Bosna će biti građanska ili Gaza ? Ovu stravičnu izjavu sam čuo od Mire Lazovića, čovjeka kojeg uistinu poštujem i do čijeg mi je mišljenja uvijek bilo stalo. Ta je izjava data u intervjuu za neki podcast koji uređuje čovjek koji se živ razguli da svojim sagovornicima dokaže kako su Bošnjaci i Alija Izetbegović dijelili Bosnu i Hercegovinu.

Naime, nakon što se raspravljalo o Owen - Stoltenbergovom planu u Ženevi, kako se kaže u tom intervjuu, punih 15 dana i pošto ništa nije dogovoreno, bh. delegacija se vratila u Zagreb, odakle će prema Sarajevu. Sve vrijeme sa ovim bošnjačkom delegacijom su i tri hrvatska člana: Franjo Boras, Mile Akmadžić i Miro Lasić. Njihovu delegaciju su zvali: "Kako Tuđman kaže". Dok borave u hotelu Esplanada u Zagrebu Izetbegovića zove David Owen i traži da se vrate u Ženevu jer ima nešto važno da predstavi delegaciji. Izetbegović kaže da će se vratiti u Sarajevo jer u Predsjedništvu nema nikoga. "Vi idite ako želite", poručio je ostalima. I delegacija se vratila u Ženevu. Oven tada stavlja papir pred Lazovića, čitaju ga Pejanović, Ljujić-Mijatović i negoduju jer se od BiH predlaže unija tri republike. Owen kaže delegaciji: "Nemojte se ljutiti na mene, nije to moj plan, već Tuđmanov i Miloševićev, a oni vas čekaju u vili udaljenoj 15 kilometara od Ženeve, pa to njima recite", prisjeća se Lazović. On pita Abdića da li je protiv ovoga papira. Abdić kaže da jeste. Odlaze kod Miloševića i Tuđmana i odbijaju prihvatiti njihov plan.

Nakon sličnih tvrdnji o Fikretu Abdiću koje smo čuli od dr. Suada Kurtćehajića, njegovog neartikuliranog pozivanja na dr. Senadina Lavića, te nekritičkog pisanja nekolicine medija, ova storija od Mire Lazovića otkriva porijeklo priče o velikom borcu za cjelovitu BiH.  

Pogledajmo stvarnu suštinu tradicionalnih zabluda.

Zašto bi bilo ko u BiH uopće raspravljao o nečemu što je plan Miloševića i Tuđmana, a nije ključnog mirovnog posrednika Owena? Zašto bi taj plan bio važniji od brojnih drugih planova koje je bosanska delegacija do tad odbijala Kutiljera, Vens-Ovena, Iniviciblea, Oven-Stoltenberga itd. Po čemu je taj sporazum sačuvao jedinstvenu BiH a ovu državu nije sačuvala borba Armije Republike Bosne i Hercegovine?

Nakon ovoga intervjua Fikret Abdić, tvorac paradržave Zapadna Bosna, njene vojske koja je sarađivala sa Srbima i Hrvatima a samo ratovala i ubijala Krajišnike u Petom korpusu Armiji RBiH postao je šokantno ključni čovjek za očuvanje jedinstvene BiH. Sve sa ozbiljnim dodacima revizionizma u ovom nesretnom podcastu da se podigne prašina i gledanost.

Fikret Abdić je kriv za smrt 748 vojnika Armije RBiH koji su ubijeni u tom sukobu sa njegovom privatnom vojskom tzv. Narodnom odbranom. To je borački sastav jedne čitave brigade u Armiji RBiH. Samo malo više od dvije takve brigade su izginule u svim borbama sa četnicima. Na pitanje da li je protiv ovoga papira Abdić kaže Miri Lazoviću: "Ovaj put bit ću s vama Srbima". Pa bio je sve vrijeme rata sa Srbima ali protiv Petog korpusa, legalne Armije RBiH i legalne Vlade u Sarajevu. Nakon ovih podcasta i sličnih sr..ja nije nikakvo čudo što Krajišnici baju protiv Sarajeva i ovih medijskih i političkih naivaca u glavnom gradu. 

Pogledajmo taj odnos sa Davidom Owenom i analizirajmo samo djeliće grijeha ovog čovjeka katastrofe po Bosnu i Bošnjake.

