Hrvatska politička stranka Domovinski pokret uspjela je nakon skoro mjesec dana pregovaranja natjerati vladu Andreja Plenkovića (HDZ) da se dokument Rezolucije o osnaživaju političkog položaja Hrvata u BiH stavi na dnevni red Sabora.

Time bi parlament susjedne države trebao tretirati tezu da hrvatski narod u BiH "ne ostvaruje u potpunosti svoju ustavom zagarantovanu konstitutivnost niti se može smatrati u potpunosti jednakopravnim s ostala dva konstitutivna naroda".

Kada se ova teza nimalo zahtjevnim mentalnim procesima ogoli u 0.3 sekunde, svima u bh. političkom prostoru koji godinama od domaćih hrvatskih stranaka slušaju narativ o zamišljenoj ugroženosti i potrebi za "jednakopravnošću i konstitutivnosti", sasvim je jasno, budući da Hrvati u institucijama BiH vertikalno uživaju više pozicija no što bi im to proporcionalnošću bilo dostupno, da se ta tvrdnja u suštini odnosi na izbor člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.

Trenutno je u našoj zemlji na čelu Vijeća ministara Borjana Krišto (HDZ BiH). Ministar pravde BiH također je HDZ-ov Davor Bunoza. Ministrica civilnih poslova je Dubravka Bošnjak, po javnim istupima i rezultatima rada ghost mode ministrica, no ipak tu funkciju obnaša i kadar je HDZ-a.

Lidija Bradara (HDZ) predsjednica je bh. entiteta Federacija BiH. U kolegiju Parlamenta Federacije BiH kadrovi su HDZ-a. I možemo ovako nabrajati još neko vrijeme uzimajući u obzir i sastav Vlade FBiH, no slika je i za sad sasvim jasna.

Jedino gdje HDZ ovaj put nema svog eksponenta, jeste državno Predsjedništvo gdje se na poziciji člana iz reda hrvatskog naroda nalazi DF-ov Željko Komšić. Kada je pod istim uslovima i na temelju istih odredbi Izbornog zakona u Predsjedništvu BiH bio HDZ-ov Dragan Čović, niko nije tvrdio da je on nelegitiman ili da se njegovim izborom na neki način Hrvati u BiH marginaliziraju.

Iza svih bajki o smanjenom kapacitetu ine konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH, budimo sasvim otvoreni, nalazi se tragično nedemokratski princip brojanja krvnih zrnaca te pokušaja da određeni centri moći odlučuju ko jeste, a ko nije "legitiman Hrvat".

Upravo o tome bi da odlučuju desno orijentirane stranke iz susjedne Hrvatske te parlamentarne stranke hrvatskog političkog korpusa u našoj zemlji.

I ne samo da bi odlučivali o tome ko je "veći Hrvat" od drugoga, no bi legalizacijom takvih koncepata oni u suštini htjeli veću mogućnost uplitanja u domaće političke procese u Bosni i Hercegovini, sve sa pozicije moći koju uživaju unutar nadnacionalnih saveza Evropske unije i NATO-a.

Hrvatski sabor trebao bi tako pozvati i na reformu političkog sistema u našoj zemlji koja se prvenstveno odnosi na uspostavi zasebne izborne jedinice za izbor člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.

Pokušaj megadominacije

"Za dom spremni" u parlamentarnoj proceduri: Aparthejd na steroidima

Hrvata u BiH sve je manje. To je demografska činjenica koja uvijek ima i političke posljedice. Rezultat je to katastrofalno pogubne politike koju vode one političke opcije koje u BiH insistirajući na nepostojećoj majorizaciji, iz države tjeraju mlade i sposobne kadrove koji bi ovome društvu mogli doprinijeti, pa tako oni sada, posebno oni koji imaju pasoše EU, grade neke druge zajednice i društva.

Stoga je u mislima predlagača ove deklaracije te njihovih političkih satelita u našoj zemlji, potrebno uraditi nešto kako se demografija ne bi pretvorila u politički fakt gubljenja institucionalnog kapaciteta moći.

Potrebno je upotrijebiti što je više moguće pritiska kako bi se zagarantiranom zasebnom izbornom jedinicom, osiguralo da BiH nikada ne provede presude Evropskog suda za ljudska prava u brojnim slučajevima kada su bh. građani dobijali presude protiv svoje zemlje zbog već postojećih diskriminacijskih mehanizama ugrađenih u domaće izborno zakonodavstvo, kao i da zemlja nikada ne primijeni evropske demokratske standarde.

Drugim riječima, pa-pa EU, zdravo mračno doba u BiH. Jer, prijedlog uspostave zasebne izborne jedinice za izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda sasvim se jasno odnosi na bh. entitet Federaciju BiH odakle se biraju dva člana.

Kako smo već ranije mogli svjedočiti, entitet Federacija BiH na meti je avetinja koje bi najradije rehabilitirale ideju presuđenog zločinačkog projekta Herceg-Bosne za koju smatraju da je legitiman dio Washingtonskog sporazuma.

Hrvatski sabor tebao bi tako osigurati i veći stepen saradnje sa udruženjem Hrvatski narodni sabor BiH. Na čelu tog udruženja građana koje mašta o tome da jednoga dana postane institucija per se, jesu isti oni koji su u našoj državi trenutno vlast vertikalno i koji dok obnašaju najviše političke funkcije tvrde da su u nejednakom položaju sa druga dva "konstitutivna naroda".

Bez obzira na bilo čije mišljenje, činjenica da se od ovih ideja ne odustaje u aktuelnim geopolitičkim prilikama, kada BiH nije primat bilo čijih interesa te se na neki način ostavlja na upravljanje domaćim političkim silama od koje su dvije historijski divergentno nastrojene, nije nimalo benigna vijest.

Čak se i u diplomatskim krugovima u našoj zemlji već neko vrijeme govori da je naredni mandatni period nakon ovogodišnjih Općih izbora ključan na mnogo načina, te da je više nego ikada važno ko će činiti državnu vlast. Najavljeno razmatranje rezolucije u hrvatskom Saboru nije tek deklarativni čin, već strateški pritisak na Sarajevo.

Pokušaj da se kroz ustavni i izborni inženjering stvori ekskluzivni etnički prostor, dugoročno proizvodi kontraefekat i dovodi do političke getoizacije, dok forsiranje koncepta "legitimnog predstavljanja" na uštrb građanskih prava samo potvrđuje da je vladajućim elitama s obje strane granice važnija kontrola nad institucijama i resursima nego stvarni opstanak naroda na čiju se ugroženost tako glasno pozivaju.