Kako je Abhimanyu Mishra postao najmlađi šahovski velemajstor svih vremena

Kada su Abhimanyu Mishra i njegov otac kupili karte u jednom smjeru da bi stigli od Englishtowna (američka država New Jersey) do Budimpešte, više nije bilo povratka. Pandemija je još bjesnila, ali taj sićušni patogen nije zaustavio odbrojavanje koje je odvojilo dvanaestogodišnjeg dječaka poznatog kao Abhi iz historije.

Abhi Mishra pošao je u Budimpeštu s ciljem da postane najmlađi šahovski velemajstor svih vremena.

“Bilo je veoma zastrašujuće, znali smo da je to veliki rizik”, rekao je Abhi. “Ali trebalo nam je još turnira. Morali smo pokušati.”

Abhi i njegov otac Hemant živjeli su 77 dana u budimpeštanskoj hotelskoj sobi. Služila im je kao šahovski bunker. Nisu odvajali vrijeme da probaju lokalni gulaš ili za posjete Budimskom dvorcu. Zapravo, jedva da su izlazili iz nešahovskih razloga kako bi izbjegli nepotrebno izlaganje virusu.

A onda, duboko u trećem mjesecu svog boravka u Mađarskoj, konačno su počeli razmišljali o povratku kući: Abhi Mishra dostigao je željeni status brže od bilo koga prije njega – sa 12 godina, 4 mjeseca i 25 dana. Postao je za 67 dana bolji od dosadašnjeg rekordera.

Prethodni rekord pripadao je Sergeju Karjakinu, ruskom šampionu, koji sada ima 31 godinu, prosjedom veteranu – po Mishrinim standardima. Za njega je postavljanje rekorda prije devetnaest godina, kada je imao 12 godina i 7 mjeseci, bila odskočna daska ka blistavoj karijeri jednog od najboljih šahista svijeta. Godine 2016. stigao je i do šampionskog meča tijesno izgubivši od Norvežanina Magnusa Carlsena.

“Nikad nisam mislio da će taj rekord trajati tako dugo”, rekao je Karjakin. “Devetnaest godina je previše u našem modernom svijetu, u kojem svake pola godine vidimo nove rekorde, nove talente.”

Otac je Mishru naučio kako se figure kreću kada je dječak imao samo dvije godine. U vrijeme kada je imao pet godina, već se takmičio na turnirima. Tada su ga roditelji počeli voditi na časove kod velemajstora po imenu Arun Prasad, nastanjenog više od sat vožnje od njihove kuće u Inglistaunu.

Prasad nije želio gubiti vrijeme. Smjesta mu je počeo postavljati problemske zadatke za nivo velemajstora, samo da vidi kako će ih Abhi riješiti. Odmah je uvidio djetetov potencijal.

“On je to bez napora razumijevao”, rekao je Prasad. “To je bio dan kada sam znao: ‘OK, ovo nije klinac kakvog imam svaki dan u razredu. Ovo je klinac koji će biti na naslovnicama u budućnosti.’”

Mishra je bio američko čudo prije nego što je postao međunarodno čudo. Sa sedam godina bio je najmlađi domaći šahovski majstorski kandidat. S devet godina bio je najmlađi nacionalni šahovski majstor. I onda je postao internacionalni šahovski majstor, jedan stepen ispod velemajstora, prije svog jedanaestog rođendana. Najmlađi internacionalni šahovski majstor svih vremena.

U tom trenutku jedini prirodni potez bio je da Abhi pokuša postati najmlađi šahovski velemajstor kojeg je svijet ikada vidio.

“To je životna prilika”, rekao mu je otac Hemant, “nikada više nećeš imati dvanaest godina.”

Ali Mishra se suočio s dvije prepreke. Prva je bila složenost šahovskog sistema ocjenjivanja, koji određuje kada neko postiže titulu. Budući da je skupljanje poena na Mishrinom nivou nevjerovatno postepen proces, on je trebao odigrati ogroman broj mečeva u kratkom periodu da bi pretekao Karjakina. Na to njegova porodica nije gledala s pretjeranim entuzijazmom, jer je to značilo sa će njihov sin morati žrtvovati svoje osnovnoškolsko obrazovanje.

