Pravi su kolaps doživjeli 'islamisti' Stranke pravde i razvoja (PJD) pretrpjeli na trostrukim izborima (zakonodavnim, regionalnim i zajedničkim) održanim u Maroku 8. septembra. Mnogi su ih Marokanci okrivili za loše upravljanje izvršnom vlašću, ali malo ko uzima u obzir da je PJD samo predsjedao koalicijskom vladom zajedno s nekoliko stranaka. U posljednjih pet godina ekonomska ministarstva - ribarstvo i poljoprivreda, ekonomija i industrija – bila su i ostala ostala u rukama novog premijera Ajanucha, čija je stranka, paradoksalno, uspjela pobijediti na izvorima predstavljajući se kao motor promjena.
PJD je od 125 zastupnika - od ukupno 395 – ostala na samo 13, što ih čini osmom snagom u Parlamentu. Izgubila je gradonačelnike Rabata, Marakeša, Feza, Tangera, Meknésa, Agadira, Kenitre, Saléa, kao i gradonačelnike stotina općina srednje veličine. Slom je bio toliko traumatičan da su u Agadiru, gdje se Ajanuch kandidirao za gradonačelnika, sa 38.000 glasova spali na samo 2.000.
Generalni sekretar PJD-a i bivši čelnik Vlade Saadedín el Otmani dobio je samo 4.000 glasova u svom okrugu Rabat Ocean u usporedbi s 29.910 koliko je dobio njegov prethodnik Abdelilá Benkirán. I on i vodstvo stranke dali su ostavke jutro nakon izbora, a sada se nagađa o mogućem povratku Benkirana.
Marokanska politologinja Mounia Bennani-Chraïbi, profesorica na Univerzitetu u Lausanni objašnjava da nije očekivala da je PJD izgubi i svoje najčvršće birače, one koji se kreću u udrugama bliskim njemu, poput Pokreta jedinstva i reformi (MUR).
David Goeury, francuski politolog povezan s marokanskim centrom za analizu Tafra i član Laboratoire Médiations sa Univerziteta Sorbonne (Pariz), inzistira na tome da niko nije očekivao tako značajan zastoj u velikim gradovima, gdje je stranka gradila svoj uspon iz Arapskog proljeća. "PJD je kažnjen zbog svoje lokalne uprave", kaže on.
Neki čelnici PJD -a za loš su rezultat okrivili izborni zakon koji je ove godine usvojilo Ministarstvo unutarnjih poslova, prema direktivama kraljevske palače i odobren glasanjem protiv 'islamista'. Ovo je pravilo u načelu naštetilo velikim strankama i favoriziralo male, ali je na kraju koristilo PJD-u i nanijelo štetu RNI-u. Zakon je također utvrdio kvote za žene na regionalnim listama za Parlament. “I zahvaljujući tom zakonu”, dodaje Goeury, “9 od 13 zastupnika PJD -a su žene. Ne postoji nijedna druga stranka s većom proporcionalnom zastupljenošću žena u Saboru ”.
Desetine analitičara tvrdili su u posljednjem desetljeću da je kralju koristilo to što je imao 'islamiste' PJD-a u vladi, jer su služili kao pancir protiv nezadovoljstva na ulici. "Ali to je vrijeme prošlo", kaže marokanski historičar i sociolog Mohamed Ennaji. “Dešavanja na ulici bila su vrlo korisna režimu. No snažan i popularan PJD bio je onaj Abdelilá Benkirána, a on je postao smetnja palači”, dodaje.
Drugi mandat na čelu vlade Benkirán je osvojio 2016. sa 125 zamjenika, što je rekordan broj. No bilo mu je nemoguće formirati izvršnu vlast zbog uslova koje je Ajanuch zahtijevao za participiranje u njegovoj koalicijskoj vladi. Stoga je kralj odbacio Benkirana i imenovao Saadedína el Otmanija, drugog čovjeka PJD-a, koji je pristao na sve Ajanuchove zahtjeve. Sljedeće godine, 2017., Nacionalno vijeće za izobrazbu glasalo je protiv trećeg mandata za Benkirána na mjestu glavnog tajnika. "Na ovim izborima Benkirán bi jamčio najmanje 40 ili 50 zastupnika", kaže sociolog Mohamed Ennaji.
Profesorica UNED -a Beatriz Tomé, koja je nekoliko godina istraživala PJD, smatra da stranka nije osvježila svije redove, vodstvo stranke čine isti ljudi koji su bili u njezinoj formaciji devedesetih. Međutim, Tomé vjeruje da partija sada ima izvrsnu priliku obnoviti se. Podsjeća da su čelnici PJD-a odobrili tri zakona koja bi se mogla tumačiti protiv volje dijela njihovih birača: legalizaciju francuskog u obrazovanju na štetu arapskog, legalizaciju kanabisa u medicinske svrhe i, prije svega, normalizaciju odnosa s Izraelom, u zamjenu za priznavanje suvereniteta Maroka nad Zapadnom Saharom.
Ali isto tako PJD nije održala svoja obećanja o borbi protiv korupcije i reformi javnih službi. BDP po stanovniku ostao je oko 3.000 dolara godišnje što znači da je kupovna moć građana stagnirala. Ipak, svi se analitičari slažu u jednom, razloge okretanja birača od PJD-a ne treba tražiti u vjeri. „Glasači PJD-a“, zaključuje analitičar Mohamed Ennaji, „uvijek su bili uglavnom urbani, skloni modernom, ali su prestali glasati za njih kad su vidjeli da nisu usojeli u tome da budu drugačiji od ostalih stranaka, koje su samo težile da zadrže svoje fotelje u ministarstvima.“
