Složit ćemo se da na TV-u dominiraju tegobne, crne teme. I gotovo da nema razlike u programima susjednih zemalja. U pitanju su izgleda samo jezičke nijanse kojima se problemi nazivaju i na televiziji predstavljaju.

Primjećujemo da je prosječni gledalac u BiH posebno senzibiliziran na TV slike iz rata, ali i stotine hiljada ratnih izbjeglica koje u egzodusu prolaze kroz naša susjedstva na putu ka EU. Gledalac je opterećen i slikom turobne svakodnevice: obustave rada, protesti i štrajkovi, radnici bez plata, vojske nezaposlenih... Televizija nas neumorno hrani tim slikama, svakodnevno, i svakonoćno, donosi nam ih u naše domove. Istine radi, treba reći da osim televizije ogroman doprinos produciranja letargije, beznađa i bespomoćnosti građanima naše zemlje daju i neki printani mediji, radio, inernet, portali na internetu, društvene mreže...

Ima li ikoga da se pobrine za zatrovanu i čemernu dušu našeg gledaoca? Naravno da ima! Ako pretražujete TV kanale, skoro svako veče iza ponoći naići ćete na razne noćne programe, raznih pinkova, obeenova, kissova... Nevjerovatno koliko ti programi nalikuju jedni drugima svojim izgledom, sadržajem, stilom i principom rada. Samozvani “eksperti”, iscjelitelji duša, sudeći po njihovom akcentu, “dolaze” nam preko Drine i dobro zarađuju na lahkovjernim bosanskim dobričinama i naivčinama slomljene psihe i bolne duše, uz svesrdnu pomoć domaćih TV kuća. Oni nas upozoraju da nama vladaju mračne sile crne magije i prokletstva. A što ćemo, ukleti smo, najbolje bi bilo da sve evropske fondove, novu tranšu MMF-a (ako je bude) preusmjerimo na plaćanje “stručnjaka” za rješavanja “ukletih i prokletih stanja”. Ako ste pod sihirima, a vjerojatno jeste, to će se nepogrešivo dijagnosticirati iz tek nekoliko rečenica o datumu i satu vašeg rođenja. Uz recept za izlječenje bit će vam objašnjeni razlozi loše životne faze. “Tarot-majstorima” prepušta se da igraju poker s našim životima, dok kamere uživo prenose ko nam sve radi o glavi. Naravno, igranje proroštva u kojemu neko dobro zarađuje ne bi se moglo nastaviti ako se gledaocima ne bi obećavalo da će sreća sigurno već sutra ujutro zakucati na njihova vrata.

TV kuće odavno su pogazile svaku vrstu moralnosti, iako se u svoj profesionalizam i nezavisnost tako rado licemjerno zaklinju. Kao i proročica dok prebire po grahu: “Majke mi, pojela si gusku sa sihirima, sad ti je džin u stomaku.” I doista takvi bizarni TV programi liče na horor filmove B-produkcije – kada Drakula leti iznad močvare, a vidi se da je prikačen na sajlu. Upravo su taj efekt iskoristili TV prodavači magle i profesionalne krvopije, prikačili su se na sajlu opće letargije i bezidejnosti u društvu te s TV ekrana dijele recepte za brzu konzumaciju uspjeha i sreće. 

Poznato je da s nastankom ekonomskih kriza krene eksplozija otvaranja kockarnica, kladionica i ostalih “firmi” za konzumaciju sreće. Oni koji se sjećaju onih nekoliko godina prije kataklizme 1992. godine znaju koliko se stranih kockarnica otvorilo u Bosni i Hercegovini. Pojavili su se i silni samozvani vidovnjaci i proroci. U to je doba televizija bila ozbiljna institucija pa nije bilo ovakvih programa. No, nastankom ekonomske krize 2008. godine ponovo su k’o gljive poslije kiše nikle stotine kladionica i kockarnica. Njih su uz lupanje vještičijih doboša podržale komercijalne TV kuće i širom otvorila svoja vrata te na ekrane pustile razne opskurne likove upitnih moralnih vrijednosti.  

Oni koji su u stalnoj trci za profitom ne biraju sredstva da te profite stalno uvećavaju. Klima u društvu, među “običnim” ljudima, itekako im ide na ruku. Traje udruženi zločinački poduhvat da se lahkovjernima izvuče i ono malo novaca što im je preostalo. Naivci svoj novac usmjeravaju TV kućama, telefonskim operaterima i sihirbazima s TV ekrana. Naime, tako se u načelu raščlanjuje utrošak telefonskog poziva mjeren u minutama. Naravno, lukavo se prešutkuje da se i telefonski pozivi na čekanju naplaćaju. Nezvanično, to je u špicama poziva, a najveći je izvor profitita onima koji ove TV “bezazlene igrice” plasiraju. Oni su „pošteni“ pa u skladu sa zakonom na ekranu objavljuju cijenu telefonskog poziva po minuti, za svakog telefonskog operatera. Koliko se oni i kako precizno toga pridržavaju – to je već upitno. Cijene ove TV zablude najbolje znaju oni koji plaćaju svoje telefonske račune ili kupuju telefonske kartice. I šta činiti? Od komercijalnih TV kuća ne možemo očekivati da odustanu od lahke zarade. Kao ni od telefonskih operatera. Ako to možete, najbolje bi bilo: UGASITI TV. U crnom ekranu naći ćete najbolji lijek za svoju napaćenu dušu.