Istinita je priča da je 2023. bila vrela godina. Toliko da mnogi tvrde kako se ne sjećaju vrelijeg ljeta. Sada se čini kako su te tvrdnje istinite, beram prema podacima koje su čprikupili naučnici. Studija koja to dokazuje objavljena je u časopisu Nature, a proveli su je istraživači sa Univerziteta Cambridge (Engleska) i Univerziteta Johannes Gutenberg iz Mainza (Njemačka). Polazna tačka su trenutna mjerenja: prošle godine smo pretrpjeli najviše prosječne globalne temperature od početka mjerenja 1850. godine.
Ostali pokazatelji koje treba uzeti u obzir bili su nivo morskog leda koji je dosegnuo najnižu razinu u historiji i temperature okeana, za koje se pokazalo da su najtoplije ikad zabilježene više od godinu dana zaredom. Tačnije, 0,25 ºC više nego prethodne godine. Porast koji je "ekvivalent dva desetljeća zagrijavanja u jednoj godini", objašnjava Gregory C. Johnson, okeanograf pri Nacionalnoj upravi za okeane i atmosferu u Washingtonu.
Ali, ako pogledamo samo zapise, šta je manje od dvjesto godina u životu planete? Ako su željeli potvrditi da je 2023. bila najtoplije ljeto, nakon predindustrijske ere, morali su potražiti dokaze drugdje, a sama im je priroda dala termometar: koncentrične prstenove unutar drveća, ledenjake i fosilne zapise.
Počevši od drveća, naučnici s Cambridgea i Johannes Gutenberga iskoristili su njihovu starost da pokažu koliko nam je iznimno toplo putujući unatrag u vrijeme Rimskog Carstva. Ali kako radi ovaj historijski biljni termometar? Proučavanje njihovih prstenova omogućuje nam da pogledamo šta se dogodilo prije nekoliko stoljeća.
Svaki prsten predstavlja godinu, a drveće raste brže u toplim, vlažnim godinama. Dakle, mjerenjem njihove debljine, mogli su ih koristiti kao pokazatelj koliko je određena godina bila topla.
Istraživačima je bilo potrebno nekoliko desetljeća rada i analizirali su više od 10.000 stabala iz devet regija sjeverne hemisfere kako bi izveli svoje zaključke. Među najznačajnijim podacima su dokazi poput onih da je 536. godina bila najhladnija, vjerojatno zbog vulkanske aktivnosti koja je prekrila cijelu sjevernu hemisferu oblakom prašine, uzrokujući ono što je poznato kao 'vulkanska zima' jer je sunce prestalo sjati za 18 mjeseci. Proučavanje godova drveća također je pokazalo da je 246. godina naše ere bilo najtoplije ljeto do tada, ali da je 25 od posljednjih 28 godina oborilo taj rekord, a 2023. ih je sve premašila.
Zašto govorimo samo o sjevernoj hemisferi? Jan Esper, profesor na Odsjeku za geografiju na Univerzitetu Johannes Gutenberg i glavni autor studije, objašnjava da postoji nekoliko zapisa o godovima drveća na južnoj hemisferi. "Osim toga, korištenje ovog pokazatelja ne funkcionira baš dobro u tropima jer su tamo godišnja doba drugačija", dodaje. Budući da nema zime, godovi tropskog drveća obično ne pokazuju tako pouzdan obrazac izmjene.
U potrazi za tragovima, stručnjaci su se okrenuli još jednom elementu prirode za koji su također znali da može djelovati kao meteorološka stanica: ledenjacima. I to onim najstarijim, starim barem milion godina. Naučnici mogu bušiti led kako bi dobili uzorke, a ispitivanjem udjela plinova poput kisika, ugljen-dioksida i nitrogena unutar ovih jezgri leda, mogli bi odrediti temperaturu u trenutku koja odgovara slojevima ledenjaka. Najstariji neprekinuti zapis o jezgrama leda, prikupljen na Antarktiku, datira prije oko 800.000 godina.
Naposljetku, istraživači su se okrenuli fosilima kako bi pogledali još dublje u Zemljinu temperaturnu evidenciju, nadovezujući se na studiju iz 2020. koju je vodio Thomas Westerhold sa Univerziteta u Bremenu u Njemačkoj koja je stvorila skupove podataka iz hemijskih analiza drevnih sedimenata izvučenih s dna okeana. Ovi sedimenti, od kojih su neki stari 66 miliona godina, ispunjeni su očuvanim ljušturama sićušnih organizama koji naučnicima mogu reći o temperaturi i kemijskom sastavu okeana kada su nastali. Ali rezultat nije bio lijep: Zemlja se nije tako brzo zagrijavala desecima miliona godina.
Jedina dobra vijest od stručnjaka je da nije sve izgubljeno jer znamo tačno što trebamo učiniti kako bismo promijenili stvari: smanjiti emisije plinova koji zagrijavaju planetu. “Što duže čekamo, bit će skuplje i teže zaustaviti i preokrenuti zagrijavanje”, kaže profesor Jan Esper. “Istina je da se klima stalno mijenja, ali zagrijavanje 2023. godine, uzrokovano stakleničkim plinovima, također će biti pojačano El Niño uslovima, tako da ćemo završiti s duljim i jačim toplinskim valovima i duljim sušnim razdobljima.”
