Sredinom 20. stoljeća Singapur je bio samo siromašan otok. Malezija je regiju smatrala "nespojivom" s njezinim težnjama, a Malezijci su je odlučili prepustiti sudbini. Oko dva miliona Singapuraca tada je živjelo na tom području koje je bilo među najsiromašnijim u Aziji. Ali nešto više od pola stoljeća kasnije, praktično nova nacija koja je doslovno počela od nule postala je jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, ukorijenjena u prosperitetu i s obećavajućom budućnošću.
Singapur je otkrio britanski oficir Sir Stamford Raffles 1819. godine, koji je uspostavio otok kao ključno središte britanske trgovine, a kasnije i britansku koloniju, koja je cvjetala kao središte između Azije i Evrope. Nekada ribarsko selo, Singapur je izvorno bio poznat kao luka Temasek ili "Morski grad", a preimenovao ga je u "Lavlji grad" (Singapur) princ Parameswara, osnivač sultanata Malacca. Tokom Drugog svjetskog rata, Japan je napao otok između 1942. i 1945., kada su ga ponovo zauzeli Britanci.
Nakon završetka svjetskog sukoba, Singapur je dobio status britanske kolonije, odvojene od Penanga i Malacce. No pobunama se često počela tražiti nezavisnost, pa je Britanija 1959. priznala autonomiju države Singapur unutar Commonwealtha, što joj je omogućilo postizanje pune nezavisnosti 1963. godine, kada se pridružila Federaciji Malaje. Opet je došlo do nesuglasica pa je malezijska federalna vlada napustila otok.
Bila je 1965. godina kada je putovanje Singapura počelo. Ogroman izazov za otok od nešto više od 700 četvornih kilometara s velikim siromaštvom, pretjeranom razinom nezaposlenosti, svakodnevnim društvenim napetostima i nedostatkom prirodnih resursa. Lee Kuan Yew, prvi premijer u historiji zemlje, pokrenuo je radikalnu transformaciju ekonomskim, društvenim i političkim reformama. Duže od tri desetljeća obavljao je tu dužnost i poznat je kao arhitekta "ekonomskog čuda".
Među mjerama njegovih prvih programa bilo je otvaranje radnih mjesta i izgradnja društvenih stanova, socijalna politika i stroga kontrola privatnog života, kao i suzbijanje individualnih sloboda koje je uključivalo pritvaranje protivnika ili primjenu kazni.
Provedene su i stroge antikorupcijske politike (postizanje čiste i pouzdane vlade) i promovisan visoko konkurentan obrazovni sistem, koji je pripremao stanovništvo za ono što se smatralo "poslovima budućnosti" koji su uključivali visoko poznavanje tehnologije, što je poticalo učinkovit rad i kulturu disciplinovanog rada.
Tako je Singapur postao visoko regulisana i učinkovita država, s jasnim i strogim zakonima za održavanje reda i mnogi javnih stanova kako bi se osiguralo da svi građani imaju mjesto za život. S druge strane, postao je luka bez poreza, što je privuklo investicije i strane kompanije te potaklo dolazak banaka i tehnoloških kompanija. Singapur se može pohvaliti i zavidnim sistemom metroa i cestovnog prevoza, kao i lukom svjetske klase.
Sva ova transformacija je značila da je Singapur, šezdeset godina nakon što ga je Malezija "napustila“, zemlja s najvećim GDP-om po glavi stanovnika u Aziji i s jednim od najvećih na svijetu. Takođe ga se smatra jednim od najsigurnijih, najčišćih i najorganizovanijih gradova na planeti, a njegov aerdorom (Changi) smatra se najboljim na svijetu. Po bogatstvu ispred njega su samo mjesta poput Luksemburga ili Katara.
Singapur je danas privukao firme poput Googlea, Facebooka i Tesle, konsolidirajući se kao tehnološko središte i središte biomedicine, robotike i digitalne trgovine. “Biser Azije” više nije pun oronulih kuća ili siromašnih ulica, već nebodera, privatnih aviona i ljudi pristojne kupovne moći, toliko da je prema Economist Intelligence Unitu mjesto koje proizvodi “najviše milionera i najskuplje mjesto za život".