Drugi izazov bio je odigravanje velikog broja potrebnih mečeva tokom globalne pandemije.

Tako su Abhi i njegov otac smislili hrabar gambit: Abhi bi prošao peti i šesti razred u razmaku od dvanaest mjeseci, a zatim bi potpuno prekinuo učenje. Seashore škola u Long Branchu nije ga viđala čitavu akademsku godinu 2019–2020, a Abhi nije baš bio tužan što je preskočio školu.

Međutim, kako se približavao ciljani datum, Abhi se našao u opasnosti da zaostane za Karjakinom. Kako su igre na visokom nivou presušile tokom ranog dijela pandemije, njegov rejting prijetio je da će pasti na nedopustivi nivo.

“Kada sam postao najmlađi internacionalni majstor, imao sam dosta vremena i izgledalo je kao da ću lahko uspjeti”, rekao je. “Ali ova pandemija je došla i bilo je mnogo manje vremena. I naravno, to je sve učinilo deset puta težim.”

U normalnim okolnostima, Mishre bi otputovali dva ili tri puta u Evropu da Abhi igra na turnirima. Umjesto toga, napravili su samo jedno putovanje. Kad su uspjeli doći do Budimpešte, koja je bila relativno otvorena tokom tih mjeseci pandemije, vidjeli su otvor za Abhija da odigra dovoljno mečeva. “Zato smo odlučili da dođemo ovamo s kartama u jednom smjeru”, dodao je Hemant.

Ovo nije bio luksuzan evropski odmor. Hemant, koji je skupljao novčiće da bi priuštio put, morao je držati se svog radnog vremena na istočnoj obali kako bi sačuvao posao softverskog inženjera i radio je na daljinu do tri sata ujutro. “Bila su jako bolna ova dva-tri mjeseca”, rekao je.

U tom mahnitom periodu, Abhi je odigrao 70 mečeva u 77 dana. On bi svog protivnika pobjeđivao tokom dana, a onda bi proveo večer proučavajući sljedećeg. Kako se približavao magičnom rejtingu od 2.500 – potrebnom za status šahovskog velemajstora – glas o tome proširio se šahovskim svijetom. Ovaj klinac iz New Jerseya u Budimpešti je za nešto više od tri mjeseca pokupio 130 poena rejtinga i krenuo do velemajstorske titule.

Šahovski turniri na visokom nivou nemaju starosnu granicu, tako da Abhi nije bio jedini igrač koji je još godinama bio udaljen od vozačke dozvole – nekoliko četrnaestogodišnjaka i petnaestogodišnjaka također je bilo u igri. Ali Mishra je očigledno bio u demografskoj manjini. Nije igrao ni s jednim drugim Amerikancem, uglavnom se borio s igračima iz Mađarske, Indije i Slovačke. Također je demontirao i jednog 75-godišnjaka.

“Došli smo ovdje da igramo šah”, rekao je Abhi. “Volio bih vidjeti Budimpeštu, ali nije bilo vremena. Svaki dan je bio meč.”

Kada se trka bez daha završila s odličjem za kojim je jurio otkako zna se sebe, Mishra je to proslavio pozivajući svoje prijatelje u New Jersey i svoju porodicu u Indiju. Kolači su mu rezani hiljadama milja daleko, a aplauzi su stizali iz najviših sfera šahovskog svijeta, uključujući dva posljednja svjetska prvaka – Carlsena i Viswanathana Ananda.

Sljedeći Abhijev cilj jeste gurnuti svoj rejting na 2.700, u “razrijeđeni zrak” takozvanih super velemajstora, male grupe igrača koji se mogu nadati da će postati svjetski šampion. “Nadam se”, rekao je, “da ću uspjeti prije nego što napunim petnaest godina.”

Abhi se vratio u školu kako bi pošao u sedmi razred.

^{(Izvor: The Wall Street Journal)}