Evo šta piše u memoarima Owena (Balkanska odiseja, Radio B92, str. 250) o novom ponašanju Fikreta Abdića u pregovorima u Ženevi u julu i augustu 1993. i njegovoj iznenađujuće dobroj saradnji sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem: "Bosanski predsjednik je na početku prihvatio Abdića, pokušao ga pridobiti. Jedno vrijeme je to išlo, ali se Abdić, nakon par upozorenja od Karadžića, jednostavno prebacio na srpskohrvatsku stranu". Bilo je to vrijeme, piše Owen, kada ja Abdić formirao pokrajinu Zapadnu Bosnu. Odnosi između Izetbegovića i kladuškog babe nakon toga su se promijenili i tu je situaciju Owen opisao kao „paklen odnos dva čovjeka“.  

David Owen o kladuškom liku i nedjelu, tvrdi kako je ubjeđivao Abdića da ostane u kolektivnom Predsjedništvu i upozoravao ga da će ostati bez utjecaja ako ga napusti, da će ga svjetska štampa prikazivati kao pijuna Srba, dok mu je unutar Predsjedništva utjecaj legitiman i da Predsjedništvo ima koristi od njegove realističnosti. "Nažalost", zaključio je Owen, "Milošević i Tuđman su ga namamili da krene sopstvenim putem" (Balkanska odiseja, B92, str. 250).  

I još jedan citat od jednog drugog autora od stotinu onih koji govore o Abdiću da je poslušnik srpske i hrvatske politike: "Owen, koji je nastojao oslabiti Izetbegovića, potičući pobunu protiv njega, pozvao je Abdića na pregovore u Ženevu... Ipak je Owenov manevar sa Abdićem ostavio trajne zloćudne posljedice, jer je bio poticaj za oružanu pobunu protiv Vlade RBiH", piše Piter Maass (Ljubi bližnjeg svoga“, str. 265-266).

Ako je taj skup po Lazoviću održan u oktobru 1993. to je samo nekoliko dana nakon proglašenja Autonomne pokrajine Zapadna Bosna (27. septembra 1993.). Izetbegović je nakon dolaska u Sarajevo bio deprimiran i, mi stairji novinari se sjećamo njegovog očaja dok je objavljivao tu sramnu odluku Abdića o osnivanju paradržave "Zapadna Bosna". Je li sada malo jasnije zašto je kladuški autonomaš bajagi bio baš tada za jedinstvenu Bosnu. Samo nekoliko dana nakon povratka u Zagreb, 21. oktobra i u Beogradu sutradan 22. oktobra 1993. Abdić potpisuje sporazume sa Tuđmanom i Bobanom i Miloševićem i Karadžićem.

Na osnovu tih ugovora iz oktobra 1993. Abdić je prebacivao naftu iz Hrvatske snagama Radovana Karadžića i tako produžio rat protiv Armije RBiH za, kako reče Owen, "namanje godinu dana". Owen u memoarima bilježi: "Početkom 1995. godine, do vojske bosanskih Srba stigla je nafta iz Splita i Zadra kroz krajiški koridor, uz saučesništvo Hrvata... Dijelom da obezbijede pomoć bosanskih Srba muslimanskom vođi iz Kladuše Fikretu Abdiću koji je održavao tijesne veze sa hrvatskim finansijskim krugovima... Nafta je do (Karadžićevih) Srba stizala direktno iz Hrvatske uz odobrenje hrvatske Vlade. Tuđman je znao šta radimo i odobravao je sve naše napore, usprkos javnim protestima sa nižih nivoa njegove vlade", piše David Owen u memoarima i priznaje vlastito učešće u ovom poslu, bez navođenja eventualnog profita (Balkanska odiseja, B92, str. 390.).    

Što se tiče Fikreta Abdića on je služio Srbima i Hvatima za sprdačinu. Kad na nekom prijeratnom skupu u junu 1991. u Mostaru razgovaraju lideri HDZ-a i SDS-a o podjeli BiH, osjetljiv i savjestan kakav je, Branko Ostojić postavlja pitanje: "Pa dobro ljudi, lijeva obala Neretve Srbima, desna Hrvatima, a gdje će Muslimani?" Čuje se glas iz tabora HDZ-a: "Pa u Neretvu", i sve je propraćeno glasnim smijehom. 

Srpski general Momir Talić je umro kao haški optuženik. Na jednoj konferenciji Talića pita novinar: "Srbija i Hrvatska dijele BiH, a gdje će Muslimani?" Talić podrugljivo odgovara: "Imat ćemo veliku Srbiju, veliku Hrvatsku i Veliku Kladušu".   

