U političkoj zbilji globalnih moćnika, malo je tema koje izazivaju toliko emocija i konsenzusa na Zapadu kao što je borba za prava žena u Iranu. Godinama smo slušali službene izjave iz Bijele kuće o tome kako SAD "stoje uz hrabre žene Irana koje se bore za svoje osnovno ljudsko dostojanstvo". Međutim, ta moralna platforma srušila se poput domina onoga trenutka kada su se američko-izraelski projektili, u sklopu najnovije vojne kampanje, zabili u temelje osnovne škole u južnom Iranu.

U subotu, 28. februara 2026. godine, na prvi dan radne sedmice u Iranu, osnovna škola za djevojčice Shajareh Tayyebeh u gradu Minabu prestala je postojati. Prema izvještajima Ujedinjenih nacija i iranskih zdravstvenih službi, u napadu je ubijeno 165 djevojčica u dobi od 7 do 12 godina.

Iluzija istočnog oslonca

Duboka dilema Teherana: Koliko se Iran može osloniti na Rusiju i Kinu u trenucima stvarne krize

I dok su spasilačke službe izvlačile tijela djece iz ruševina uz koje su ležali ruksaci i obojene sveske, reakcija iz Washingtona bila je hladno birokratska. Američki ministar odbrane Pete Hegseth izjavio je kako SAD "istražuju incident", uz opasku da njihove snage "nikada ne gađaju civilne ciljeve". Istovremeno, satelitske snimke potvrdile su da je škola pogođena tokom vala napada na susjedni vojni kompleks, što otvara pitanje vrijedi li život iranske djevojčice manje od preciznosti vojnog cilja.

Ova tragedija razotkriva duboku provaliju između onoga što SAD govori i onoga što čini. Prije samo nekoliko godina, američki predsjednik Joe Biden izjavio je povodom protesta u Iranu da "režim brutalno guši glasove žena" te da "Amerika stoji uz njih". Slično je ponovio i državni sekretar Antony Blinken, naglašavajući da je zaštita žena od nasilja "srž američke vanjske politike".

Međutim, kada te iste žene i njihove kćerke postanu žrtve američkog bombardiranja, retorika o ljudskom dostojanstvu brzo se transformira u poricanje. Glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt nazvala je izvještaje o ubijanju djevojčica propagandom uprkos tome što su UNESCO i UN-ov Odbor za prava djeteta napad osudili kao "teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava".

Novi Bliski istok

Izraelski strateški suicid: Kako rat protiv Irana krči put turskoj hegemoniji

Paradoks je potpun – Washington sankcionira iranske dužnosnike zbog ograničavanja slobode odijevanja, dok istovremeno provodi operacije koje te iste žene lišavaju prava na život. Kako primjećuje International Crisis Group, američka politika "maksimalnog pritiska" često najviše pogađa upravo one kojima navodno želi pomoći, gurajući ih u ekonomsku bijedu ili, u najgorem slučaju, pretvarajući ih u mete u vojnim sukobima.

Smrt djevojčica u Minabu ne može se nazvati samo "tragičnom greškom", već je to konačni dokaz moralnog bankrota politike koja ženska prava koristi kao instrument za geopolitičku dominaciju. Ako je cilj zaista bio sloboda iranskih žena, ona se sigurno ne nalazi pod ruševinama škole pogođene projektilom vrijednim milione dolara.

U očima majki u Minabu koje su pokopale svoje kćeri, američke poruke solidarnosti zvuče kao najokrutnija ironija. Svijet bi se trebao zapitati kako možemo vjerovati u iskrenost borbe za nečija prava od onih koji tim istim ljudima uskraćuju pravo da uopće dožive sutrašnji školski čas.