Kada su strani politički inženjeri, predvođeni ovdašnjih kolonijalnim upraviteljem Christianom Schmidtom, suspendovali Ustav na 24 sata kako bi instalirali Trojku na vlast, javnosti je ponuđena šarena laža o "novom zamahu", "evropskim reformama" i "otvaranju političkog dijaloga".

No politička magla se brzo razišla, a iza nje danas vidimo samo pustoš i spiralu ekonomskog propadanja, finansijski ali i svaki drugi aparthejd na štetu bošnjačkog naroda te potpuni brodolom vanjskopolitičke pozicije Bosne i Hercegovine te samih Bošnjaka. Ono što se najavljivalo kao vladavina "nestranačkih stručnjaka" i "novog pristupa" pokazalo se kao najgora amaterska improvizacija u modernoj političkoj historiji. Vlast koja glumi, i to loše glumi, da vlada.

Prisjetimo se da je jedan od najglasnije promovisanih aduta Trojkine medijske mašinerije, kojom su pravdali nametanje, bio navodni ekonomski polet koji nas čeka. Stvarnost ih je, međutim, demantirala na najbrutalniji način. Svi relevantni ekonomski indikatori u proteklom periodu bilježe kontinuiran pad. Prema zvaničnim makroekonomskim indikatorima i projekcijama Centralne banke BiH, inflatorni pritisci i rast cijena ponovo su u porastu (sa projekcijama inflacije do 3,40 posto), dok privreda posustaje.

Podaci Vanjskotgovinske komore BiH pokazuju drastičan pad izvoza u ključnim sektorima – primjerice, izvoz namjenske industrije u prvoj polovini ove godine strmoglavio se sa prošlogodišnjih 170 miliona na skromnih 87 miliona KM, što je pad od skoro 50 posto.

Cijena servilnosti

Kako i zašto Zapad nagrađuje srbijansku drskost, a kažnjava bošnjačku poslušnost

Industrijska proizvodnja je u konstantnom minusu, teška industrija doslovno nestaje, izvozno orijentisane grane privrede posustaju pod teretom niske konkurentnosti i izostanka bilo kakve državne strategije, dok javni dug postaje jedini način održavanja glomaznog budžetskog aparata aparata kojeg je Trojka do vrha napunila svojim kadrovima. Federalna vlast na čelu s Nerminom Nikšićem primorana je da finansijski jaz pokriva nezapamćenim zaduživanjima; samo u prvih šest mjeseci ove godine Federacija se zadužila za preko 2,2 milijarde KM, dok ukupni finansijski planovi predviđaju rekordni budžetski deficitaran skok i oslanjanje na zaduživanje od čak 2,3 milijarde KM. Strava i užas.

Ipak, tragičnija dimenzija Trojkine ekonomske politike ogleda se u pojavi novog oblika aparthejda, onog budžetskog. Pod parolama "kompromisa", tačnije održavanja servilne političke koalicije sa HDZ-om i SNSD-om, Trojkini ministri bez pogovora pristaju na preraspodjelu javnih sredstava kojima se direktno finansiraju prostori pod kontrolom HDZ-a i SNSD-a, dok obespravljenoj bošnjačkoj većini, koja u stvari puni većinu budžeta svih nivoa vlasti, ostaju mrvice.

Tako se recimo u rekordno napuhanom Budžetu FBiH od blizu 8,9 milijardi KM nagomilavaju iznosi za administraciju i ustupke "koalicinim partnerima", bolje rečeno političkim vlasnicima, dok se manjak novca za infrastrukturalne i razvojne projekte u bošnjačkim kantonima pravda "potrebom stabilizacije". Dok se kapitalni projekti u kantonima  sa bošnjačkom većinom obustavljaju ili razvlače godinama usljed nedostatka novca i potpunog odsustva vizije, milioni maraka teku prema zapadnoj Hercegovini i Banja Luci bez ikakvih uslova i protivusluga. Trojka sprovodi sistemsko ekonomsko iscrpljivanje bošnjačkog naroda kako bi kupila dobru volja svojih srpskih i hrvatskih "partnera".

No ako je ekonomski strmoglav poražavajući, vanjskopolitički debakl Trojke ima razmjere nacionalne katastrofe. Bošnjačka vanjskopolitička pozicija, građena decenijama, danas je svedena je nivo estradnog populizma i Instagram diplomatije. Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković uspio je redefinirati diplomatsku praksu pretvarajući je u seriju privatnih turneja i fotkanja sa bjelosvjetskim činovnicima, bez ijednog konkretnog rezultata.

To je taj poznati fenomen "Dininog diplomatskog dodira". Kao što je legendarni kralj Mida sve što dotakne pretvarao u zlato tako se i sve ono vlastohlepni ministar zgrabi u svoje diletantnske šape, naročito na polju međunarodnih odnosa, pretvori u ponižavajući diplomatski poraz. Dok se u javnim istupima i diplomatskim susretima (poput nedavnih razgovora sa predstavnicima EU) konstantno ponavlja prazna frazeologija o "evropskom momentumu" i "multilateralizmu", na terenu se dešava potpuni debakl. Čak i kada se sam šef diplomatije iznenada u regionalnim medijima požali kako su "Bošnjaci oštećeni i zakinuti" u trenutnoj raspodjeli moći, to zvuči tek kao naknadna pamet i priznavanje vlastitog poraza od strane onog ko je te ustupke i napravio.

O potpunom izostanku reakcije na agresivno miješanje susjednih država u unutrašnje stvari BiH ili špartanje njihovih predstavnika po Bosni i Hercegovini kao po vlastitoj ćaćevini da i ne govorimo.

Zagreb i Beograd danas sa podsmijehom posmatraju svoje korisne idiote u Sarajevu. Dragan Čović i Milorad Dodik nikada lakše nisu ostvarivali svoje strateške ciljeve, dovoljno je da zaprijete blokadama ili povlačenjem iz vlasti, pa da nametnuti i sasvim nelegitimni sarajevski "partneri" pristanu bilo kakav ustupak, bio to energetski sektor, Izborni zakon ili raspodjela ključnih sigurnosnih i finansijskih pozicija. Bošnjaci su u tom procesu svedeni na politički objekat, posmatrače vlastite sudbine kojima se iz stranih centara moći diktira šta smiju misliti, za koga smiju glasati i koje nacionalne vrijednosti moraju žrtvovati zarad nekakavog "evropskog puta" koji je sa svakim novim ustupkom sve dalji i nevjerovatniji, ako je ikada i postojao.

Bošnjaci se danas nalaze na historijskoj raskrsnici. Nastavak mirnog tolerisanja pogubne Trojkine politike, koja spaja nekompetentnost sa poltronstvom, vodi direktno u političko, institucionalno i ekonomsko podjarmljivanje. Spirala propadanja se mora zaustaviti prije nego što cijena nametnutog "političkog eksperimenta" kakav je Trojka postane nepovratno visoka.