Kada se priča o 1980-ima, mnogim nostalgičarima bude toplo oko srca. Bilo da se radi o kultnim reklamama, detektivskim tv serijama ili muzici, mnogo toga što je bilo popularno u tom desetljeću ugodno je i u današnje vrijeme. Jer tada su ljudi još uvijek imali drskosti – neodoljive, vesele smjelosti.
Najbolji primjer za to bila su dva rođaka iz Izraela koji su producirali niz kino blockbustera kao što su "Popsicles" u svojoj domovini 1960-ih i 70-ih: Menahem Golan i Yoram Globus. Godine 1979. kupili su manji američki nezavisni filmski studio Cannon i počeli tresti Hollywood.
Olakšati stvari umjesto da samo pričate o njima, zabavljati se, odvažiti se, ne razmišljati previše i oklijevati - a kad ste u nedoumici, ne marite za "dobar ukus", takav je bio duh Cannona, čija je hiperdinamičnost boss duo dobio je nadimak " The Go-Go Boys". Jer brzina i hrabrost proizvođača Cannona bili su jednako legendarni kao i njihova neobuzdanost, piše Die Welt.
Na filmskom festivalu u Cannesu njih su se dvojica pojavili u jogging kostimima umjesto kravata i sakoa, naručivali su kutije s kineskim rezancima u svoje sobe umjesto "fancy-schmanzy večera" (Golan), a na filmsko tržište upadali su čak i prije nego što su odgovarajući filmovi uopće snimljeni ili čak i prije nego što je scenario bio dostupan.
Tek tada su filmovi krenuli u produkciju, često s nižim budžetima nego što je prvobitno dogovoreno s investitorima. Ako filmovi nisu dobro prošli u kinu, to i nije bilo tako loše, jer su Golan i Globus već unaprijed skupili dovoljno novca, a njihova je roba bila idealna i za sekundarnu eksploataciju na brzorastućem i unosnom video tržištu na vrijeme.
Dok je Globus vodio finansije, Golan je bio Cannonov kreativni um. Radio je kao producent, scenarista i reditelj s nezadrživom, naelektriziranom (ali za neke od njegovih zaposlenika i vrtoglavom) energijom.
Spontanim odlukama Golan je u nekoliko minuta davao zeleno svjetlo čitavim filmskim projektima, od kojih je za većinu bio uvjeren da će biti najveći svih vremena i skupiti puno Oscara. Dok su veliki odbori sedmicama ili mjesecima raspravljali o idejama u etabliranim, velikim filmskim studijima, kamere u Cannonu već su radile.
I ono što se snimalo bilo je divlje – Cannonu se pridjev "suptilan" činio nepoznat. Kreatori su se dosljedno oslanjali na "Sex & Crime", motiv koji je uvijek bio pouzdan u kinu. Budući da su etablirane zvijezde obično bile preskupe za njih, izgradili su vlastite likove: Chuck Norris i Jean-Claude van Damme bili su među najuspješnijima. Iako je njihov glumački talent bio skroman, uvijek su udarali jače, preživljavali su eksplozije i ubijali čitave vojske neprijatelja - uvijek s hladnom crtom na usnama.
Norris se probijao kroz vijetnamsku džunglu u filmovima "Nestali u akciji" i posalo teroriste tamo gdje im je mjesto u "The Delta Force" i "Invasion USA". U "Krvavom sportu" Van Damme je obarao sve protivnike, Michael Dudikoff postao je "American Ninja". Veteran Charles Bronson uhvatio se u koštac s uličnim bandama u nekoliko nastavaka filma "Death Wish", a TV zvijezda Richard Chamberlain parodirao je Indianu Jonesa u "Quatermainu".
Cannon je prihvatio i druge trendove tog vremena: na primjer, film o breakdance plesu “Breakin'” bio je vrlo uspješan. Stvorili su i neke respektabilne klasike poput „Runaway train“ s Jonom Voightom, koji je osvojio Zlatni globus i bio nominiran za nekoliko Oscara. Cannon je proizveo na stotine filmova.
“Go-Go Boysi” godinama su čpolučili ogroman uspjeh ali su se u jednom trenutku previše zanijeli. Pokušali su s velikim produkcijama, budžeti su postali previsoki, a snimalo se previše filmova u isto vrijeme. Rođaci su se posvađali i otišli svaki svojim putevima 1990-ih. Ostali su njihovi brojni filmovi koji su odavno postali “kultni” i brojne anegdote o njihovom nekonvencionalnom nastanku.
