Sjenke u maskirnim odorama naoružane puškama trče prema kući. Bljesak i prasak, dvojica ili trojica muškaraca iz američke elitne jedinice Seal trče stepenicama i ugledaju bradata čovjeka na vratima i ženu koja stoji ispred njega. Opet se začuje prasak i bljesak a onda se čovjek sruši na pod.
Tako je opsisana smrt šefa Al-Kaide Osame bin Ladena u noći sa prvog na drugi maj 2011. oko dva sata po lokalnom vremenu u Abbottabadu u Pakistanu. No, snimke nisu stvarne, one su samo animacija kojima novinari i reditelji ilustriraju neku scenu. Ovaj put "Operaciju Neptunovo koplje". Ali ni desetljeće kasnije još uvijek se sa sigurnošću ne zna šta se zaista dogodilo te noći.
Ono što paradoksalno zvuči, u stvarnosti je fenomen s kojim se susrećemo u brojnim senzacionalnim događajima u novijoj historiji. Previše informacija, a premalo saznanja. Postoji najmanje šest verzija Osamine smrti, sve opisane od strane upućenih.
Prva je službena verzija, koju je tadašnji američki predsjednik Barack Obama površno objavio u Bijeloj kući sedam sati nakon događaja i koju je Pentagon potkrijepio detaljima u danima koji su slijedili. Četiri američka helikoptera ušla su u ciljno područje. Jedan od njihova dva helikoptera po prilasku meti je oštećen.
Komandosi su upali i ušli u kuću kojoj je živio Osama. Osama je u svojoj sobi imao pušku i pištolj, a u njega je pucano kad je posegnuo za njima. Cilj je zapravo bio odvesti ga u zarobljeništvo živog, ali sigurnost američkih vojnika imala je prioritet.
Šest mjeseci kasnije objavljena je knjiga bivšeg specijalca Chucka Pfarrera "Seal Target Geronimo", koji je djelovao 1980-ih. Rekao je da je razgovarao s nekoliko sudionika operacije. Cilj je bio zarobiti Bin Ladena ali je on posegnuo za oružjem. Obama je prerano najavio uspjeh operacije, inače bi i drugi traženi teroristi mogli biti ubijeni ili uhapšeni.
Godine 2012. Matt Bissonnette objavio je knjigu "Nema lakog dana" pod pseudonimom "Mark Owen"; zapravo je sudjelovao u operaciji u Pakistanu. Prema njegovim riječima, neki SEAL-ovci pucali su na Osamu dok su trčali stepenicama. Kad su ušli u sobu nekoliko sekundi kasnije, Osama je ležao ozlijeđen na podu ispred njih; imao je dva komada oružja kraj sebe. Dva specijalca, uključujući Bissonnettea, tada su mu pucala u prsa, ubivši ga. Budući da je knjigu objavio bez dopuštenja, sav njezin prihod morao je ustupiti američkoj vladi: 6,8 miliona dolara.
Knjiga „The Finish. Ubistvo Osame Bin Ladena” novinara Marka Bowdena još je jedna u kojoj se piše o ubistvu šefa Al Kaide. Prema njegovim riječima, američki predsjednik izdao je tajno naređenje za ubistvo. Osama je trebao, ako se želio predati, vojnike dočekati “go i na zemlji". Budući da se to nije moglo očekivati, zapravo je bila naređena pucnjava na Osamu.
U februaru 2013., Robert O'Neill anonimno je dojavio da su on i njegov suborac lično pucali u Osamu; meci su ga pogodili u glavu. Krajem 2014. procurilo je ime O'Neilla, koji je potom više puta javno priznao da je ubio Osamu.
Na četvrtu godišnjicu akcije, 2015. godine, Seymour Hersh objavio je poduži članak pod naslovom "Ubistvo Osame bin Ladena" u London Review of Books. U članku je optužio američkog predsjednika da laže. Prema njegovom pisanju, Osama je zapravo sjedio u kućnom pritvoru pakistanske vlade u Abbottabadu. Napad specijalaca nije bio iznenadni munjeviti napad već igra osmišljena da ga se riješi. Washington je zaigrao igru i ubio šefa Al-Kaide, što je Pakistan i želio.
Uz ovih šest potpuno nespojivih verzija, postoji i niz drugih, koje su često čiste teorije zavjere.
Bivši američki predsjednik Donald Trump takođe je širio teorije zavjere nakon što je 4. oktobra 2020. podijelio tweet u kojem je stajalo da je Osama još uvijek živ i da je u Abbottabadu ubijen njegov dvojnik.
