Najava Sabine Ćudić i njene Naše stranke o "objavljivanju rata" kladioničarskom lobiju kojeg krive za blokadu parlamentarnih procesa, predstavlja školski primjer tranzicije jedne političke opcije u zonu sada već trajnog političkog populizma. Jer, to je sve što Naša stranka ima ponuditi.

Oporezivanja igara na sreću i suzbijanje kockanja hronična je boljka bh. društva oko koje postoji nepodijeljen konsenzus javnosti, ali način i tajming kada Naša stranka to ističe u javnom prostoru isključivo artikuliše PR retoriku u situaciji gubitka realne podrške biračke baze stranke čiji je najveći strah preuzimanje realne političke odgovornosti.

Glavni paradoks situacije nalazi se u činjenici da je Naša stranka godinama vlast na nivou Federacije BiH i države kao dio vladajuće koalicije unutar političkog projekta Trojke.

Tako, umjesto da su do sad ovaj važan problem bh. društva iznova stavljali na dnevni red i na njemu beskompromisno insistirali, stranka Sabine Ćudić sada na kraju mandata pribjegava opozicionom narativu i refleksiji nemoći.

Koristeći dramatičan rječnik i glumeći posmatrače koji tek otkrivaju postojanje određenih vaninstitucionalnih procesa, Naša stranka nesvjesno kapitulira pred sopstvenom neefikasnošću, nudeći javnosti medijski spektakl umjesto rješenja.

Problem kredibiliteta

Kako je Mioković srušio Ćudićkino moraliziranje: Evropski šamar Našoj stranci

Budimo realni. Presica Naše stranke nije nikako bila u vezi sa stvarnim problemom, koliko je sa pozornice htjela poslati poruku da Ćudić neće zaboraviti kako je partneri u Federaciji ignoriraju pri zahtjevu da Amir Purić bude izabran u rukovodstvo Predstavničkog doma Parlamenta FBiH.

Pa, Purić bi odmah na dnevni red stavio izmjene Zakona o igrama na sreću. Ako je vjerovati Ćudić koja je isto tako revnosno tvrdila i da nikada ne bi činila vlast sa Dodikom ili njemu sličnima, no šta se može. Vlast je slađa od principa.

Proračunati oportunizam Ćudićke koja pred kamerama vodi verbalni rat, pardon - "borbu za moć", protiv neformalnih interesnih centara, pozicija je u kojoj se retorikom pokušava zamijeniti stvarni rad.

Naša stranka je vlast u BiH vertikalno. Glumljenje opozicije svima postaje zamorno, što je Ćudić itekako poznato jer ima pristup naručenim predizbornim istraživanjima koja dominantno pokazuju pad podrške Našoj stranci. Ili Njenoj stranci.

Krah sistema

Kako je došlo do toga da živimo najnesposobniju vlast u BiH ikada?

Žena koja u BiH rješava sve, a nikada nije riješila ništa, objavljuje rat. Ni manje, ni više. Šta je njena artiljerija, nikome nije poznato, no možda se opet krivo izrazila. Možda je htjela reći kako je njena jučerašnja predstava samo borba za moć nad koalicionim partnerima koji je uporno ignorišu, skoro više no što to radi generalna javnost.

Odveć je svima jasno da su proklamovani ratovi Naše stranke uglavnom rezervisani za rovove društvenih mreža i press konferencije.