Gotovo dvije milijarde muslimana na svijetu ramazan slave drugu godinu zaredom pod uticajem pandemije. Mjesec u kojem je objavljena sveta knjiga Kur'an je mjesec radosti ali u mnogim je zemljama radost umanjena zbog ograničenja uvedenih zbog pandemije.

Tako je Vlada Maroka odredila policijski čas od osam popodne do šest ujutro. Ova je mjera već postojala nekoliko mjeseci zbog virusa. No, uvodeći ga u osam popodne, a ne u devet, kao prije, vlasti su izbjegle okupljan ja u džamijama u vrijeme teravije. Ta je mjera izazvala puno negodovanja, a prije nekoliko dana zbog toga je došlo do sukoba u Tangeru između snaga sigurnosti i demonstranata koji su tražili da ipak prisustvuju teraviji.

U uvodniku marokanskog sedmičnika Telquel optužena je izvršna vlast jer se nije usudila direktno zabraniti masovna okupljanja u džamijama, nego posredno, putem policijskog sata. Time su pogođeni i restorani. Većina njih neće zaraditi ništa tokom ramazana. Na društvenim mrežama predlaže se da se po završetku ramazana konobarima ostavi bakšiš  ekvivalentan 30-dnevnom ispijanju kahve.

Proces vakcinacije u Egiptu je spor i haotičan: prema ministarstvu zdravstva vakcinisano je tek 0,3% stanovništva, u usporedbi s 11% u Maroku ili 42% u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. A kalendar je odlučio da ove godine u isto vrijeme tokom ramazana padaju i Vaskrs koptskih kršćana i treći nacionalni praznik Sham El Nessim, koji obilježava početak proljeća i koji se, dočekuje masovnim okupljanjima na otvorenom.

Ove su godine mjere prevencije u Egiptu mnogo opuštenije nego tokom prošlogodišnjeg ramazana. Nema policijskog sata, koji je bio od devet naveče. Sada vjernici mogu ići u džamije kako bi klanjali namaze i na teraviju ali bi to trebali raditi sa maskom, poštujući udaljenost i da svako donosi svoj tespih. Takođe, ponovo se otvaraju trgovački centri, restorani, kafići i hoteli ali su neka ograničenja i dalje ostala na snazi.

U Ujedinjenim Arapskim Emiratima, drugi ramazan u vrijeme pandemije donio je neke novine. Po prvi put restorani i kafići u Emiratima mogu služiti hranu i piće i bez potrebe za dobivanjem posebne dozvole. Do sada su one ustanove koje su željele nastaviti raditi tokom posta trebale odobrenje i morale su postaviti zavjese ili paravane kako bi sakrile zalogajnice jer je zabrana konzumiranja hrane i pića u javnosti, uobičajena u islamskim zemljama.

Baklave ili drugi tradicionalni arapski slatkiši u Bejrutu su dosgnuli astronomske cijene. Kilogram baklave doseže 150 eura po službenom kursu. Slastičarne su prazne, a gužva je samo u supermarketima koji prodaju subvencionirane proizvode. Libanska funta izgubila je 85% vrijednosti u odnosu na dolar.

Brutalna ekonomska kriza koja muči i Siriju i Liban ispraznila je džepove građana i police supermarketa. Za razliku od prošle godine, prve u pandemiji koju je obilježio strah od koronavirusa i povlačenje u domove kako bi se izbjegla zaraza, ovaj ramazan protiče u sukobima u trgovinama hranom i mjestima za distribuciju pomoći.

Prema podacima Svjetske banke 55% Libanaca palo je ispod granice siromaštva, dok je u Siriji 80% stanovništva takvo nakon desetljeća rata. Državni službenici zarađuju 10 eura mjesečno i jedva preživljavaju.

Kao i u Libanu, i u Siriji su građani koji nose masku manjina, ali, za razliku od Libana, gdje su libanske zdravstvene vlasti uvele policijski sat jer broj pozitivnih slučajeva raste i zatrpava bolnice, u Siriji je vlada popustila neke mjere.

Što se tiče Jordana, nakon više od dva mjeseca eskalacije infekcije, život se zaustavlja svaki dan od sedam popodne, kada započinje zabrana napuštanja kuće, do šest ujutro sljedećeg dana. Petkom policijski sat traje cijeli dan. Stroga ograničenja, koja se ukidaju samo od subote do četvrtka da bi se u sumrak i zoru moglo otići do najbliže džamije, trajaće cijelog ramazana.

Drugi ramazan pod pandemijom živi se na posve drugačiji način u Svetoj zemlji. Dok 1,8 miliona izraelskih muslimana (oko petine stanovništva) i 350 000 Palestinaca iz Jeruzalema noću izlaze na ulice slaveći sveti mjesec posta, na palestinskim teritorijima Zapadne obale i Gaze, širenje infekcije prisililo je lokalne vlasti na uvođenje noćnog policijskog sata za njegovih 5,5 miliona stanovnika, kao u susjednom Jordanu (10 miliona).

Ulice Istočnog Jeruzalema, a posebno Starog grada, u kojem se nalazi treće najsvetije mjesto u islamu, vratile su svečanu rasvjetu i lampione koje je izbijanje Covid-19 ugasilo u proljeće prošle godine. Džamija Al Aksa i Kupola na stijeni u to su vrijeme ostale zatvorene više od dva mjeseca.

Palestinci u Svetom gradu, integrirani pod okupacijom u izraelski zdravstveni sistem koji je pokrenuo kampanju ubrzanog vakcinisanja radi imunizacije, ponovno se sastaju na iftarima kod kuće ili u restoranima i hotelima, kojima mogu pristupiti s potvrdom o vakcinisanju.

U Palestini, kao i na većini Bliskog istoka, vakcinisanje jedva da je počelo. Do sada je na Zapadnoj obali imunizirano oko 120 000 ljudi, ne računajući palestinske radnike zaposlene kod Izraelaca i manje od 50 000 ljudi vakcinisanih u pojasu Gaze. Prvog petka ramazana, 10 000 vakcinisanih muslimana dobilo je dozvolu izraelskih vojnih vlasti da putuju sa Zapadne obale u Jeruzalem kako bi klanjali u Al Aksi.

Palestinska uprava uvela je policijski čas koji se ublažava samo subotom u trgovinama i javnim službama. U petak je zatvaranje potpuno, iako je kolektivni namaz dopuštena na otvorenim prostorima. Ostalim danima možete klanjati u džamijama, ali uz ograničeni kapacitet i mjere fizičkog odvajanja.