U osvit velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, na današnji dan, 16. maja 1992. godine, dok su se prve zrake izlazećeg sunca probijale kroz krošnje drveća i obasjavale još uspavani Bihać, podno Plješevice odjeknulo je niz snažnih eksplozija. Velik broj pospanih i zbunjenih građana izišao je na ulice i u čudu gledao u s,jetu davno napuštenog sela Baljevac.

Iako nisu očima vidjeli šte se dešava, znali su da velikospski agresor, već tada ogrezao u zločinu i krvi, uništava kompleks Aerodroma Željava, tada jednog od najmodernijih vojnih aerodroma, bivše države. Shvatili su kako postoji velika vjerovatnoća da bosanske patriotske snage zauzmu ovaj aerodrom, čime bi se uveliko ugrozila i omela realizacija velikosrpskog zločinačkog plana. Serija eksplozija izazvana je u pet sati i trideset minuta s više od pedeset tona razornog eksploziva. Piste su minirane u razmacima od 50 do 100 metara, u cik-cak rasporedu.

Rušenje objekta bilo je znak da se konačno urušava i čitava država koja je od početka bila postavljena na nezdravim temeljima. Zapravo, s pravom možemo sumnjati da je bivša država zamišljena kao prijelazna faza od zajedničke ka čisto srpskoj hegemonističkoj državnoj tvorevini. Bilo kako bilo, tih dana građani Bihaća mogli su čuti i osjetiti kako u prasku, dimu i prašini nestaju milijarde dolara koja su desetljećima izdvajana od zalogaja polugladnih i napaćenih građana SFRJ. Bivši aerodrom Željava, smješten ispod i unutar same planine Plješevice, slovio je za najveći podzemni aerodrom bivše Jugoslavije, čija je grandioznost izazivala strahopoštovanje kako domaće, tako i svjetske javnosti.

Aerodrom su sačinjavali pet pista i četiri tunela visokih osam, širokih trideset metara, dugih tri i po kilometra. Teško je vjerno opisati ovaj aerodrom, jer je pristup bio omogućen samo odabranim kadrovima. Služba u Željavi smatrana je posebnom čašću i samo najbolji stizali na ovaj aerodrom.

Ideja o izgradnji aerodroma nastala je 1948. godine. Najprije su urađeni projekti, izvršen izbor strateški najpovoljnije lokacije a potom se krenulo i s izvođenjem radova koji su trajali punih dvadeset godina. Operativno, aerodrom je pušten u upotrebu 1967. godine. Za potrebe izgradnje utrošeno je 4,5 milijardi ondašnjih američkih dolara.

Ivan Prša, oficir bivše JNA, potpukovnik avijacije, pričao je da vojni aerodrom Željava ima posebnu vrijednost, jer je najvećim dijelom izgrađen pod Plješevicom s kompletnom infrastrukturom. Smatralo se da je na ovakav način moguća odbrana od taktičkih nuklearnih udara.

“Dakle namjena aerodroma i avijacije je bila zaštiti zračni prostor bivše Jugoslavije zapadno od linije Sarajevo-Osijek i zato je bio jedan od najmodernijih i najjačih jer je trebao da odgovori u varijanti zapadne i istočne agresije. Pokriven velom tajne, nije se moglo lako ući unutra. Samo su odabrani ulazili u sam podzemni objekat tako da, jednostavno, još se u javnosti ne zna šta je bilo na aerodromu Željava i koje tajne krije. Činjenica je jedna – bila je to jaka aviobaza sa pedesetak aviona. To je nešto kao američki nosač aviona i zaista je bila velika vatrena snaga za odbranu zračnog prostora bivše Jugoslavije”, naglasio je. 

Rušenjem i devastacijom aerodroma Željava načinjena je neprocjenjivo velika materijalna i ekološka šteta, pa je svaka ideja o rekonstrukciji bilo kog obima ograničena nedostatkom potrebnih materijalnih sredstava. U neposrednoj blizini aerodroma nalazila se i linija razdvajanja, pa je cijelo područje gusto minirano, a danas je pogodno za ilegalnu migraciju.