U posljednja dva mjeseca rukometaši i fudbaleri Novog Pazara bili su izloženi fašističkoj atmosferi koju su kreirali četnički raspoloženi navijači Partizana i Crvene Zvezde.
Da je kap prelika čašu svjedoči odluka Uprave RK Novi Pazar, koja je odlučno istrajala u oduluci da istupi iz Rukometne lige Srbije, u kojoj se prema njihovim riječima više ne osjećaju sigurno.
Ovaj potez naišao je na odobravanje Bošnjaka Sandžaka, posebno onih nešto starijih, iz čijeg sjećanja još uvijek nisu "izlapila" dešavanja iz 1993. godine, kada su srpski nacionalisti okupljeni oko FK Prištine, na čijem čelu se tada nalazio srpski ratni zločinac i istaknuti kriminalac Željko Ražnatović Arkan, planirali izazvati nerede i sukob u Novom Pazaru.
Svemu je prethodilo provociranje od strane srpskih navijača i pratnje zločinca Arkana.
Navijači Novog Pazara, ali i ostalih građani ovog grada, u danima nakon završetka utakmice proživljavali su različite torture o kojima postoje zapisi.
U knjizi "Sandžak bez Bošnjaka - velikosrpski zločinački plan", autora Džemaila Halilagića može se pronaći i izjava jednog od privednih navijača Novog Pazara.
“Uveli su me u kancelariju kod komandira Ravića. Tu su bila još četvorica u uniformama i jedan u civilu. Odmah su me s leđa udarili u glavu, a kada sam pao opet su me tukli po glavi. Ravić me pitao da li znam ko je on? Kada sam rekao da ne znam, opsovao mi je tursku majku i rekao da ću videti ko je on. Udario me u lice, a ja sam udario u orman, pa pao.
Šutirali su me u glavu i u stomak dok sam ležao na podu. Milicioner Dragan je tražio od komandira da me prepusti njemu, da mi on pokaže Tursku. Ispustio je krik kao karatista i pokušao da me udari nogom u prepone. Izmakao sam se i on je udario u orman. Pala je vaza sa cvećem. Na to je komandir Ravić povikao na njega što pravi đubre, izbacio ga napolje, a mene gađao pokslom i uz psovanje turske majke naredio mi da pokupim prosuto. Sagnuo sam se, a neko me je šutnuo u leđa. Pao sam. Nastavili su da me udaraju.
Kasnije su me odveli kod inspektora Rosića. Tu je bio jedan sa zvezdicama. Taj me ispitivao ko je vođa navijača. Naredio mi je da skinem patike, da legnem i da stavim ruke na leđa. Vezao me lisicama, uzeo gvozdenu stolicu, postavio je iznad mene i seo. Udario me američkim pendrekom po tabanima. Onda mi je naredio da ustanem i vezao mi lisice spreda. Šutirao me nogom u stomak i šamarao po licu. Pukao mi je film, hteo sam da se bacim kroz prozor. Onesvestio sam se pa su me polili vodom. Onda je Rosić rekao da vode bitangu jer neće ništa da prizna.”
Istraživački tim Fonda za humanitarno pravo Beograd radio je decidno istraživanje o torturama kroz koje su prolazili navijači kluba iz Novog Pazara. Svi sagovornici Fonda navodili su višečasovno batinanje.
Na listi prepoznatih službenih lica koji su nad njima vršili torture nalazili su se komandir SUP-a Miro Ravić, Goran Rosić, Slavomir Tošić, Nedžad Avdović, Momir Biševac, Ćirković, Tasa i Dragan.
