produžava, a mnogi ljudi nastavljaju raditi i u svojim 70-im ili čak 80-im godinama. Japan je poznat po svojoj starijoj populaciji i visokom životnom vijeku, a društvo se suočava s izazovima vezanim uz starenje stanovništva i održavanje radne snage. Pored Japana, i druge zemlje poput Italije i Njemačke također imaju visoke prosječne starosne granice za odlazak u mirovinu, ali Japan prednjači u pogledu radnog vijeka i udjela starijih radnika u radnoj snazi.
Hrvatska Vlada, međutim, ističe da je tema produženja radnog vijeka završena priča. Planira se novi zakon o mirovinskom osiguranju koji bi trebao uvesti nekoliko promjena, uključujući povećanje majčinskog dodatka i uvođenje 13. mirovine. Analiza Svjetske banke sugerira da će doći do daljnjeg pada mirovina u odnosu na plaće bez cjelovite reforme.
Iako statistike variraju i zavise od ekonomskih, političkih i socijalnih faktora u svakoj zemlji, poznato je da je Monako prvi prema vrlo visokim prosječnim mirovinama zbog svoje bogate ekonomije i visokih standarda života. Slijedi Norveška, a zatim Švedska koja takođe nudi visoke prosječne mirovine zahvaljujući svom sveobuhvatnom socijalnom sistemu. S druge strane, zemlje s najnižim prosječnim mirovinama često su one s slabijim ekonomijama ili nestabilnim političkim sistemima. Prvi na ljestvici je Nepal, slijedi Bangladeš, a treće mjesto osvaja Indija.
Što se tiče hrvatske vlade, ona se obvezala napraviti analizu mirovinskog sustava nakon 20 godina od prethodne velike reforme, uz pomoć Svjetske banke. Predložene mjere uključuju povećanje dobi za prijevremenu mirovinu na 62 godine, uz postupno povećanje radnog vijeka do 67 godina. Osim toga, planira se povećanje penalizacije za raniji odlazak u mirovinu.
Svjetska banka naglašava da bi dugogodišnji umirovljenici trebali imati 42 godine staža da bi otišli u mirovinu bez penalizacije. Također se predlaže automatsko uključivanje radnika u treći mirovinski stup kako bi se poboljšala mirovinska sigurnost.
Ministarstvo rada i mirovinskog sustava RH planira objaviti prijedlog zakona do kraja marta 2025. godine, uz naglasak da ne planiraju pooštravanje uvjeta za odlazak u mirovinu. Prema novim podacima, novi umirovljenici rade dulje od prethodnih generacija, a očekuje se da će današnji dvadesetogodišnjaci raditi prosječno 50 godina.
Dakle, može se reći da tendencije vode ka stvaranju formalnog mirovinskog sistema, ali s ograničenim pristupom mirovinskim beneficijama. Iz škole na posao, s posla direktno u mezar – gotovo tako. Barem ako je suditi prema analizi Svjetske banke.
