Sjedinjene Države objavile su namjeru da se povuku iz Afganistana, ne znajući jesu li pobijedili ili izgubili su svom najdužem sukobu koji traje gotovo 20 godina, dulje od ratovanja u Prvom i Drugom svjetskom ratu i intervencije u Vijetnamu. "Beskrajni rat", kako ga odavno nazivaju završit će tako prije 20. godišnjice napada na SAD 11. septembra 2001. za u Afganistanu još uvijek raspoređene međunarodne trupe, njih gotovo 10.000 pod NATO-ovim kišobranom, od kojih je oko 2.500 iz Sjedinjenih Država. Ali rat nije gotov za Afganistan, koji opet tone u razdoblje neizvjesnosti.

Bivši švedski premijer i međunarodni posrednik Carl Bildt pisao je šta je  problem u članku objavljenom neposredno prije najave iz SAD o povlačenju. „U govoru održanom 14. februara povodom 32. godišnjice povlačenja iz Sovjetskog Saveza, predsjednik Ashraf Ghani napravio je važnu razliku. Građanski rat koji je opustošio Afganistan nije uzrokovan odlaskom sovjetskih trupa, već nemogućnošću formuliranja održivog plana za budućnost Afganistana. Sad kad Sjedinjene Države razmišljaju o napuštanju zemlje, trebale bi uzeti u obzir ovu lekciju."

Vojnici koji su prošli misiju u Afganistanu, s kojima američki mediji ovih dana nadugo i naširoko razgovaraju, odlaze s osjećajem da napuštaju zemlju na rubu i bez da im je jasno je li se nakon 20 godina intervencije i uloženih milijardi dolara poboljšalo institucionalno tkivo zemlje. Hoće li afganistanska vojska moći održavati sigurnost, hoće li tamošnje stanovništvo ponovno trpiti tiraniju.  "Nisu izgubili nijednu bitku, ali izgubili su rat", tako otprilike rezimiraju analitičari stanje u Afganistanu.

Međunarodna zajednica nije uspjela u svom cilju, izgradnji države a nikada nije bio jasan ni konačni cilj intervencije. Razlozi za dolazak NATO vojnika su se mijenjali s vremenom. Od protjerivanja Al Qaede nakon 11. septembra do izgradnje države koja je dovoljno čvrsta da ona ponovno ne postane baza za međunarodni terorizam i da omogući Afganistancima život u miru. A to se trenutno veoma dalekim.

Prema najnovijim podacima UN-a, smrtnost i ranjavanje civila tokom prvog tromjesečja 2021. povećala se za 29% u odnosu na isto razdoblje 2020. Konkretno, 1.783 civilne žrtve (573 mrtvih i 1.210 ranjenih), odnosno, više od šest mrtvih svaki dan.

David Petraeus, američki general koji je vodio najveću ofanzivu u cijelom sukobu, raspoređujući 100 000 američkih vojnika 2010. godine, sada je posebno je pesimističan u javnim istupima. "Niko ne želi vidjeti kraj rata više od onih koji su se u njemu borili. Ali mislim da trebamo biti vrlo oprezni oko svoje retorike, jer okončanje američkog sudjelovanja u beskrajnom ratu ne završava beskonačni rat. To samo završava naše sudjelovanje. I bojim se da će se ovaj rat pogoršati."

Strahuje se da će se historija ponoviti. Afganistan je u ratu od 1979. godine, kada su trupe Sovjetskog Saveza napale zemlju kako bi zaštitile marionetski komunistički režim. Deset godina kasnije, kao što se to dogodilo stoljeće prije s britanskim trupama, SSSR je postao drugo carstvo poraženo od afganistanskih mudžahedina, koji su imali vojnu i ekonomsku pomoć Sjedinjenih Država.

Odlaskom Moskve započeo je divlji građanski rat tokom kojeg su, vrlo često, trupama zapovijedali isti oni koji i danas održavaju kontrolu nad velikim dijelovima zemlje i koji su Afganistan u tim sukobima uništili .

Naprimjer, velik dio Kabula pretvoren je u ruševine. Talibani su stekli kontrolu nad gotovo cijelom zemljom 1996. godine jer su uspjeli uvesti red. Loša vijest je da je uvođenje reda temekljenio na brutalnom tumačenju islama, što je ogroman dio stanovništva osudilo na život u strahu, pod terorom, bez prava na školovanje ili rad.

Uz to, Afganistan je postao sigurno utočište za terorističku grupu Al Kaida, sa kojom je Osama Bin Laden planirao i izvršio terorističke napade 11. septembra.

Nakon napada na Washington i New York, tadašnji američki predsjednik George W. Bush nazvao je napad ratnim činom i pokrenuo ofanzivu protiv talibana. U novembru 2001., sa samo nekolicinom specijalnih snaga na terenu, ali uz obilnu zračnu podršku svi gradovi sjevernog Afganistana padali su gotovo bez borbe, osim Kunduza, paštunskog uporišta.

Gradovi poput Taloqána ili čak Kabula napušteni su gotovo bez ikakvih borbi.

Talibani su se povukli u paštunska područja, napustili gradove i započeli dugi gerilski rat: danas optimisti smatraju da kontroliraju 50% zemlje, a pesimisti 70%. Putovanje cestom, čak i kretanje po Kabulu, postaje sve opasnije. Talibani su takođe pokrenuli kampanju terora protiv žena, intelektualaca i društvenih vođa. Mnogi se plaše da je ovo prva faza njihove nove proljetne ofanzive.

Što god da se dogodi u narednim mjesecima, Afganistan će i dalje zauzimati isto presudno i strateško mjesto koje je obilježje njegove historije još od vremena Aleksandra Velikog. Afganistan je središnje područje u geopolitici svijeta.