"Moje pravo ime je Amminnullah", kaže 81-godišnji čuvar najdugovječnije australijske džamije. Amminnullah “Robert Bobby” Shamroze nadgleda Muzej džamije u Broken Hillu, udaljenom australijskom rudarskom gradu sa 17.000 ljudi s bogatom, iako malo poznatom, islamskom historijom.
Izgrađena 1887. godine, Bobbyjeva džamija je najstarija džamija u Australiji. Osnovali su je takozvani "afganistanski kamileri", što je sveobuhvatni izraz koji se koristi za opisivanje nekoliko hiljada vodiča deva koji su došli u Australiju od ranih 1800-ih iz današnjeg Pakistana, Indije i Afganistana, donoseći prvi veliki val islama u Australiju.
Stigli su nakon što su evropski doseljenici koji su išli ka rudnicima zlata u središtu kontinenta shvatili da im treba novi način transporta zaliha. Zbog mekog pijeska i vrućine konji nisu mogli obaviti posao pa je donesena odluka o uvozu deva. Ali kada su deve stigle u Australiju, doseljenici su shvatili da nemaju iskustva sa njima. Trebali su im stručnjaci.
Afganistanski goniči deva su ubrzo počeli pristizati morem u luke kao što su Fremantle, Port Pirie i Port Augusta. Između 1860. i 1930. oko 20.000 deva je otpremljeno u Australiju. Od tri vodiča deva koji su prvi stigli 1860. godine, dvojica su bili muslimani a jedan hindus.
Kamileri bi nosili zalihe naseljenicima koji su radili u rudnicima zlata u centralnoj Australiji, vodeći ekspedicije između udaljenih stanica za stoku i ovce i tražeći izvore vode za putnike. Usput bi takođe postavljali skladišta zaliha, ponekad podižući džamije pored malih potoka ili laguna. Ovaj naporan posao bio je neophodan za razvoj australskih željeznica i rudarske industrije.
Temperature u australskom zaleđu su iznenađujuće raznolike, prosječno do 38 stepeni u ljetnim mjesecima a redovno padaju ispod nule tokom zimskih noći. Vodiči bi bili odsutni mjesecima, ostavljajući svoju djecu da ih čuvaju njihove žene, koje su često bile mještanke.
Njihov tragovi osjećaju se diljem moderne Australije, kako u većim gradovima poput Adelaidea, gdje su osnovali Centralnu džamiju tako i u udaljenijim regionalnim centrima poput Broken Hilla.
Ghan, poznata australijska željeznička pruga duga 3000 km koja prolazi između sjeverne i južne obale, dobila je ime po afganistanskim devama. Poput one željezničke linije, ranije nazvane The Afghan Express, kamileri su prešli najteži teren Australije. “Mora da je to bio prilično težak posao”, kaže Bobby. “Nekoć su ispuštali vodu oko drveća u velikim čeličnim kontejnerima. Kad su se vratili, znali su gdje je voda.”
Bobby, koji ima ženu i tri kćeri, direktan je potomak kamilera koji su se nekada proslavili u Broken Hillu i jedan od posljednjih u svojoj generaciji. Bobbyjev otac, Shamroze Khan i djed po majci, Zaidullah Faizullah, bili su uspješni vodiči kamila i klanjali su u džamiji koju Bobby sada nadgleda. Nakon što je posljednjih 30 godina proveo sa kamilama, postao je najpoznatiji glasnogovornik svojih predaka, vodeći u obilaske džamije i dajući povremene intervjue zainteresiranim novinarima.
Veliki dio svog istraživanja provodi prekopavajući po porodičnim fotografijama i razgovarajući s rođacima, za nešto za šta se zainteresirao nakon što su mu se radoznali autsajderi i muslimani koji su prolazili kroz grad stalno obraćali za informacije. Pomogao je u otkrivanju poglavlja australijske historije koje uključuje prve valove islama u zemlji.
Većina kamilera koji su stigli u Australiju bili su muslimani suniti i digli su prve džamije u zemlji, od kojih su mnoge izgrađene stotinama kilometara daleko od glavnih centara. Prvu, Marree džamiju, izgradili su još 1861. godine i nalazi se skoro 600 km od Adelaidea, najbližeg većeg grada. Više ne postoji na izvornom mjestu.
