"Ovo je korak potreban da postanemo najveća kuća na svijetu." Riječi je 2014. godine izgovorio Henry Juszkiewicz, tada izvršni direktor kompanije za izradu električnih gitara Gibson, nakon što je najavio kupovinu Philipsovog odjela za audio i video.

Četiri godine kasnije, Gibson je bankrotirao i prešao u ruke giganta rizičnog kapitala KKR.

Neuspjeli posao s Philipsom je Gibson Brands koštao 135 miliona dolara. Prodaja gitara u Sjedinjenim Državama pala je u prethodnih 10 godina, navodi Music Trades. Washington Post je 2017. proglasio "polaganom smrću električne gitare", a Eric Clapton je jednu konferenciju za štampu završio riječima kako "možda moramo prihvatiti da je gitara gotova".

Porast hip hopa i drugih muzičkih stilova daleko od tradicionalnih instrumenata bio je, za mnoge analitičare, razlog zašto su legendarne američke firme za električne i akustične gitare poput Gibsona, Fendera ili Martina bilježile pad prihoda iz godine u godinu. Zbog toga je Juszkiewicz pokušao diverzificirati posao Gibson Brandsa.

Gibson je nastao krajem 19. stoljeća kao proizvođač mandolina i izumili su električnu gitaru 1936. godine, kada je jazz muzičar Charlie Christian želio pojačati njezin zvuk. Od tada je njegovo ime povezano s historijom rocka.

Gibson je bio previše vrijedna marka da bi propao zbog čega je KKR preuzeo kontrolu u 2018. godini, iako je firma iz Nashvillea imala procijenjeni dug veći od 500 miliona dolara. Novi je vlasnik na čelo firme postavio Jamesa Curleigha, koji je bio predsjednik uprave Levi'sa i on je brzo pokazao svoju poslovnu sposobnost. Radio je tako da stogodišnja marka ne gubi ni trunku od svoje tradicije ali da, istovremeno, postane nešto moderno i poželjno i za nove generacije.

"Kad sam radio u Levi'su u Rolling Stoneu sam pročitao da će Gibson uskoro bankrotirati. To me jako pogodilo, tog sam vikenda počeo non-stop svirati gitaru Les Paul i sljedećeg sam sedmice odlučio stupiti u kontakt s novim vlasnicima firme. Imali smo nekoliko intervjua i ponuđena mi je pozicija da pokušam uskrsnuti marku. Za mene je to bilo nešto sentimentalno,” priča 54-godišnji Kanađanin.

Curleigh je krenuo obrnutim putem svog prethodnika i odlučio usmjeriti poslovanje kompanije na ono u čemu je najbolja – gitare. Hitno je bilo potrebno pojednostaviti poslovanje kako bi se Gibsoni (cijenama u rasponu od 1.000 eura do 10.000 eura) podijelili u dvije kolekcije: Originalnu, nadahnutu klasičnim modelima i Modernu, s kojom je moguće "igrati se s drugim materijalima, druge površine i boje... ili im čak dodati još žica", objašnjava Mat Koehler, voditelj razvoja.

U njihovoj tvornici u Nashvilleu stvorili su Custom Shop, svojevrsni laboratorij u kojem eksperimentiraju s novim prototipovima, a kupac može prilagoditi gitaru. U tvornici Bozeman u Montani nastavljaju s akustikom Gibsona.

Mnogi specijalizirani mediji odmah su pohvalili Gibsonov povratak kvaliteti. Ubrzo nakon toga, pandemija je pogodila SAD i izazvala neočekivani zastoj u proizvodnji Gibsona i ostalih marki. Ali još neočekivaniji je bio skok prodaje gitare. "Bit će to godina s najvećim opsegom prodaje u historiji marke", rekao je za The New York Times.izvršni direktor Fendera, glavnog Gibsonovog konkurenta.

“Rasli smo svake od ove tri godine, ali posljednja je bila puno značajnija. Tokom lockdowna ljudi su iskoristili priliku da rade ono što nikada nisu imali vremena, poput sviranja gitare”, objašnjava Curleigh.

To se odrazilo i na masovni porast korisnika aplikacije Gibson, zamišljene da pomogne ljudima da nauče svirati instrument pomoću mobitela.

Tvornice Gibson Brands ne samo da su se vratile u normalne aktivnosti, već su udvostručile kapacitet i povećale radnu snagu kako bi zadovoljile mnogo veću potražnju od očekivane. A firma je upravo kupila kompaniju Mesa Boogie pojačala kako bi muzičarima pružila potpuno iskustvo.

"Ova nam je pandemija ostavila više pitanja nego odgovora", zaključuje Curleigh, "ali je također jedno jasno stavila do znanja, s obzirom na ogroman postotak mladih kupaca koje imamo: gitarski i rock sastavi daleko su od nestanka."