Okolnosti vezane uz smrt Federica Garcíe Lorce i gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci ostaju jedna od velikih misterija novije španske historije.

Rođen 1898. u bogatoj porodici u gradu blizu Granade, ubrzo je postao talentirani muzičar, pjesnik i dramaturg koji je punio pozorišta. Njegova je osobnost bila toliko zarazna da je čak i mladi Salvador Dalí, koji je Lorcu upoznao na fakultetu, pobjegao od njega kako bi se privatno borio protiv svoje ljubomore zbog karizme pisca rođenog u Granadi.

Kad je bio u ranim tridesetima, Lorca je već bio jedan od najomiljenijih i najuticajnijih živućih španskih pisaca. Zajedno sa svojim književnim saputnicima, Generacijom '27, revitalizirao je špansku poeziju, usklađujući umjetničke inovacije ostatka Evrope s folklornom tradicijom Španije, posebno onom svoje rodne Andaluzije.

Čileanski pjesnik Pablo Neruda napisao je o svom prijatelju Lorci: "Nikada nisam vidio gracioznost i genijalnost, krilato srce i kristalni vodopad, da se spoje u bilo kome drugom kao što su to učinili u njemu."

Nekoliko dokumenata sugerira da je García Lorca bio progonjen zbog svojih uvjerenja, u kojima ga opisuju kao "socijalistu i masona", o kojem su kružile glasine o "homoseksualnim i abnormalnim praksama". Stoga je nakon što je policija izvršila dvije pretrage njegovog doma u Granadi, postalo jasno da Lorcina sigurnost nije ni izbliza zagarantovana.

Takođe, 20. jula uhapšen je njegov zet, novoizabrani gradonačelnik grada. Njegov mandat trajao je samo deset dana. Ubrzo nakon toga, skupina falangista pojavila se u porodičnoj kući Lorca i bacila pjesnika niz stepenice, a zatim zavezala Lorcinog vrtlara za drvo i pretukla ga. Lorca je bio prestravljen, a dodajući ovome zavist koju je njegov uspjeh potaknuo izvan njegove sklonosti vrijeđanju konzervativne buržoazije Granade, činilo se izvjesnim da će se prije ili kasnije vojnici vratiti po, kako su neki od njegovih klevetnika nazvali, "pedera sa leptir mašnom”.

Sutradan se sakrio u kući Luisa Rosalesa, 26-godišnjeg pjesnika koji ga je volio iako je i sam bio pristaša ustanka. Bila je to Španija olujnog i nesigurnog vremena, labirint ličnih i ideoloških veza i osveta.

Bilo je to i vrijeme kada su se izdaje umnožile, što je i okončalo Lorcin život. Iako postoje različite verzije o tome ko je krivac, tako mnogi nagađaju gdje mu je grob.

U augustu 1936. godine, samo mjesec dana nakon izbijanja građanskog rata, agenti su opkolili kuću u kojoj se skrivao García Lorca, dok su njegovi prijatelji pokušali intervenirati u njegovu korist. García Lorca je uhapšen i automobilom odveden u područje blizu mjesta poznatog kao Fuente Grande. Bila je noć bez mjesečine i on nije bio sam pod tamnim andaluzijskim nebom, pratilo ga je pet vojnika u pratnji još tri zatvorenika, dvojice anarhista i školskog učitelja.

Svjetla dvaju automobila osvijetlila su skupinu dok su se spuštali niz nasip u obližnje polje prošarano stablima maslina. Vojnici su nosili poluautomatske pištolje Astra 900 i njemačke puške Mauser. Četvorica zarobljenika već su znala da će umrijeti. Bio je 19. august 1936. godine.

U nizu dokumenata sabranih u knjizi pod naslovom “Ljeto 36. u Granadi”, koju je napisao Manuel Titos Martínez, istraživač andaluzijske ekonomske historije, s diplomom filozofije i književnosti i doktor historije, navodi se da je “pogubljen odmah nakon što je priznao, i tamo je pokopan, u vrlo plitku grobnicu”. Valja napomenuti da od njega nikada nisu izneseni detalji o sadržaju njegovog priznanja.

Naposljetku, od 2009. godine učinjeno je nekoliko pokušaja da se locira grobnica u kojoj se vjeruje da leži piščevo tijelo, no arheolozi su do sada imali malo uspjeha u svojoj misiji.