Danas je lokacija džamije i dalje nepoznata, no neki vjeruju da je postoje fotografije snimljene 1950-ih godina. Njena replika kasnije je izgrađena za turiste u Marreeju, iako ne na tačnom mjestu originala. Bobbyjev djed, koji je umro 1962., bio je posljednji praktikant džamije u Broken Hillu, ali ni on ni Bobbyjev otac nisu učili mlade njihov maternji jezik, urdu, koji bi Bobby slušao dok su noću zajedno sjedili oko logorske vatre. Također nisu prenijeli svoju vjeru ili vjerske običaje. "Problem je bio u tome što smo bili premladi i što su oni bili zaposleni", kaže Bobby. “Upravo smo nastavili s australskim načinom života.”
Ali rani muslimani Broken Hilla jesu poučili Bobbyja kako klanjati dženaze. Pomogao je pokopati svog djeda i pobrinut će se da njegova i ženina dženaza bude po islamskim običajima. "Imamo svoj dio na našem groblju", kaže on. “Bit ćemo pokopani na isti način na koji su pokopani stari Afganistanci, i moja mama i tata. Ja imam svoju parcelu vani, a moja žena ima svoju.”
Početkom 1900-ih u Broken Hillu je živjelo oko 400 kamilera. Živjeli su u dva logora smještena na sjevernoj i zapadnoj periferiji grada. Svaki logor je imao džamiju, ali je netaknuta ostala samo sjeverna džamija u kojoj je Bobby domar. Sjeverna džamija danas uglavnom funkcionira kao muzej, tako da otprilike 15 muslimanskih porodica Broken Hilla moli u Almiraj Sufi & Islamic Study Centru, koji je otvoren 2013. godine. Sadrži sobu za molitvu, biblioteku i prostore za učenje, veliku knjižaru i pekaru.
Predvođeni Murshidom FA Alijem ElSenossijem, Libijcem koji je stigao u Australiju 1990-ih, osnivače studijskog centra privukla je prilika da osnaže duhovnu ostavštinu koju su započeli kamileri prije gotovo 200 godina. "Islam kaže da je voda simbol znanja", kaže dr. Abu Bakr Sirajuddin Cook, istraživač u studijskom centru, za Midle East Eye. "Gdje je bolje imati izvor vode nego u pustinji?"
Osim što povremeno predvodi molitve i petkom drži hutbu u studijskom centru, dr. Cook istražuje širu islamsku historiju Australije. Do sada je bilo malo istraživanja o devama i ranijim muslimanskim posjetiteljima Australije, kao što su trgovci iz današnje Indonezije.
Manje je lako pratiti putovanje deva od potkontinenta do njihovog dolaska u australske luke. Migracija u Australiju u to je vrijeme bila jako kontrolirana, ali dokumenti kao što su kartice odlaska i dolaska su na jezicima poput urdu, farsi, arapskog i engleskog, što znači da istraživači moraju biti višejezični. "Imamo sve te zapise na mjestima kao što su Port Augusta i Fremantle, ali pristup im je težak", objašnjava dr. Cook.
Mnogi vodiči vratili su se u svoje domovine nakon godina rada u Australiji, jer su im diskriminatorni imigracijski zakoni zabranjivali naturalizaciju. No drugi su zasnovali porodice s mještanima. Posebno su česti bili brakovi s Aboridžinima. "Budući da su deve poticale iz pretežno plemenske kulture, postojalo je obostrano razumijevanje s autohtonim Australcima", kaže Cook.
Kako su željeznice i ceste koje su deve pomogle izgraditi počele povezivati sve veći dio Australije, potreba za devama i njihovim vodičima se smanjivala. Mnogi su, poput oca Bobbyja Shamrozea, počeli raditi u rudnicima. Drugi su našli posao na stanicama za ovce i goveda koje su prethodno opskrbljivali hranom i vodom. "Posljednji konvoj deva za koji znam završio je 1929.", kaže Bobby. “To je bio sultan Aziz. Odvezao je posljednji teret s Broken Hilla do mjesta zvanog Durham Downs. Tada je imao 79 godina.” Gotovo 100 godina kasnije, povijest kamilera poput sultana Aziza, Zaidullaha Faizullaha i Shamroze Khana sačuvana je u džamijama, na muralima i spomenicima diljem Australije. Mali podsjetnici na nedovoljno cijenjeno poglavlje australske historije.
