U Sarajevu su posljednjih dana trafike prazne već ujutro. Djeca obilaze prodavnice tražeći još samo jedan paketić, po školskim klupama razmjenjuju duple sličice, a društvene mreže pune su objava ljudi koji pokušavaju pronaći Džeku, Bajraktarevića ili grb Bosne i Hercegovine. Panini groznica ponovo je zahvatila cijelu državu.

Zanimljivo je da cijela ova priča nije nastala u velikim sportskim kompanijama, nego sasvim slučajno u jednoj maloj trafici u italijanskoj Modeni.

Godina je 1954. Braća Giuseppe i Benito Panini tada vode distribuciju novina i mali kiosk koji je njihova porodica držala još od kraja Drugog svjetskog rata. Nekoliko godina kasnije dolaze do jedne neobične prilike,  jedne fudbalske sličice iz Milana ostale su neprodane i praktično bez vrijednosti. Braća Panini otkupljuju cijeli višak i počinju ih ručno pakovati u male bijele kesice koje prodaju djeci po gradu. 

I desilo se nešto što niko nije očekivao.

Paketići su se prodavali nevjerovatnom brzinom, a već u prvoj godini prodali su milione kesica. Tada Giuseppe Panini shvata da u rukama nema samo prolazni trend, nego potpuno novu vrstu kolekcionarske kulture. 

Zbog toga 1961. godine braća Panini osnivaju vlastitu kompaniju i prave svoj prvi službeni album  “kalcotori”, posvećen italijanskoj ligi. Sličice su se u početku čak ručno miješale i pakovale, a porodica je gotovo cijela učestvovala u poslu. 

Kako je popularnost rasla, Panini počinje širiti kolekcije i van Italije, a pravi globalni bum dolazi 1970. godine kada izlazi prvi album za Svjetsko prvenstvo u Meksiku. Upravo tada Panini prerasta iz male porodične firme u svjetski fenomen koji će obilježiti djetinjstva miliona ljudi. Svako sljedeće Svjetsko prvenstvo, Panini je nezaobliazni dio istog.

Nakon više od 60 godina, Panini  gubi prava za službene albume Svjetskih prvenstava, u korist američke kompanije „Fanatics“. Panini više neće proizvoditi albume ni za nadolazeća Evropska nogometna prvenstva.

I dok danas djeca u Bosni i Hercegovini traže posljednju sličicu Zmajeva, u mnogim drugim zemljama to ostaje tek usputan hobi koji se lako zaboravi. Ovdje, međutim, to prerasta u nešto više  u osjećaj povezanosti, zajedničkog uzbuđenja i male svakodnevne euforije koja se širi kroz škole, ulice i domove.