Zato se vratimo priči zašto bi Gaza bila baš jedina sudbina koja čeka Bošnjake u ovoj BiH? Ili građanska država tipa Zapadne Bosne ili Gaza? A šta ako kao i devedesetih njihove komšije i susjedi ne žele građansku državu. Pa da se upitamo: Kakav bi odgovor bio da je devedesetih zločincima Mladiću, Karadžiću i Bobanu ponuđena građanska država? Ništa manje, nego kao i danas Dodiku i Čoviću. Vidjeli smo devedesetih da su velikodržavne ubice usred bajagi demokratske Evrope činili najgore zločine da naprave Gazu od BiH i da im je ta Evropa 'in toto' davala podršku.

Zašto scenario Gaze ne prijeti bosanskim Srbima ili bosanskim Hrvatima? Zašto samo prijeti Bošnjacima? Zašto Bošnjaci nemaju trećeg izbora? Zašto najbrojnji narod u BiH nema pravo na bilo šta osim Gaze ili teško vjerovatne građanske opcije? Jesmo li mi to sudbinski određeni da moramo biti potlačeni, ubijani i etnički čišćeni ili, eto, tražimo rješenje za ravnopravnu budućnost za našu djecu. Za građansku državu većinske politike naših komšija i susjeda ne žele ni da čuju. Taman posla. Oni su za velike države, to znači biti pod njihovom šapom, kako je Tuđman govorio da će kontrolisati i sačuvati muslimane BiH. Jer smo, kako je govorio Tuđman, sa ovim vjerskim uvjerenjima nepodobni za Evropu?  

Zašto je nemoguće sa muslimanskim imenima živjeti u Evropi? Moguće je, naravno, ali nije moguće biti politički narod i pogotovo ne muslimanska većina u jednoj državi. Ne da to Evropa.

Znam, u ratu smo se pokazali kao nadmoćna civilizacija. Nismo rušili ničije vjerske objekte, nismo činili zločine  i nakon što su najgori zločini činjeni nad bošnjačkim narodom.

Da nije nešto do gospođe Evrope, pitao bi Krleža. Da ta Evropa opet nema neke bolesne predrasude koje izbijaju svakih pedesetak godina u klanja i ratove? Pa svjedočili smo i svjedočimo tome. Pristati na tuđu laž i hipokriziju znači jednako kao i lagati.

Ili građanska ili Gaza? Nema treće. Ili diskriminacija, segregacija i rasizam ili ništa?

Pa dobro Bošnjaci, napravite građansku državu? U čemu je problem? Alije nema četvrt stoljeća. Nema ni SDA u vlasti, čak i glasa za svaki prijedlog Trojke u Parlamentarnoj skupštini i Domu naroda BiH. Zašto ne napravite građansku državu. Imaju Čović i njegova ekipa vidi se i danas podršku Zapada. Da li velika i u sebe zaljubljena demokratija Evrope daje bilo kakav izbor?

Ali, zar Čović, Milanović i Plenković ne govore da je građanska država Bosna i Hercegovina sam podvala za islamsku državu? Praktično, Bošnjacima se samo nudi segregacija, diskriminacija ili nestanak.

Za rasističku srpsku politiku Milorada Dodika Bošnjaci se moraju vratiti kršćanstvu.   

Ili Gaza ili građanska ! Ne možeš dosegnuti ni do neke prihvatljive sredine. 

Izgleda da je i Fikret Abdić bio građanski orijentiran. Sa svima fino osim sa svojim muslimanima Bošnjacima.

Hoćemo li se boriti za normalnu BiH? A protiv koga se mi trebamo boriti da bi živjeli kao sav normalan svijet? Zar Gaza nije tragedija jednog velikodržavnog projekta, kao što su velikodržavni projekti Beograda i Zagreba napravili najgore zločine po Bosni i Hercegovini?

Zar ne bi trebali prvo i isključivo da ovu Bosnu sačuvamo pa da je tek onda krojimo po demokratskim modelima?

I sudeći po reagiranjima i na ovaj intervju u slavu Fikreta Abdića Bošnjaci se neće prestati praviti pametni dok ne podijele ovu BiH. Neće se smiriti dok ne izgube ovu državu stečenu u moru krvi najhrabrije djece ove Bosne i Hercegovine. I za vjeke vjekova će govoriti: Pa Alija je dijelio. Nije valjda da će im i tada biti kriv čovjek koji evo gotovo četvrt stoljeća nije u politici ni među živima. Četvrt stoljeća. U njegovo vrijeme je ova država bila u daleko boljem stanju nego danas sa građanima i borcima za građansku državu.  

Hajde patriote bosanske, napravite nam ovu državu građanskom!