Na svoj 16. rođendan mladi Ivan (1530–1584) vodio je izolirani život u moskovskom Kremlju. U dobi od tri godine izgubio je oca, velikog vojvodu Ivana III. a pet godina kasnije umrla mu je i majka Jelena. Plemićke porodice borile su se za vlast a u tim je igrama mladi Ivan bio samo marioneta. Činjenica da je bacao žive mačke s krovova palače dala je naslutiti ono što slijedi.
Kada je imao 16 godina Ivana je moskovski metropolit Makarije okrunio za cara, u januaru 1547. Istina je da su ruski vladari prije njega koristili tu titulu kako bi naglasili svoje pravoslavlje ali ovaj put je manifestacija iskorištena da se kaže kako su Ivan i Rusija nasljednici Bizantskog Carstva, koje je palo 1453. godine.
Kako bi se legitimirao kao božji vladar, Ivanu su bili potrebni i vanjskopolitički uspjesi. Uz potporu "izabranog vijeća" odanih pouzdanika, ciljao je je na Kazanj, državu koja je s jedne strane blokirala srednji tok Volge, a s druge put do Sibira. Nekoliko su puta kazanjski Tatari pokazali koliko su opasni.
No, Kazanj je trpio česte promjene vlasti, 19 u 115 godina. Nakon što je jedan kan 1519. umro bez djece, dogovoreno je da njegove nasljednike imenuje han krimskih Tatara, pod uslovom da Moskva odobri promjenu. Sve je to bilo okončano 1545. godine kada je Moskva svrgnula dotadašnjeg kana. Ivan je nakon toga poveo vojne pohode 1547. i 1549. godine ali bezuspješno.
Zbog toga je odlučio provesti određene reforme. Monopol visokog plemstva na visokim zapovjednim mjestima u vojsci bio je ukinut i stvorena je stalna snaga od 3000 Strelitzena (strijelaca), koji su bili opremljeni savremenim vatrenim oružjem i plaćeni od države. Osim toga, na području Moskve uspostavljena je straža od 1550 ljudi. Te su jedinice činile jezgru vojske s kojom je Ivan ponovno krenuo na Kazanj 1552. godine.
Ovaj put tome su prethodile opsežne pripreme. Ivan je kao bazu dao sagraditi drvenu utvrdu na zapadnoj Volgi, preko puta Kazanja. Prvo je armija krimskih Tatara poražena kod Tule, a zatim je opsada Kazanja započela krajem avgusta. Rusi su pucali iz 150 topova. Rudari su kopali tunele i rušili dijelove utvrda.
Nakon uništenja gradskog vodovoda, 2. oktobra uslijedio je posljednji napad. Sutradan je car pobjednički ujahao u Kazanj i napravio ono zbog čega je nazvan "strašni/grozni". Veći dio stanovništva masakriran je ili deportiran u ropstvo, a grad su tada naselili Rusi.
Pobjedom nad "islamskom Hordom" Ivan je mogao impresivno demonstrirati svoj novi način vladavine. Sljedećih nekoliko godina pokazalo je što to znači. Kao u igri domina, drugi su mu se na donjoj Volgi i u Sibiru pokorili; samo su krimski Tatari uspjeli osigurati svoju nezavisnost i ostali su opasni susjedi sve do 18. stoljeća.
Za Rusiju je, međutim, put u Sibir bio sada otvoren. Kad se Ivan vratio u Moskvu, "ljudi su bili oduševljeni što su ga vidjeli u svoj njegovoj slavi“. To se, međutim, uskoro promijenilo. Paranoičnim progonima, masovnim pogubljenjima i razornim ratovima, car je ubrzo zaista postao "strašni".
