“Sarajevo film festival je dokaz da podrška kulturnim i kreativnim projektima nije davanje već ulaganje”, kaže Edin Forto, prenosi na društvenim mrežama Naša stranka, koja je eto "zaslužna" za to ulaganje.
Potom je obrazlagao.
“Za 28. SFF je Vlada Kantona Sarajevo putem Ministarstva kulture izdvojila 200.000 KM. Ovaj novac se višestruko vraća u budžet uslijed ekonomskih aktivnosti koje SFF proizvodi. Za svaku uloženu marku, vraća se 3,4 KM! Također putem ministarstva kulture ove godine daje rekordan iznos od milion KM za filmske projekte, a jedini smo nivo vlasti u BiH koji ima i filmske poticaje s dva miliona KM u 2022. Poticaji filmskoj industriji potiču i radna mjesta za tu industriju”, Fortine su riječi.
Naša stranka je vlast u Kantonu Sarajevo tek nekoliko godina. Sudeći po načinu kako Forto i Naša stranka prezentiraju stvari, dalo bi se zaključiti da su oni zaslužni za razvoj SFF-a, pa i općenito kulture u Sarajevu. Međutim, ovo je 28. SFF po redu. Za Festival su zaslužni prvenstveno osnivači, ljudi koji su živjeli taj projekat sve ove godine na čelu s Mirsadom Purivatrom, donedavnim direktorom. A poneka zasluga pripada i vlasti koja je podupirala projekat sve ove godine.
Šta se dešavalo svih ovih gotovo tri decenije i tokom svih ostalih vlada, premijera, ministara? Sudeći po onome što javnosti prezentira Naša stranka – ništa! Niko nije ni marke iz budžeta dao, ni prethodnih, a ni ove godine. Neće baš tako biti.
Recimo, Vlada FBiH je ove godine usvojila četiri programa raspodjele sredstava za fondacije iz nadležnosti Federalnog ministarstva kulture i sporta, u ukupnom iznosu od 5.168.000 KM. Ovogodišnji transfer za kinematografiju iznosi 3.460.000 KM. Od toga se na sufinansiranje dugometražnih filmova odnosi 2.060.000 KM, a kratkometražnih 200.000 KM. Neće baš biti da je Vlada KS na čelu sa Fortom “jedini nivo vlasti” koji je izdvojio novac za filmsku industriju.
Sve vlade na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, ali i na nivou Kantona Sarajevo, već godinama izdvajaju za SFF, ali i za kinematografiju, pa i za kulturu općenito. Izdvajali su i drugi nivoi vlasti u kojima nije bilo Forte, niti Naše stranke. Smjenjivali su se uglavnom SDA i SDP, ponekad su vlast obavljali i SBiH, SBB...
Samo neke od stavki kada je novac za Fondaciju za kinematografiju u pitanju a koji je izdvajala Federalna vlada na čelu sa Fadilom Novalićem su 1.700.000 KM 2015. godine, 1.660.000 KM 2016. godine, isti iznos i 2017. godine, potom isti iznos 2018. godine, potom isti iznos 2019. godine, 1.230.000,00 KM 2020. godine, transfer za kinematografiju 2021. godine iznosio je 1.460.000 KM i u konačnici ove godine 3.460.000 KM. Osim toga, aktuelna Federalna vlada izdvajala je novac i za pojedinačne filmske projekte pa je tako primjera radi za film Jasmile Žbanić Quo Vadis, Aida? osigurala 2019. godine 800.000 KM. Novac za pojedinačne filmske projekte izdvajale i prethodne vlade na nivou Federacije.
Pobrojano je samo mali dio izdvajanja za filmsku industriju, kulturu i umjetnost u Federaciji BiH. Sve kantonalne vlade u Sarajevu, ali i niži nivoi vlasti, bez obzira na to koja je stranka vladala, izdvajali su godinama novac za SFF i druge kulturne projekte. Izdvajao je i BH Telecom, pa i druge javne kompanije.
SFF je dokaz, kako navode u Našoj stranci, da podrška kulturnim i kreativnim projektima nije davanje, već ulaganje. Samo što s tim ulaganjem Naša stranka nema gotovo nikakve veze. To je novac i ulaganje prvenstveno poreskih obveznika u Kantonu Sarajevo, pa onda odluka svih ranijih premijera i ministara, koji za razliku od Naše stranke to nisu prezentirali u vrijeme izborne kampanje na svojim društvenim mrežama kao nekakvu svoju zaslugu.
Ambijent u kojem je bilo moguće razvijati SFF, MESS, ali i druge festivale i kulturne sadržaje, ambijent u kojem je Sarajevo postalo “grad filma”, prepoznatljiva kulturna i festivalska destinacija, kreiran je za vrijeme prethodne vlasti, uglavnom one "mrske" SDA-ovske.
Festivalski i kulturni novitet koji je kreiran u ambijentu vladavine Naše stranke, Naroda i pravde i SDP-a, jeste onaj performans ispred Narodnog pozorišta s obnaženim glumcima. O takvoj kulturi akademik Dževad Karahasan je rekao:
“Kultura počinje dvjema radnjama – prva pokrivanje tijela, definiranje onih dijelova tijela koji su okrenuti svima, koji su otkriveni i pokrivanje onih dijelova tijela koje ta kultura dotična smatra da treba tako. Možda postoji neka kultura u kojoj je guzica gola, lice pokriveno, ne znam, ja ih nisam upoznao. Ne isključujem. Dakle prva radnja kojom kultura počinje jeste definiranje tabua, i druga je termička obrada hrane.”
Sve ostalo, po čemu je Sarajevo prepoznatljivo, postalo je "punoljetno" davno prije Fortine vladavine. To je, ko se sjeća, a nije to Forto tako davno izjavio, onaj grad i onaj kulturni centar u kojem su “seljaci dobili rat” i koji je “centar ničega”.
U "centru ničega" u kojem su "seljaci dobili rat", Forto i Naša stranka su, takoreći, samo ispozorali na crvenom tepihu.
